Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1624/14 (JP “Putevi Republike Srpske” Banja Luka)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1624/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-1624/14, rješavajući apelaciju JP “Putevi Republike Srpske” Banja Luka, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP “Putevi Republike Srpske” Banja Luka, podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 I 014864 14 Gž od 17. oktobra 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

JP “Putevi Republike Srpske” Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banja Luke, podnio je 8. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka, koji je okončan rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 014864 14 Gž od 17. oktobra 2014. godine.

U konkretnom slučaju, na prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja, Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je 12. oktobra 2012. godine donio rješenje broj 83 0 I 014864 12 I kojim je dozvolio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Na navedeno rješenje punomoćnik izvršenika je izjavio prigovor 23. oktobra 2012. godine. Odlučujući po prigovoru i po službenoj dužnosti, Osnovni sud se rješenjem od 10. jula 2014. godine oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, ukinuo sve provedene radnje i prijedlog za izvršenje odbacio. Nakon toga, apelant je na rješenje o apsolutnoj nenadležnosti izjavio žalbu, koju je Okružni sud rješenjem od 17. oktobra 2014. godine odbio kao neosnovanu, te potvrdio rješenje Osnovnog suda. Navedeno rješenje apelant je primio 28. oktobra 2014. godine.

Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u dugom trajanju izvršnog postupka. Apelant smatra da se izvršni postupak vodi neopravdano dugo, te ističe da nije zadovoljan takvim načinom izvršenja. Apelant zahtjeva, na ime obeštećenja zbog povrede navedenih prava, novčanu naknadu u iznosu od 5.000,00 KM. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak pokrenut apelantovim prijedlogom za izvršenje od 2. jula 2012. godine, a da je okončan rješenjem Okružnog suda o apsolutnoj nenadležnosti, kojim su ukinute sve sprovedene izvršne radnje i odbačen prijedlog za izvršenje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak trajao dvije godine i tri mjeseca, u kom periodu su sudovi donijeli tri odluke. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelant nema opravdan zahtjev u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje u razumnom roku, te da činjenice u odnosu na koje je podnio apelaciju očigledno ne predstavljaju kršenje navedenog prava. Zbog toga, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1624/14 (JP “Putevi Republike Srpske”… | Sudska praksa | Aktio