Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2714/13 (Ž. G.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2714/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine, u predmetu broj AP-2714/13, rješavajući apelaciju Živane Gavrić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živane Gavrić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 007604 12 Uvp od 13. marta 2013. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Živana Gavrić (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 20. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 007604 12 Uvp od 13. marta 2013. godine.
2. Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) je 24. marta 2011. godine donijela Odluku o raspisivanju konkursa za imenovanje direktora Instituta za javno zdravstvo na koji su se kao kandidati prijavili apelantica i S.S. kao zainteresovano lice.
3. Rješenjem Vlade Republike Srpske o imenovanju broj 04/1-012-2-1385/11, od 23. juna 2011. godine S.S. je imenovan za direktora JU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske.
4. Apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) radi poništenja rješenja Vlade RS broj 04/1-012-2-1385/11 od 23. juna 2011. godine. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 007604 11 U, od 14. septembra 2012. godine apelanticina tužba je uvažena i rješenje Vlade RS broj 04/1-012-2-1385/11 od 23. juna 2011. godine poništeno.
5. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 0007604 12 Uvp, od 13. marta 2013. godine zahtjev Vlade RS kao tužene za preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 007604 11 U, od 14. septembra 2012. godine uvažen je presuda Okružnog suda, od 14. septembra 2012. godine preinačena način da je apelanticina tužba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da je po ocjeni suda postupak imenovanja S.S. u potpunosti proveden u skladu sa odredbama Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i Zakona o sistemu javnih službi Republike Srpske.
6. Apelantica u apelaciji navodi da joj je donošenjem presude Vrhovnog suda s obzirom da da je jedini kandidat koji je ispunjavao uslove da bude direktor Instituta za javno zdravstvo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, povrijeđena zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustav BiH i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 17. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom da apelantica smatra da joj je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom primjenjive na predmetni postupak.
9. U konkretnom slučaju radi se o žalbi apelantice na navodne povrede prava u vezi sa njenim pravom na pravično suđenje u postupku imenovanja direktora JU Instituta za javno zdravstvo. Međutim, garancije koje su u tom smislu sadržane u Zakonu o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima u RS, Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kao i Zakonu o sistemu javnih službi Republike Srpske tiču se prava i obaveza da se postupak objave konkursa za određeno radno mjesto, provedu zakonito i transparentno, a s druge strane i pravo svakog lica da konkuriše na određeno radno mjesto. Sama činjenica da neko lice ispunjava formalne uslove konkursa ne znači i da će to lice biti i izabrano. S druge strane, to također znači da će u konkretnom slučaju pravno lice koje je je provelo konkurs za izbor morati dokazati da je taj izbor bio zakonit.
10. U vezi sa navedenim praksa Evropskog suda za ljudska prava stoji na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije navedeno je da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Kancelariju Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da je apelacija inkompatibilana ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stav 2. Evropske konvencije». (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine i AP-3385/06 od 15. januara 2009. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). .
11. U kontekstu navedenog Ustavni sud napominje da je temeljni cilj odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije garantiranje pravičnog postupka, kojim se između ostalog utvrđuju građanska prava i obaveze pojedinca. Ustavni sud smatra „da izbor na funkciju“ ne ulazi u okvir uobičajenih radnih sporova koji uživaju garancije prava na pravično suđenje te zaključuje da se u predmetnom postupku izbora na funkciju direktora koji je rezultirao osporenom odlukom nisu utvrđivala apelanticina građanska prava i obaveze. S obzirom da, dakle, prava na čiju se povredu apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obaveze“ u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u sličnim predmetima, zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U odnosu na navode apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, povredu zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustav BiH i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 17. Evropske konvencije iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelantica poziva na navedena prava u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, s obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelantica poziva i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelantice o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, povredi zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustav BiH i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz člana 17. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman