Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-66/16 (E. Z.)

Odluka donesena 10. 02. 2016.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-66/16

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. februara 2016. godine, u predmetu broj AP 66/16, rješavajući zahtjev Ensara Zijadića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ensara Zijadića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ensar Zijadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Čingić, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 286062 15 Kž 3 od 3. novembra 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja kazne po presudi Općinskog suda broj 65 0 K 286062 13 K od 13. maja 2013. godine, odnosno po Rješenju Općinskog suda broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine usvojen je zahtjev apelanta za zamjenu neizdržane kazne zatvora novčanom kaznom, izrečene pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 286062 13 K od 13. maja 2013. godine u trajanju od šest mjeseci, pa mu je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 18.000, 00 KM. Apelant je obavezan da novčanu kaznu uplati u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja. Također je određeno da ukoliko apelant ne uplati novčanu kaznu u navedenom roku, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora, odnosno da, ukoliko apelant novčanu kaznu plati samo djelimično, izvršiti će se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.

3. Iz obrazloženja rješenja proizilazi da je Općnski sud, odlučujući o zahtjevu apelanta za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, pošao od odredbe člana 43a. Krivičnog Zakona FBiH (u daljnjem tkestu: KZ FBiH) i člana 1. Zakona o izmjeni Krivičnog zakona FBiH (Službene novine F BiH broj 59/14), kojom je propisano da će se izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana, pri čemu se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačuje sa jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100,00 KM, ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu. Općinski sud je istakao da je imao u vidu Presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 010811 14 Kž2 od 12. februara 2015. godine iz koje proizilazi da je prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom u smislu člana 43a. KZFBiH jedan dan izrečene kazne zatvora izjednačava se sa jednim dnevnim iznosom novčane kazne, treba primjenjivati samo u slučaju u kojima bi shodno članu 47. stav 5. KZFBiH visina dnevnog novčanog iznosa novčane kazne prelazila iznos od 100,00 KM (navedeno stajalište suda u skladu je i sa zauzetim tumačenjem Kantonalnog suda u Rješenju broj 65 0 K 265680 15 Kž 2 od 14. maja 2015. godine). Općinski sud je zaključio da je zamjena kazne zatvora izvršena na način da je svaki dan izrečen kazne zatvora zamijenjen sa iznosom od 100,00 KM, kao povoljnijim iznosom za osuđenika (apelanta) u konkretnom slučaju, s obzirom da iz dostavljene materijalne dokumentacije proizilazi da imovno stanje apelanta nije takvo da bi visina dnevnog iznosa mogla prelaziti 100 KM, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja, a apelanta obavezao da ukupni novčani iznos uplati jednokratno.

4. Protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine apelant je izjavio žalbu u kojoj je naveo da je zamjena kazne zatvora novčanom kaznom u dnevnim iznosima predviđena zakonom, da je dostavio sve potrebne podatke koji se odnose na njegove materijalne prilike, te da prvostepeni sud nije obrazložio zbog čega je odbio njegov zahtjev da mu se svaki dan izrečene kazne zatvora zamijeni jednim dnevnim iznosom novčane kazne. Nadalje apelant je istakao da prvostepeni sud nije postupio saglasno odredbi člana 47. stav 7. KZ FBiH kojom je propisano da najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu, a najviši jednu trećinu prosječne neto plate u FBiH.

5. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 K 286062 15 Kž 3 od 3. novembra 2015. godine kojim je apelantov u žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje Općinskog suda.

6. Kantonalni sud je smatrao da, imajući u vidu odredbe člana 43a. KZ FBiH, apelant neosnovano ukazuje da mu je prvostepeni sud trebao izreći novčanu kaznu kojom će jedan dan zatvora biti izjednačen sa dnevnim iznosom novčane kazne. Kantonalni sud je istakao da, prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom utvrđenom u određenom iznosu, jedan dan zatvora se izjednačuje sa 100,00 KM, a drugi način zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, prema kojem se jedan dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa jednim dnevnim iznosom novčane kazne, treba primjenjivati samo u slučaju u kojem bi, shodno članu 47. stav 5. KZ FBiH, visina dnevnog iznosa novčane kazne prelazila iznos od 100.00 KM. Shodno tome, Općinski sud je, po mišljenju Kantonalnog suda, pravilno postupio kada je apelantu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci zamijenio novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00 KM.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Smatra da su u predmetnom postupku redovni sudovi pogrešno i na njegovu štetu primijenili KZ FBiH zasnivajući svoje odluke isključivo na čl. 43a. i 47. stav 5. KZ FBiH zanemarujući stav 7. člana 47. KZ FBiH na koji se apelant pozvao i koji propisuje da najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu a najviše jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku. Ističe da je pravo osuđenog da izabere model koji njemu najviše odgovara, što je izraženo i u stavu Suda Bosne i Hercegovine u odluci broj S1 2 K 00662 12 Kž od 29. februara „202“ godine i ukazuje na ovu odluku zbog različitog postupanja prema osuđenim licima čime se krši princip vladavine prava. U tom smislu je ukazao i na rješenja Općinskog i Kantonalnog suda u kojima je izražen stav suprotan stavu iz rješenja koja osporava apelacijom, odnosno u kojima je primijenjena odredba člana 47. stav 7. KZ FBiH.

8. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da se apelacijom pokreće pitanje temeljnih ustavnih prava, te s obzirom da nema na raspolaganju drugi djelotvoran pravni lijek, kojim bi eventualno osporio zakonitost rješenja koja osporava apelacijom, podnosi zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja kazne po presudi Općinskog suda broj 65 0 K 286062 13 K od 13. maja 2013. godine, odnosno po Rješenju Općinskog suda broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, jer je evidentno da su se stekli uslovi da apelant bude upućen na izdržavanje kazne zatvora, pa bez donošenja privremene mjere apelacija ne bi imala svoju svrhu.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant predlaže donošenje privremene mjere, kojom bi se njegovo njegovo upućivanje na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci odložilo, navodeći da se apelacijom pokreće pitanje kršenja temeljnih ustavnih prava. Iz navedenog proizilazi da apelant očigledno smatra da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-66/16 (E. Z.) | Sudska praksa | Aktio