Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5522/15 (K. Š.)

Odluka donesena 12. 02. 2016.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5522/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 02. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2015. godine, u predmetu broj AP-5522/15, rješavajući zahtjev Kate Šarić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, 57. stav (2), tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Kate Šarić za donošenje privremene mjere.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Kantonalnom sudu u Mostaru da ne provodi postupak izvršenja Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 016040 11-I od 7. jula 2015. godine.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Kata Šarić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, podnijela je 15. decembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 016040 15 Gži od 19. novembra 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 P 016040 11-I od 7. jula 2015. godine (u daljnjem tekstu: Rješenje o dosudi). Apelantica je, također, tražila od Ustavnog suda da donese odluku o privremenoj mjeri kojom se „neće provoditi postupak predaje u posjed nepokretnosti koja je predmet prinudnog izvršenja, do donošenja odluke po apelaciji“ Uvodne napomene

2. Ustavni sud napominje da je izvršnom postupku u kojem su donesena osporena rješenja, prethodio parnični postupak koji je okončan Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 016040 06 P od 27. marta 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 58 P 016040 09 Gž od 17. marta 2011. godine. Nadalje, da je tražilac izvršenja, 28. aprila 2011. godine, podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 07 58 P 016040 06 P od 27. marta 2009. godine, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 4.422,60 KM sa pripadajućim kamatama, protiv apelantice kao izvršenika, koji je Općinski sud prihvatio i donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 016040 11 I od 19. novembra 2012. godine (u daljnjem tekstu: Rješenje od 19. novembra 2012. godine). Općinski sud je dozvolio da se izvršenje provede na nekretnini – stanu koji se nalazi u Mostaru u ul. Vukovarska broj 1, upisanom u KPU broj 4810 KPU k.o. Mostar, površine 52 m2, (u daljnjem tekstu: predmetni stan), koji je vlasništvo apelantice. Općinski sud je Rješenje od 19. novembra 2012. godine dostavio apelantici 1. decembra 2012. godine, protiv kojeg je apelantica 17. decembra 2012. godine izjavila prigovor, koji je Općinski sud, 16. avgusta 2013. godine, odbacio kao neblagovremen. Navedeno rješenje apelantici je uručeno 11. septembra 2013. godine i na to rješenje ona nije izjavila žalbu.

3. Općinski sud je donio Zaključak od 11. decembra 2012. godine kojim je odredio zabilježbu Rješenja od 19. novembra 2012. godine u zemljišnim knjigama. Nakon pravomoćnosti i izvršnosti Rješenja od 19. novembra 2012. godine Općinski sud je pristupio utvrđivanju vrijednosti nekretnine. Općinski sud je 6. marta 2014. godine donio Zaključak o utvrđivanju vrijednosti nekretnine koji je uručen apelantici 12. marta 2014. godine a nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, apelantici je uručen 31. marta 2014. godine.

4. Zaključkom o prodaji nepokretnosti od 19. maja 2015. godine koji je objavljen na oglasnoj tabli Općinskog suda istoga dana, određena je prva prodaja predmetnog stana za 26. juni 2015. godine. Na održanom ročištu, u prisustvu apelantice, predmetni stan je prodat kupcu V.M., te je nakon završenog ročišta donesen Zaključak o prodaji predmetnog stana najboljem ponuđaču za iznos od 25.000.00 KM, što je u odnosu na cijenu u skladu sa članom 89. stav 2. ZlP-a, te je doneseni zaključak taj dan objavljen na oglasnoj tabli Općinskog suda, u skladu sa članom 90. stav

6. ZlP-a.

Postupak nakon prodaje predmetnog stana - osporene odluke

5. Nakon prodaje predmetnog stana, Općinski sud je 7. jula 2015. godine, donio Rješenje o dosudi. Tim rješenjem je odlučeno da se predmetni stan, dotadašnje vlasništvo apelantice dosuđuje kupcu V.M. (stav I izreke rješenja). Određena je predaja u posjed predmetnog stana iz stava 1. ovog rješenja, V.M. kao kupcu (stav II izreke rješenja). Određeno je da će se po pravomoćnosti rješenja upisati pravo vlasništva na predmetnom stanu u korist V.M. sa dijelom 1/1, u odgovarajućem podulošku, i da će predmetnu uknjižbu provesti zemljišnoknjižni ured Općinskog suda (stav III izreke rješenja). Osim toga, određeno je brisanje zabilježbe Rješenja od 19. novembra 2012. godine, što će izvršiti zemljišnoknjižni ured Općinskog suda.

6. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je na prvoj javnoj prodaji predmetni stan prodat kupcu V.M. kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 25.000,00 KM, te da je V.M., 1. jula 2015. godine na depozitni račun suda uplatila kupoprodajnu cijenu. Navedeno je da je predmetno rješenje doneseno u skladu s odredbama člana 93. stav 1. ZIP-a, kojim je propisano da Sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu nakon polaganja cijene, a stavom 2. istog člana da Sud rješenjem određuje da se nepokretnost preda kupcu; zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis promjene prava vlasništva i da briše prava trećih lica, ukoliko postoje.

7. Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 P 016040 15 Gži od 19. novembra 2015. godine odbio, kao neosnovanu apelantičinu žalbu i potvrdio Rješenje o dosudi od 7. jula 2015. godine. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelantice da nije bila upoznata o radnjama prvostepenog suda o prodaji njenog stana. S tim u vezi je navedeno da iz stanja prvostepenog spisa proizlazi da je Općinski sud, Rješenjem od 19. novembra 2012. godine, dozvolio izvršenje na predmetnom stanu, koji je apelantičino vlasništvo, radi naplate novčanog potraživanja tražitelja izvršenja. Navedeno je da je nakon pravomoćnosti i izvršnosti Rješenja od 19. novembra 2012. godine (rješenjem od 16. avgusta 2013. godine prigovor apelantice je odbačen kao neblagovremen), sud pristupio utvrđivanju vrijednosti predmetnog stana. Vrijednost predmetnog stana je utvrđena na osnovu člana 80. stav 3. ZIP-a i prema nalazu vještaka građevinske struke iz marta 2014. godine u vrijeme izvršene procjene iznosi 49.243,19 KM. Zaključkom o prodaji nepokretnosti od 19. maja 2015. godine, koji je objavljen na oglasnoj tabli suda istoga dana, određena je prva prodaja predmetnog stana za dan 26. juni 2015. godine. Iz zapisnika o održanoj prvoj javnoj prodaji vidljivo je da je apelantica, kao izvršenik bila prisutna kada je predmetni stan prodat najboljem ponuđaču. Zaključkom o prodaji od 26. juna 2015. godine određeno je da je nekretnina prodata kupcu V.M. kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 25.000,00 KM, a postignuta cijena je utemeljena na odredbi člana 89. stav 2. ZlP-a, iz kojeg razloga su neosnovani žalbeni navodi apelantice da nije bila upoznata o radnjama prvostepenog suda o prodaji njenog stana.

8. Također, kako je naveo Kantonalni sud, u spisu se nalaze podnesci tražitelja izvršenja od 5. maja 2014. godine kojim se predlaže da se izvršni postupak u ovoj pravnoj stvari odloži do 30. juna 2014. godine, jer je s apelanticom postignut sporazum oko načina izmirenja duga kao i od 3. jula 2014. godine kojim tražitelj izvršenja predlaže sudu da donese zaključak kojim se određuje ročište za prvu prodaju stana koji je predmet izvršnog postupka, budući da apelantica nije postupila po postignutom sporazumu. Zaključak o prodaji predmetnog stana od 26. juna 2015. godine objavljen je na oglasnoj tabli suda u smislu odredbe člana 90. stav 6. ZlP-a, kojom je propisano da o prodaji nekretnine najpovoljnijem ponuđaču sud donosi pisani zaključak koji se objavljuje na sudskoj tabli, dok je stavom 7. propisano da se smatra da je zaključak iz stava 6. ovog člana dostavljen svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji te svim učesnicima u nadmetanju istekom trećeg dana od dana njegovog isticanja na oglasnoj tabli. Navedeno je da je Općinski sud prilikom donošenja Rješenja od 7. jula 2015. godine pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe člana

93. ZlP-a.

9. Kantonalni sud je konstatovao da je tačno da je kupac predmetnog stana V.M. zaposlenik Općinskog suda ali da iz stanja spisa predmeta proizlazi da ona nije službeno učestvovala u postupku prodaje spornog stana, tako da se na nju ne odnosi ograničenje kupnje stana koje ima u vidu odredba člana 88. ZIP-a. Također, Kantonalni sud je ukazao da u odredbama ZIP-a nije propisana mogućnost korištenja bilo kakvih pravnih lijekova protiv zaključaka kojima se, između ostalog, odlučuje o načinu utvrđivanja vrijednosti nekretnine, određuju način i uvjeti prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje (čl. 80. i 82. ZlP-a), sve u cilju efikasnosti izvršnog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu konačno osporene odluke primjenom odredbe člana 235. stav 2. Zakona o parničnom postupku FBiH.

Postupak nakon donošenja osporenih rješenja

10. Općinski sud je 17. decembra 2015. godine, donio Rješenje o namirenju koje je apelantici uručeno istog dana. Tim rješenjem je, između ostalog, odlučeno da se tražilac izvršenja namiri za troškove izvršnog postupka u iznosu od 760,80 KM, zakonsku zateznu kamatu na glavni dug u iznosu od 3.318,04 KM i dug po glavnici u iznosu od 4.422,60 KM, odnosno u ukupnom iznosu od 8.501,44 KM. Također, odlučeno je da se višak prodajne cijene u iznosu od 16.498,56 KM preda apelantici nakon pravomoćnosti rješenja. Apelantica je 23. decembra 2015. godine protiv navedenog Rješenja izjvila žalbu pa je Općinski sud, nakon provedene procedure, čitav spis 15. januara 2016. godine dostavio Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.

11. Apelantica smatra da su joj osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je njena pravna neukost i nemogućnost angažiranja pravne pomoći zbog lošeg materijalnog stanja iskorištena da bi se zaposlenici Općinskog suda „u nezakonito provedenoj proceduri i za minimalne novce“ omogućila kupovina stana koji predstavlja apelantičin jedini dom. Ističe da je, kao stranka u izvršnom postupku primila tek posljednje rješenje Kantonalnog suda od 19. novembra 2015. godine, a niti jedan drugi akt iz cijelog provedenog postupka nije joj dostavljen. Ukazuje da je zamolila punomoćnika tražitelja izvršenja da traži odlaganje izvršenja do „30. juna 2015. godine kako bi u tom periodu iznašla pozajmicu radi uplate dugovanja, koji je to i uradio podneskom od 5. maja 2015. godine“ i tražio odlaganje, koje je Općinski sud „apsolutno i namjerno zanemario“. Ističe da se ni u jednom aktu (kojeg posjeduje) ne spominje iznos potraživanja tražitelja izvršenja zbog kojeg je ostala bez krova nad glavom, niti se uopće zna da li je isti iznos izmiren tražitelju izvršenja (o čemu je sud bio dužan donijeti rješenje odmah po donošenju rješenja o dosudi stana). Budući da je, kako navodi „imala namjeru ispuniti dugovanje tražitelju izvršenja dobrovoljnom uplatom u čemu je onemogućena nezakonitim postupanjem suda“, to su joj radi povrede prava na pravično suđenje povrijeđena prava na imovinu i pravo na dom. Nadalje, navodi da je penzioner sa penzijom od 268,00 KM, da živi u zajedničkom domaćinstvu sa svojom punoljetnom nezaposlenom djecom.

12. Apelantica smatra da je „očigledno“ došlo do povrede njenih osnovnih ljudskih prava, a kako je u jako lošoj materijalnoj situaciji i nema mogućnosti sebi bilo gdje drugdje osigurati smještaj, predlaže da se do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji donese privremena mjera kojom će se usvojiti njen zahtjev te se „neće provoditi postupak predaje u posjed nepokretnosti koja je predmet prinudnog izvršenja – predmetnog stana, do donošenja odluke po apelaciji.“

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremenih mjera, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

17. Ustavni sud smatra da su predmetnom apelacijom pokrenuta ozbiljna pitanja koja se tiču, prije svega, eventualnog kršenja apelantičinog prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud polazeći od svih činjenica iz konkretnog predmeta a posebno imajući u vidu da je predmet izvršenja predmetni stan, što je u konačnici rezultiralo njegovom prodajom i donošenjem Rješenja od 7. jula 2015. godine kojim je, između ostalog, određeno da se taj stan predaje u posjed kupcu. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da se, do donošenja konačne odluke, privremeno obustavi postupak izvršenja Rješenja broj 58 0 P 016040 11-I od 7. jula 2015. godine u izvršnom postupku Općinskog suda smatrajući očitim da odgoda izvršenja nije suprotna javnom interesu, niti bi se tom odgodom licima koja imaju pravni interes za sprovođenje izvršenja u konkretnom slučaju nanijela veća šteta, kao i to da bi izvršenje osporenog rješenja apelantici moglo prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti.

18. Imajući u vidu ove okolnosti, Ustavni sud je ocijenio da je u interesu i apelantice i postupka da se usvoji privremena mjera i da se, privremeno, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji odloži izvršenje Rješenja broj 58 0 P 016040 11-I od 7. jula 2015. godine.

19. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjeve za donošenje privremene mjere.

20. U smislu člana 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvajaju zahtjevi za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5522/15 (K. Š.) | Sudska praksa | Aktio