Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-684/15 („Natron“ Maglaj d.d.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-684/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 684/15, rješavajući apelaciju „Natrona“ Maglaj d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Natrona“ Maglaj d.d.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Žepču u predmetu broj 44 0 Ip 000892 15 Ip 2.

Nalaže se Općinskom sudu u Žepču da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Žepču da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Natron“ Maglaj d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja podnio je 16. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 44 0 Ip 000892 15 Ip 2.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. februara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 17. septembra 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave - Presude zbog propuštanja Općinskog suda u Zenici broj 043-0-Mals-07- 000710 od 24. decembra 2007. godine, kojom je izvršenik obavezan da apelantu na ime duga isplati iznos od 869,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka u iznosu od 90,00 KM.

6. Općinski sud je 3. oktobra 2008. godine donio Rješenje o izvršenju broj 44 0 Ip 000892 08 Ip kojim je odredio predloženo izvršenje.

7. Prijedlog za izvršenje zajedno sa rješenjem o izvršenju dostavljen je strankama i UniCredit banci na provođenje.

8. Budući da je apelant uz svoj prijedlog za izvršenje od 17. septembra 2008. godine podnio i poseban zahtjev kojim je tražio da sud, na osnovu odredbe člana 37. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršnom postupku), donese poseban zaključak kojim će naložiti izvršeniku da sudu dostavi podatke o svojoj imovini, Općinski sud je zaključkom broj 44 0 lp 000892 08 lp od 3. oktobra 2008. godine naložio izvršeniku da dostavi podatke o svojoj pokretnoj imovini.

9. Na upit Općinskog suda UniCredit Bank je u dva navrata, dopisom od 23. februara 2009. godine i 23. marta 2009. godine, obavijestila sud da nije postupila po rješenju o izvršenju od 3. oktobra 2008. godine zbog nepostojanja sredstava na računu izvršenika, te je blokirala račun izvršenika prema rješenju o izvršenju i isto svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate.

10. Dopisi banke dostavljeni su apelantu 2. aprila 2009. godine.

11. Podneskom od 2. aprila 2009. godine apelant je podnio zahtjev da sud, na osnovu odredbe člana 37. Zakona o izvršnom postupku, donese poseban zaključak kojim će naložiti izvršeniku da sudu dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i visini novčanih potraživanja i novčanih depozita.

12. Općinski sud je 26. aprila 2010. godine zaključkom naložio izvršeniku da sudu dostavi popis svoje pokretne i nepokretne imovine, koji je izvršenik zaprimio 29. aprila 2010. godine.

13. Općinski sud je 22. decembra 2014. godine novim zaključkom ponovo naložio izvršeniku dostavljanje podataka o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i visini novčanih potraživanja i novčanih depozita uz upozorenje o mogućem izricanju novčane kazne ukoliko ne postupi po nalogu suda.

14. Isti nalog izvršeniku Općinski sud je ponovio i zaključkom od 25. marta 2015. godine, budući da je dostava zaključka od 22. decembra 2014. godine izvršeniku bila neuredna. Izvršenik je zaključak zaprimio 27. marta 2015. godine, ali do dana izjašnjenja na apelaciju Općinskog suda po njemu nije postupio.

15. Kako izvršenje nije moglo biti provedeno na računu izvršenika, koji je, prema informaciji banke, blokiran već duži vremenski period i na kojem nema novčanih sredstava, a kako je apelant u svom prijedlogu za izvršenje od 17. septembra 2008. godine predložio da se, u slučaju nemogućnosti izvršenja na transakcijskom računu izvršenika, izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, Općinski sud je usvojio apelantov prijedlog, te je otvorio novu fazu u predmetu i 26. novembra 2015. gdine donio Rješenje o izvršenju broj 44 0 Ip 000892 15 Ip 2, kojim je odredio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Navedeno rješenje o izvršenju je postalo pravosnažno i izvršno 9. decembra 2015. godine.

16. Nakon što je apelant 1. decembra 2015. godine postupio po nalogu suda i predujmio troškove izlaska sudskog izvršitelja na teren, sudski izvršitelj je 30. decembra 2015. godine izašao na teren i izvršio pljenidbu i procjenu pokretnih stvari izvršenika.

17. Općinski sud je donio zaključak broj 44 0 Ip 000892 15 Ip 2 od 4. januara 2016. godine, kojim je odredio ročište za prvu prodaju pokretnih stvari izvršenika za 20. januar 2016. godine o kojem su uredno obaviješteni i apelant i izvršenik.

18. Na zakazanom ročištu 20. januara 2016. godine nije se pojavio niko od zainteresiranih kupaca, kao ni apelant, pa je Općinski sud ročište odgodio i zakazao ponovnu prvu prodaju pokretnih stvari izvršenika za 11. februar 2016. godine o čemu je donesen poseban zaključak i dostavljen apelantu i izvršeniku.

19. Apelant je više puta pismenim urgencijama pokušao ubrzati postupak pred Općinskim sudom.

20. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je još u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, naloži Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak i da obaveže Vladu Zeničko-dobojskog kantona da apelantu, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, isplatu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

22. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom stanju. Općinski sud smatra da u apelantovom predmetu nije bilo povrede Zakona o izvršnom postupku, niti bilo kojeg ustavnog prava, a budući da je taj sud postupao u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, te pravilno primijenio relevantne norme, shodno tome, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

23. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 17. stav 10.

Novčana kazna i prinudne mjere u izvršnom postupku (10) Novčana kazna, prema odredbama ovog člana, može se izreći i izvršiti prema izvršeniku i drugim fizičkim i pravnim licima, kao i odgovornim licima u pravnom licu, i u slučaju da odbiju dati podatke o imovini izvršenika kao i kada svojim radnjama i postupcima, protivno sudskom nalogu ili zabrani, skrivaju, oštećuju ili uništavaju imovinu izvršenika ili ometaju sud u provođenju izvršnih radnji.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

28. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

29. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

30. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

31. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 17. septembra 2008. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

33. Apelant smatra da mu je, zbog neokončanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

34. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. U tom pogledu osnovno pravilo je postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. septembra 2008. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste preko sedam godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo na osnovu pravosnažne presude u predmetu isplate duga. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode, niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.

38. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka, po nalogu Općinskog suda da predujmi troškove izlaska sudskog izvršitelja na teren je bez odlaganja postupio, a i sam je više puta slao urgencije da se njegov predmet okonča.

39. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godine).

40. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, rješenje o izvršenju donio 3. oktobra 2008. godine, odnosno u vrlo kratkom roku, nakon čega je rješenje o izvršenju dostavio strankama i banci na provođenje. U početnoj fazi postupka Ustavni sud konstatira da je Općinski sud postupao brzo i učinkovito, a u tome ga je pratila i banka koja je u kratkom roku dostavila obavještenje o stanju računa izvršenika, odnosno o nemogućnosti namirenja iz novčanih sredstava na transakcijskom računu. Odlučujući o apelantovom zahtjevu upućenom Općinskom sudu 2. aprila 2009. godine da taj sud donese zaključak kojim će naložiti izvršeniku da sudu dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i visini novčanih potraživanja i novčanih depozita, Općinski sud je postupio tek 26. aprila 2010. godine, odnosno protekom roka od godinu dana, za koji period nije ponudio nikakvo opravdanje. Nakon donošenja zaključka od 26. aprila 2010. godine, Općinskom sudu je bilo potrebno dodatnih gotovo pet godina da donese novi zaključak, a s obzirom na to da izvršenik nije postupio po zaključku iz 2010. godine. Ustavni sud ne nalazi opravdanje za ovako dug period neaktivnosti, niti je Općinski sud u svom odgovoru ponudio argumente za nepostupanje u periodu od gotovo pet godina. Usljed nemogućnosti izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika, Općinski sud je postupio po apelantovom prijedlogu od 17. septembra 2008. godine i 26. novembra 2015. godine donio novo rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika. Nakon ovoga, izvršni postupak se odvijao nešto bržom dinamikom i procesne radnje su vođene dosta ažurnije. Iako postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud konstatira da je u posljednjim mjesecima Općinski sud bio znatno aktivniji u apelatovom predmetu.

41. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak pokrenut 2008. godine i da se radi o hitnom postupku. Općinski sud je pri tome dužan postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže. Uz to, Ustavni sud primjećuje i to da je Općinski sud čekao gotovo pet godina da bi izvršenika upozorio na moguću novčanu kaznu ukoliko ne postupi po nalogu suda i ne dostavi podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i visini novčanih potraživanja i novčanih depozita, a što je mogao učiniti znatno ranije i na taj način bitno umanjiti dužinu trajanja izvršnog postupka. Prema stanju spisa, iako izvršenik i nakon upozorenja Općinskog suda nije dostavio tražene podatke, Općinski sud je propustio da iskoristi svoju zakonsku mogućnost i na taj način znatno doprinese ubrzanju postupka. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da je Općinski sud u toku postupanja u apelantovom predmetu imao dva veća perioda neaktivnosti, jedan od godinu dana i drugi od gotovo pet godina, te da postupak još uvijek traje, te da je neizvjesno kada će postupak biti okončan, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2008. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.

42. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima, značajno produžio trajanje izvršnog postupka koji je po svojoj prirodi hitan. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.

43. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

45. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak.

Ostali navodi

46. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred Općinskim sudom traje preko sedam godina u kojem vremenu je Općinski sud imao duže periode neaktivnosti, a svoju neaktivnost u tako dugom periodu nije ničim opravdao.

48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-684/15 („Natron“ Maglaj d.d.) | Sudska praksa | Aktio