Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2452/15 (M. R.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2452/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2452/15, rješavajući apelaciju Milana Radovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milana Radovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000480 08 od 18. februara 2011.
godine vraćen na ponovno odlučivanje.
Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj S1 3 U 000480 08, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Milanu Radoviću, zbog neokončanja predmetnog postupka u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.
Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine i Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milan Radović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za vraćanje u posjed stana, koji se trenutno vodi pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj S1 3 U 000480 08.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatraženo je 28. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Sud BiH je 4. augusta 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir odgovor Vijeća ministara Bosne i Hercegovine broj 05-50-1-3522/12 od 28. februara 2013. godine na pitanje delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine povodom preostalih zahtjeva za rješavanje statusa vojnih stanova u BiH i tužbi u upravnom sporu pred Sudom BiH koji nisu riješeni: „Kada će biti formirana nova komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica za nastavak obaveza vlasti BiH na implementaciji Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini; [...]?, dobijen povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 3391/12 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3391/12 od 15. aprila 2015. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Status Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
6. Iz odgovora koje je Vijeće ministara dostavilo na delegatsko pitanje proizlazi da su mandat i nadležnost Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) regulirani Sporazumom zaključenim između Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije u skladu sa članom XVI Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i da je Komisija imenovana u maju 2004. godine.
7. Zatim, iz predmetnog odgovora proizlazi da je na 95. sjednici, održanoj 23. jula 2009. godine, Vijeće ministara BiH raspravljalo o radu Komisije, te je na osnovu mišljenja Vijeća broj 05- 07-2388-29/09 Komisija prestala da radi. Na istoj sjednici Vijeća ministara donesen je zaključak da Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u saradnji sa entitetskim ministarstvima pravde formiraju tročlanu komisiju koja će predložiti način rješavanja navedene problematike, te postupiti po neriješenim predmetima Komisije i pripremiti izjašnjenje na tužbe podnesene Sudu BiH povodom rješenja koje je donijela Komisija. Tročlana komisija, koja bi trebalo da riješi preostale obaveze koje su bile u nadležnosti bivše Komisije, formirana je na 124. sjednici Vijeća ministara BiH, održanoj 10. juna 2010. godine, i dostavila je Vijeću ministara informaciju s prijedlogom načina rješavanja preostalih obaveza bivše Komisije, ali novoformirana komisija nije nastavila da radi na preostalim predmetima iz nadležnosti bivše Komisije, niti je izvršila primopredaju arhivske građe i materijalno-tehničkih sredstava Komisije Arhivu BiH.
8. S ciljem realiziranja obaveza i izvršenja zaključaka sa 95. sjednice Vijeća ministara BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice sačinilo je informaciju o radu Komisije s prijedlogom zaključaka, koja je usvojena na 31. sjednici Vijeća ministara BiH od 11. decembra 2012. godine. U predmetnoj informaciji navedene su aktivnosti i ostvarena korespondencija ovog ministarstva i bivše predsjedavajuće Komisije s Vijećem ministara BiH, Ministarstvom pravde i Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice povodom pitanja formiranja i nastavka rada nove komisije i primopredaje arhivske građe i materijalno-tehničkih sredstava Komisije Arhivu Bosne i Hercegovine. Pravni osnov za nastavak rada novoformirane komisije i imenovanje novih članova ove komisije je usvajanje izmjena i dopuna Sporazuma o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije u skladu sa članom XVI Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
9. Posljednjim izmjenama i dopunama Sporazuma zaključenog između Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije u skladu sa članom XVI Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini produžen je mandat novoformiranoj Komisiji do završetka posla, a najduže godinu dana od dana imenovanja nove komisije. Prijedlog imenovanja novih članova Komisije zatražen je od Vijeća ministara BiH, Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske.
10. Konačno, iz predmetnog odgovora proizlazi da je Predsjedništvo BiH, na osnovu prijedloga Vijeća ministara BiH, Vlade Republike Srpske i Vlade Federacije BiH, na 32. sjednici održanoj 13. februara 2013. godine imenovalo novu tročlanu komisiju, čiji je zadatak da u roku od godinu dana od dana imenovanja završi sve preostale predmete iz nadležnosti Komisije.
Uvodne napomene
11. Odlukom Komisije broj 303-567-1/1 od 4. marta 1999. godine potvrđeno je da je 30. aprila 1991. godine apelant bio nosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu, Lenjinova ulica broj 8 (novi naziv ulice: Grbavička) (u daljnjem tekstu: sporni stan).
12. Odlukom Komisije broj R-303-567-1/1-071 od 5. decembra 2000. godine usvojen je zahtjev Federalnog ministarstva odbrane, kao nosioca prava raspolaganja, za ponovno razmatranje odluke od 4. marta 1999. godine.
13. Apelant je podnio zahtjev za ponovno razmatranje odluke Komisije od 5. decembra 2000. godine, koji je odbijen kao neosnovan Odlukom Komisije broj R-303-567-1/1-39/04 od 28. decembra 2004. godine.
Osporeni postupak
14. Apelant je 9. januara 2008. godine Sudu BiH podnio tužbu za poništenje Odluke Komisije broj R-303-567-1/1-39/04 od 28. decembra 2004. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke Komisije broj R-303-567-1/1-071 od 5. decembra 2000. godine.
15. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 000480 08 U od 18. februara 2011. godine apelantova tužba je uvažena, osporena odluka od 28. decembra 2014. godine i prvostepena odluka od 5. decembra 2000. godine su poništene i predmet je vraćen tuženoj na ponovni postupak.
16. Apelant je 16. maja 2015. godine Sudu BiH uputio zahtjev za donošenje odluke u skladu s odredbama člana 34. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
17. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Sudom BiH.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu po zahtjevu za vraćanje u posjed stana, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i predlaže da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, naloži Sudu BiH da po hitnom postupku donese meritornu odluku po apelantovom zahtjevu za povrat stana i da obaveže državu Bosnu i Hercegovinu da apelantu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplatu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
19. U odgovoru na apelaciju Sud BiH je naveo da je apelant 9. januara 2008. godine pred tim sudom pokrenuo upravni spor protiv odluke Komisije od 28. decembra 2004. godine, a Sud BiH je 18. februara 2011. godine donio presudu kojom je poništio obje odluke Komisije i predmet vratio na ponovni postupak. Budući da je u 2009. godini odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine prestao mandat Komisije, a nova Komisija nikada nije oformljena (odnosno ona je postojala samo u toku 2013. godine, o čemu je Sud BiH saznao tek po okončanju njenog mandata), po presudi Suda BiH nije ni postupano. Apelant je 16. maja 2015. godine Sudu BiH uputio zahtjev za donošenje odluke u skladu sa odredbama člana 34. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, koji je u planu za rad u narednom periodu. Sud BiH smatra da se tom sudu ne može staviti na teret činjenica da postupak traje dugo, jer taj sud ne može utjecati na izbor i formiranje Komisije, što je u nadležnosti izvršnih organa.
V. Relevantni propisi
20. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 19/02, 88/07, 83/08, 74/10) relevantne odredbe glase:
Član 34.
Sud rješava spor, po pravilu, na bazi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku. Ako Sud nađe da se spor ne može raspraviti na osnovu činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima, što su one u bitnim tačkama nepotpuno utvrđene, što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješavanje stvari, Sud će pobijani konačni upravni akt i prvostepeni upravni akt poništiti presudom i vratiti na ponovno rješavanje. Prvostepeni upravni akt poništava se ako su propusti u utvrđivanju činjeničnog stanja i povreda pravila postupka učinjeni u prvostepenom postupku, a pobijani konačni upravni akt poništava se ako su ti propusti učinjeni u drugostepenom upravnom postupku. U ovim slučajevima nadležna institucija dužna je postupiti onako kako je u presudi određeno i donijeti novi konačni upravni akt.
Ako bi poništenje pobijanog upravnog akta po stavu 2. ovog člana i ponovno vođenje postupka kod nadležne institucije izazvalo za tužioca štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očigledno da je činjenično stanje drugačije od onog utvrđenog u upravnom postupku, ili ako je u istom upravnom sporu već jednom poništen upravni akt, a posebno ako nadležna institucija nije u potpunosti postupila po presudi, Sud je u ovim slučajevima obavezan sam utvrditi činjenično stanje i na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti upravnu stvar presudom, odnosno rješenjem.
U slučaju iz stava 3. ovog člana Sud utvrđuje činjenično stanje, po pravilu, na raspravi, ili preko jednog člana sudskog vijeća, ili preko drugog suda ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka. Ako Sud činjenično stanje utvrđuje preko drugog suda ili preko drugog organa, taj sud, odnosno organ obavezni su postupiti po zahtjevu suda u roku koji sud odredi.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine iz kojih proizlazi da ne postoji efektivan pravni lijek u pogledu dužine postupka pred nadležnim sudom povodom pokrenutog upravnog spora (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3311/08 od 12. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da ovaj upravni spor nije okončan ni nakon osam godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog upravnog spora, povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu i pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Sudu BiH zaprimljena 9. januara 2008. godine pokrenuo predmetni upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri razmatranju dužine postupka jeste osam godina.
Analiza dužine trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv Komisije radi poništenja Odluke broj R-303- 567-1/1-39/04 od 28. decembra 2004. godine kojom je odbijen apelantov zahtjev za ponovno razmatranje Odluke Komisije broj R-303-567-1/1-071 od 5. decembra 2000. godine, te da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je trebalo razmotriti.
30. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Sudu BiH pokrenuo upravni spor 9. januara 2008. godine, koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Suda BiH, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH odluku u upravnom sporu donio tek 18. februara 2011. godine, odnosno nakon tri godine, ukidajući osporenu i prvostepenu odluku i vraćajući predmet na ponovno odlučivanje. Ustavni sud konstatira da je u međuvremenu, odnosno u julu 2009. godine, sa radom prestala Komisija, kojoj je svojom presudom iz 2011. godine Sud BiH naložio ponovno odlučivanje u apelantovom predmetu. Sud BiH je morao biti svjestan i upoznat s tom činjenicom, te u skladu s tim postupiti, što je taj sud propustio da učini, pa je umjesto toga naložio, u tom trenutku, nepostojećem organu da provede ponovni posupak. Imajući u vidu navode Suda BiH iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je nakon prestanka rada Komisije 2009. godine javna vlast poduzimala određene aktivnosti s ciljem da ispuni svoje pozitivne obaveze da uredi pravni status preostalih predmeta iz nadležnosti Komisije, a zastoj u rješavanju tog pitanja objektivno je utjecao i na mogućnost Suda BiH da odlučuje u upravnim sporovima po tužbama protiv Komisije, koja je 2009. godine prestala da radi. Ustavni sud zapaža da je Sud BiH imao na raspolaganju i procesnu mogućnost da sam riješi stvar (član 34. stav 3. Zakona o upravnim sporovima BiH), naročito nakon što je i sam apelant 16. maja 2015. godine Sudu BiH uputio zahtjev za donošenje odluke u skladu sa odredbama navedenog člana. Prema odgovoru Suda BiH, apelantov predmet će biti uzet u rad u narednom periodu. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Sud BiH, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon gotovo godinu dana od podnošenja navedenog apelantovog zahtjeva, odnosno nakon ukupno osam godina, koliko se predmet nalazi pred tim sudom, još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
33. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje osam godina, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužno da isplati Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na pristup sudu, prava na dom i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na pristup sudu, pravo na dom i pravo na imovinu.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred Sudom BiH u upravnom sporu traje osam godina i kada još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Sudu BiH, koji nije vodio postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnim sporovima BiH.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman