Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3243/15 (S. S.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3243/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3243/15, rješavajući apelaciju Selmire Softić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Selmire Softić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 025359 14 Gž od 17.

decembra 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Selmiri Softić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Selmiri Softić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Selmira Softić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 26. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mal 025359 10 Mal od 29. novembra 2013. godine, a koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Mal 025359 14 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. decembra 2015. godine, a od Općinskog suda 16. decembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 9. decembra 2015. godine, a Općinski sud 23. decembra 2015. godine.

4. Budući da je Kantonalni sud u odgovoru naveo da će presuda biti donesena do kraja decembra 2015. godine, Ustavni sud je od Kantonalnog suda zatražio informaciju u vezi sa navedenim.

5. Kantonalni sud je 13. januara 2016. godine dostavio drugostepenu presudu.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

7. Apelantica je 14. jula 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Euroherc osiguranja“ d.d. Sarajevo - podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljeni strah, a koja je nastala kao rezultat saobraćajne nesreće.

8. Općinski sud je 4. juna 2013. godine tužbu dostavio tuženom radi davanja odgovora, a tuženi je 18. juna 2013. godine dostavio odgovor na tužbu.

9. Općinski sud je 5. septembra 2013. godine održao pripremno ročište na kojem je predloženo izvođenje dokaza uvidom i čitanjem isprava, te je predloženo vještačenje vještaka ortopeda.

10. Općinski sud je rješenjem od 7. oktobra 2013. godine odredio predloženo vještačenje, a nalaz i mišljenje vještaka su Općinskom sudu dostavljeni 29. oktobra 2013. godine.

11. Ročište za glavnu raspravu Općinski sud je održao 15. novembra 2013. godine.

12. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 025359 10 Mal od 29. novembra 2013. godine obavezan je tuženi da apelantici na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 1.160,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je odbijen kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa.

13. Nezadovoljni navedenom presudom, apelantica i tuženi su izjavili žalbe. Prema stanju spisa, predmet je 24. januara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Mal 025359 14 Gž od 17. decembra 2015. godine žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je, između ostalog, istakla da Kantonalni sud do trenutka podnošenja apelacije nije donio odluku o izjavljenoj žalbi, te da apelantica više od pet godina od pokretanja parničnog postupka nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete, jer ne raspolaže pravomoćnom sudskom odlukom. Imajući u vidu navedeno, apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, pravo na zabranu diskriminacije, kao i pravo na imovinu zbog čega je predložila da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je konkretan predmet, prema planu rješavanja starih predmeta, predviđen za IV kvartal tekuće godine, te da će drugostepena odluka u predmetnom postupku biti donesena do kraja decembra 2015. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud smatra da će predmet biti riješen u razumnom roku.

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da smatra da predočene činjenice u konkretnom postupku ukazuju da ne postoji kršenje prava apelanticinih zaštićenih Ustavom.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelantica pokrenula tužbom od 14. jula 2010. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je protiv presude Kantonalnog suda izjavljena revizija. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom od 14. jula 2010. godine pokrenula parnični postupak i da je taj postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 17. decembra 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste pet godina i pet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.

31. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelantica nije doprinijela dužini trajanja postupka. Osim navedenog, imajući u vidu da apelantica nastoji u parničnom postupku ostvariti naknadu štete, koja je nastala kao posljedica saobraćajne nesreće, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

32. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja apelanticine tužbe od 14. jula 2010. godine, prvu procesnu radnju poduzeo 4. juna 2013. godine, kada je dopisom dostavio tužbu radi davanja odgovora, a da je zatim u relativno kratkim rokovima zakazao i održao pripremno ročište (5. septembra 2013. godine), odredio vještačenje (7. septembra 2013. godine), održao ročište za glavnu raspravu (15. novembra 2013. godine), te donio prvostepenu presudu 29. novembra 2013. godine. Dakle, iz izloženog činjeničnog stanja proizlazi da je Općinski sud u početnoj fazi parničnog postupka imao period neaktivnosti u trajanju od približno tri godine, što je neprihvatljivo dug period uzme li se u obzir zakonska obaveza Općinskog suda da postupak provede bez odugovlačenja. Također, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije naveo niti jednu činjenicu ili argument kojim bi opravdao nepostupanje u navedenom periodu, zbog čega Ustavni sud zaključuje da nema opravdanja za navedenu neaktivnost Općinskog suda. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet 24. januara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izjavljenim žalbama i da je taj sud 17. decembra 2015. godine, odnosno nakon proteka približno dvije godine donio drugostepenu presudu. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je, zbog velikog broja predmeta na građanskom i privrednom referatu, obavezan donositi kvartalne planove za rješavanje starih predmeta, te da je apelanticin predmet, prema planu rješavanja starih predmeta, bio predviđen za IV kvartal 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud prvenstveno naglašava da se, u načelu, teško može opravdati činjenica da je sud preopterećen predmetima i da je zbog toga Kantonalnom sudu trebalo približno dvije godine da odluči o žalbi protiv prvostepene presude. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je Kantonalni sud, postupajući prema planovima za rješavanje starih predmeta, odluku o žalbi u apelanticinom predmetu donio 17. decembra 2015. godine, odnosno u IV kvartalu 2015. godine, kako je to naveo u odgovoru na apelaciju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud, očigledno poduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi, prema raspoloživim mogućnostima, postigao bolju efikasnost u radu. Stoga, Ustavni sud nalazi da se navedeni period trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom može smatrati privremenim zastojem u radu, zbog čega Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Kantonalni sud, postupajući prema planovima za rješavanje starih predmeta, bezrazložno odugovlačio donošenje odluke u predmetnom parničnom postupku.

33. Imajući u vidu navedeno, a naročito činjenicu da je Općinski sud imao period neaktivnosti u trajanju od tri godine, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakve razloge kojima bi navedenu neaktivnost opravdao, a da je, s druge strane, postupanje Kantonalnog suda uzrokovano privremenim zastojem u radu, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka može u najvećoj mjeri pripisati Općinskom sudu.

34. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

35. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, trajao pet godina i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 750,00 KM.

38. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, na dvije instance, trajao pet godina i pet mjeseci, s obzirom na to da je dužini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud koji je imao period neaktivnosti od približno tri godine, a u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakve razloge koji bi opravdali neaktivnost u tom periodu.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3243/15 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio