Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4088/15 (E. S., R. P., S. Č., E. H., J. M., A. R., B. A. i V. H.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4088/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4088/15, rješavajući apelaciju Emire Selmanagić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Emire Selmanagić, Raseme Prohić, Sabahete Čičkušić, Emine Hadžibaščaušević, Jasmine Molls, Avde Rustembegovića, Belme Alihodžić i Vildane Hasanbegović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Federalnim ministarstvom za prostorno uređenje Sarajevo u predmetu broj

UPII/05-23-5-72/07.

Nalaže se Federalnom ministarstvu za prostorno uređenje, Sarajevo da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča upravni postupak u predmetu broj UPII/05-23-5-72/07 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Emiri Selmanagić, Rasemi Prohić, Sabaheti Čičkušić, Emini Hadžibaščaušević, Jasmini Molls, Avdi Rustembegoviću, Belmi Alihodžić i Vildani Hasanbegović u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Emira Selmanagić, Rasema Prohić, Sabaheta Čičkušić, Emina Hadžibaščaušević, Jasmina Molls, Avdo Rustembegović, Belma Alihodžić i Vildana Hasanbegović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u kome se odlučuje o zahtjevu apelanata za dodjelu zamjenskih stanova, koji se vodi kod Federalnog ministarstva prostornog uređenja Sarajevo u predmetu broj UPII/05-23-5-72/07. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda 4. novembra 2015. godine zatražen je odgovor na apelaciju od Federalnog ministarstva prostornog uređenja Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo prostornog uređenja), Službe za upravu i stambene poslove (u daljnjem tekstu: Služba za upravu i stambene poslove) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 16. novembra 2015. godine, Služba za upravu i stambene poslove 17. novembra 2015. godine, a Federalno ministarstvo prostornog uređenja 18. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su putem punomoćnika 18. januara 2007. godine Službi za upravu i stambene poslove podnijeli zahtjev za dodjelu zamjenskih stanova. Rješavajući po zahtjevu apelanata Služba za upravu i stambene poslove donijela je Zaključak broj 03-23-550/07 od 23. aprila 2007. godine, kojim je zahtjev apelanata odbacila zbog nenadležnosti za postupanje. Na navedeni zaključak apelanti su podnijeli žalbu Federalnom ministarstvu prostornog uređenja koje je Rješenjem broj UPII/05-23-5-72/07 od 4. juna 2007. godine odbilo žalbu apelanata. Protiv navedene odluke upravnog organa apelanti su u junu 2007. godine podnijeli tužbu Kantonalnom sudu kojom su pokrenuli upravni spor. Rješavajući u upravnom sporu Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 001510 07 U od 16. februara 2011. godine kojom je tužbu apelanata uvažio, navedene odluke upravnih organa poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

6. Prvostepni organ, Služba za upravu i stambene poslove je u ponovnom postupku donijela Zaključak broj 03-23-550/07 od 23. marta 2011. godine kojim je odbacila zahtjev apelanata za dodjelu stanova odgovarajućih nacionaliziranim stanovima u stambenim zgradama u ulicama, pobliže navedenim u zaključku, jer ne postoje materijalno-pravni uvjeti za njegovo rješavanje. Na navedeni zaključak apelanti su 12. aprila 2011. godine podnijeli žalbu Federalnom ministarstvu prostornog uređenja koje je Aktom broj UPII/05-23-5-72/07 od 9. juna 2015. godine obavijestilo punomoćnika apelanata da nije u mogućnosti postupati po žalbi zbog nepostojanja pravnog osnova, da se u parlamentarnoj proceduri nekoliko godina nalazio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, čijim bi se usvajanjem stekle pravne pretpostavke za rješavanje navedenog predmeta, kao i drugih koji „čekaju“ usvajanje zakona, a Aktom premijera Vlade Federacije Bosne i Hercegovine broj 03-02-259-3/2015 od 12. maja 2015. godine su obaviješteni da je iz parlamentarne procedure povučen prijedlog navedenog zakona.

7. Apelanti su Federalnom ministarstvu prostornog uređenja u cilju njihovog rješavanja po žalbi 4. juna 2015. godine podnijeli urgenciju.

8. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni upravni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su u apelaciji ukratko naveli hronologiju predmetnog postupka, gdje su zbog dužine trajanja postupka tražili i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se ne smatra učesnikom u postupku jer je u upravnom sporu po tužbi apelanata donio Presudu broj 09 0 U 001510 07 U od 16. februara 2011. godine kojom je tužbu usvojio, navedene odluke organa uprave poništio i predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak. Navodi da je donošenjem navedene presude u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom okončan predmetni postupak, te da apelanti u apelaciji ne osporavaju osnovanost navedene presude. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se nije izjašnjavao o dužini trajanja postupka pred tim sudom.

11. U odgovoru na apelaciju Služba za stambene poslove je istakla da je materijalno-pravni osnov rješavanja zahtjeva za dodjelu zamjenskih stanova za otkupljene nacionalizirane stanove Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 72/08), vezano za Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova („Službene novine FBiH“ br. 28/05, 2/08). Navodi da je po zahtjevu načelnika Općina Stari Grad i Novo Sarajevo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi s donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine 15. decembra 2009. godine donio Presudu broj U-3/09 koja je 3. februara 2010. godine objavljena u „Službenim novinama FBiH“ broj 5/10, a koja glasi: „ Utvrđuje se da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Službene novine FBiH“ br. 72/08) u dijelovima koji se odnose na obaveze jedinica lokalne samouprave, povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Stari Grad i Općine Novo Sarajevo, jer u postupku donošenja Zakona nije postupljeno u skladu sa čl. 4. tačka 6. Evropske konvencije o lokalnoj samoupravi i čl. 56. stav 2. Zakona o načelima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ broj 49/06). Parlamentu FBiH daje se mogućnost, kao prijelazno rješenje, da u konsultaciji sa Savezom općina i gradova u Federaciji Bosne i Hercegovine, usaglasi zakon iz tačke 1. presude, u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u „Službenim novinama FBiH“, do kada se Zakon može primjenjivati.“ Navodi da u periodu od šest mjeseci nakon objavljivanja presude, dakle do 3. augusta 2010. godine, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije usaglasio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo na način određen presudom, te je navedenog dana prestala primjena odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno primjena materijalnog propisa po osnovu kojeg su se riješili zahtjevi za utvrđivanje prava na dodjelu zamjenskih stanova za nacionalizirane otkupljene stanove. Na osnovu naprijed navedenog nastala je pravna praznina zbog koje trenutno nije moguće riješiti zahtjeve za dodjelu zamjenskih stanova za nacionalizirane i otkupljene stanove.

12. U odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo prostornog uređenja je navelo da je dopisom od 9. juna 2015. godine obavijestilo punomoćnika apelanata da nije u mogućnosti riješiti žalbu zbog nepostojanja pravnog osnova za rješavanje jer je Zakon o prodaji stanova povučen iz parlamentarne procedure o čemu je Ministarstvo 12. maja 2015. godine obavijestio premijer Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Federalno ministarstvo prostornog uređenja je istaklo i to da će po sticanju pravnog osnova za rješavanje žalbe apelanata, odnosno nakon usvajanja predmetnog zakona prioritetno riješiti predmet po žalbi.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 2/98 i 48/99 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1 i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

(4) Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

14. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi: Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 55.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da u predmetnom postupku i nakon devet godina od podnošenja zahtjeva apelanata predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelanti ukazuju na to da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 18. januara 2007. godine kada su apelanti Službi za upravu i stambene poslove podnijeli zahtjev za dodjelu zamjenskih stanova do dana donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje devet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji se po žalbi apelanata vodi kod Federalnog ministarstva prostornog uređenja, da se radi o postupku koji po zakonu nije hitan, ali s obzirom na činjenicu da se u predmetnom postupku odlučuje o zahtjevu apelanata za dodjelu zamjenskih stanova, to je predmetni postupak od većeg značaja za apelante koji svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu trajanja postupka. Na osnovu činjeničnih i pravnih pitanja koje konkretni predmet pokreće, može se govoriti o naročito složenom postupku.

27. Ustavni sud zapaža da su organi uprave po zahtjevu apelanata od 18. januara 2007. godine u upravnom postupku prvobitno donijeli dvije odluke, i to: Federalno ministarstvo prostornog uređenja Rješenje broj UPII/05-23-5-72/07 od 4. juna 2007. godine i Služba za stambene poslove Zaključak broj 03-23-550/07 od 23. aprila 2007. godine, a koje je Kantonalni sud nakon približno četiri godine od podnesene tužbe u upravnom sporu kao nepravilne poništio i predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni organ uprave u ponovljenom postupku blagovremeno donio Zaključak broj 03-23-550/07 od 23. marta 2011. godine, na koji su apelanti 12. aprila 2011. godine podnijeli žalbu Federalnom ministarstvu prostornog uređenja, o čijoj žalbi drugostepeni organ i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine nije odlučio, a kao opravdanje za to je naveo da ne postoji pravni osnov po kome bi u upravnom postupku odlučio po žalbi apelanata jer od donošenja presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-3/09 koja je 3. februara 2010. godine objavljena u „Službenim novinama FBiH“ broj 5/10 i protekom roka u kome se u Parlamentarnoj skupštini Federacije Bosne i Hercegovine moralo postupiti po navedenoj presudi, raniji zakon je prestao da važi, a novi zakon nikada nije usvojen, odnosno povučen je iz parlamentarne procedure.

28. Ustavni sud naglašava da pravna praznina i propust zakonodavne vlast da donese novi zakon objektivno utječe na dužinu trajanja postupka, ali je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud smatra da apelanti ne mogu snositi krivicu za neefikasnost javnih vlasti koje u periodu od pet godina nisu postupile u skladu s navedenom presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, što ne opravdava ni nepostupanje organa uprave u predmetnom postupku koji su dužni da efikasno rukovode postupkom i koriste sve procesne mogućnosti da ubrzaju i okončaju postupak.

29. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te činjenicu da apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je zbog dužine predmetnog postupka koji traje devet godina i koji još uvijek nije okončan, povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelanti su zbog dužine trajanja postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM. U skladu s članom 74. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. Prilikom odlučivanja o zahtjevima apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od po približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je iznos od 1.350,00 KM, a koji je dužna da uplati Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koji se u suštini odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak u kome se odlučuje o zahtjevu apelanata za dodjelu zamjenskih stanova i nakon devet godina nije okončan, odnosno apelanti nisu došli do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4088/15 (E. S., R. P., S. Č., E. H., J. M., A… | Sudska praksa | Aktio