Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-453/16 (Š. I.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-453/16

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 453/16, rješavajući apelaciju Šefije Ibradžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Šefije Ibradžić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 048852 13 P.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefije Ibradžić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću - Odjeljenje sudskog registra u predmetu broj 017-0-Reg-13-000230 zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Šefija Ibradžić (u daljem tekstu: apelantica), koju zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnijela je 27. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 048852 13 P i dužine trajanja vanparničnog postupka, upisa promjena u sudskom registru koji se vodi kod Općinskog suda kao predmet broj 017-0-Reg-13-000230.

2. Apelantica je u apelaciji zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će Rješenje o određivanju privremene mjere Općinskog suda broj 17 0 P 048852 13 P od 19. aprila 2013. godine staviti van snage sve do donošenja pravosnažne odluke o sudskoj mjeri osiguranja u predmetnom parničnom postupku.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, sudskog odjeljenja tog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 3. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 5. februara 2016. godine, a Općinski sud 8. februara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Činjenično stanje u odnosu na parnični postupak

6. S. Ć. je posredstvom opunomoćenika 9. aprila 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „Eurobenza“ d.o.o.Velika Kladuša radi poništenja kao nezakonitih odluka donesenih na sjednici Skupštine tuženog održane 23. marta 2013. godine, koje su bliže navedene u tužbi. Tužilac je u tužbi zatražio da sud donese privremenu mjeru osiguranja zabrane upisa izmjena podataka u sudskom registru i knjigama ovog društva na osnovu odluka Društva, donesenih na Skupštini 23. marta 2013. godine, do pravosnažnog okončanja parničnog postupka, jer kao tužilac ima 50 % udjela kod tuženog. Općinski sud je 19. aprila 2013. godine donio Rješenje broj 17 0 P 048852 13 P kojim je usvojio prijedlog tužioca za donošenje privremene mjere osiguranja, naložio zabrane upisa svih promjena u sudskom registru Općinskog suda i knjizi udjela i knjigovodstvu tuženog. Rješenjem je određeno da će mjere zabrane, bliže navedene u dispozitivu rješenja, ostati na snazi do sljedeće odluke suda o njoj.

7. Apelantica je podneskom od 16. maja 2013. godine posredstvom opunomoćenika zatražila da u predmetni parnični postupak stupi kao umješač na strani tuženog u kojem podnesku je i podnijela odgovor na prijedlog tužioca za određivanje privremene mjere osiguranja, te je zatražila izuzeće postupajućeg sudije E. J. zbog sumnje da u predmetnom postupku postupa pristrasno, nakon čega je apelantica kao umješač u predmetnom postupku protiv postupajućeg sudije podnijela i krivičnu prijavu i pritužbu Uredu disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

8. O prijedlogu za izuzeće postupajućeg sudije odlučio je predsjednik suda Rješenjem broj 017-0-Su-13-000549 od 3. juna 2013. godine, kojim je odbijen apelanticin zahtjev kao neosnovan. Iz stanja spisa proizlazi da je sam postupajući sudija E. J. u predmetnom postupku nakon jedne godine zatražio izuzeće, a koje je predsjednik suda Rješenjem broj 17 0 P 048852 13 P dozvolio i kao novog postupajućeg sudiju odredio D. V.

9. Iz stanja spisa proizlazi da se tužilac podneskom od 15. jula 2013. godine protivio da apelantica stupi u parnični postupak kao umješač, ali je Općinski sud Rješenjem broj 17 0 P 048852 13 P od 5. septembra 2013. godine dozvolio da u parnični postupak apelantica stupi kao umješač, a o prijedlogu za određivanje sudske mjere, koji je apelantica istakla u podnesku od 16. maja 2013. godine, sud nije odlučio.

10. Apelantica je dopisom od 16. septembra 2013. godine istakla prigovor stvarne nadležnosti tog suda da postupa u predmetnom postupku, ističući da je stvarno nadležno za postupanje Privredno odjeljenje tog suda, te je predložila da se sud proglasi stvarno nenadležnim, da ukine sve provedene radnje, a naročito donesena rješenja i predmet ustupi stvarno nadležnom Privrednom odjeljenju tog suda na dalje postupanje.

11. Tužilac S. Ć. je kao lice ovlašteno za zastupanje tuženog 18. novembra 2013. godine u predmetni spis uložio punomoć kojom ovlašćuje advokata H. V. iz Bihaća da u predmetnom postupku zastupa tuženog. Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 P 048852 13 P od 23. septembra 2015. godine uskratio pravo advokatu H. V. da zastupa tuženog u predmetnom postupku. Na navedeno rješenje tuženi je podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 17 0 P 048852 15 Gž od 7. decembra 2015. godine kao neosnovanu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

12. Općinski sud je rješenjem od 27. januara 2016. godine tuženom postavio privremenog zastupnika, advokata H. M. iz Velike Kladuše, kojeg je imenovao sa liste advokata i o tome su obaviještene parnične stranke i JU Centar za socijalni rad Velika Kladuša. Od tuženog je zatraženo da uplati predujam troškova objavljivanja navedenog rješenja na koje stranke i privremeni zastupnik imaju pravo žalbe.

13. Notar Dž. O. je podneskom od 18. juna 2014. godine zatražio da u predmetni parnični postupak stupi kao umješač na strani tuženog o čijem prijedlogu Općinski sud nije odlučio.

14. Apelantica je radi okončanja predmetnog postupka podnosila urgencije Općinskom sudu, i to: 2. septembra 2013. godine, 4. novembra 2013. godine, 2. februara 2015. godine.

15. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

Činjenično stanje u odnosu na vanparnični postupak

16. Notar Dž. O. podnio je 4. marta 2013. godine Općinskom sudu - Odjeljenju sudskog registra zahtjev za promjenu podataka društva „Eurobenz“ d.o.o.Velika Kladuša a koje se odnose na isključenje člana S. Ć. (tužioca u predmetnom parničnom postupku) iz ovog društva, njegovog razrješenja sa pozicije zakonskog zastupnika Društva i imenovanja novog zakonskog zastupnika. Predmet je u sudskom registru zaveden i vodi se kao predmet broj 017-0-Reg-13-000230. Postupajući sudija A. B. je u predmetnom postupku zatražio izuzeće i predmet je Rješenjem broj 017-0-Su-13-000382 od 12. aprila 2013. godine presigniran sudiji Ž. B.

17. Navedena prijava za upis promjena podataka u sudskom registru dopunjena je 15. aprila 2013. godine, kada je notar Dž. O. dostavio Odluku o izmjenama i dopunama Ugovora o osnivanju OPU-Ip 103/2013 i Statutarnu odluku o izmjenama i dopunama Statuta OPU-Ip 104/2013 od 3. aprila 2013. godine. Sudskom registru Općinskog suda je 22. aprila 2013. godine dostavljeno Rješenje Općinskog suda broj 17 0 P 048852 13 P od 19. aprila 2013. godine kojim je usvojen prijedlog tužioca S. Ć. u navedenom parničnom postupku za donošenje privremene mjere, bliže navedene u dispozitivu rješenja, čime su naložene mjere zabrane upisa svih promjena u sudskom registru Općinskog suda i knjizi udjela i knjigovodstvu tuženog.

18. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica Općinskom sudu 11. jula 2013. godine podnijela zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije i predsjednika tog suda. Rješenjem od 30. jula 2013. godine odbijen je zahtjev za izuzeće predsjednika suda, a rješenjem od 1. augusta 2013. godine odbijen je zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije.

19. Općinski sud je Rješenjem broj 017-0-Reg-13-000230 od 6. augusta 2013. godine u registarskom ulošku tuženog upisao zabilježbu postojanja privremene mjere osiguranja, kojom se zabranjuje upis izmjena podataka u sudskom registru. Na navedeno rješenje je 31. augusta 2013. godine stavljena klauzula pravosnažnosti.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je privremena mjera, određena Rješenjem broj 17 0 P 048852 13 P od 19. aprila 2013. godine, još na snazi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog i vanparničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela tok predmetnih postupaka, ističući da je donesenom privremenom mjerom osiguranja u parničnom postupku, a koja je upisana u sudskom registru, u registarskom ulošku tuženog, onemogućeno provođenje u sudskom registru odluka koje su donesene na Skupštini ovog društva 23. marta 2013. godine, između ostalih, i odluka o razrješenju tužioca sa funkcije zakonskog zastupnika tuženog i imenovanje novog zakonskog zastupnika tuženog, čime je sud pogrešno primijenio zakon. Apelantica je istakla da, zbog nepostupanja suda u predmetnom postupku, trpi veću materijalnu štetu, jer je suosnivač Društva koje ne posluje i ne ostvaruje dobit, da nije u mogućnosti naplatiti svoja potraživanja koja ima prema tuženom, jer je od 2008. godine ulagala u očuvanje imovine tuženog, čija imovina, zbog donesene privremene mjere osiguranja, propada, odnosno zbog neblagovremenog postupanja Općinskog suda. Apelantica je navela i to da je predmet u evidenciji za 31. maj 2016. godine, te da je jasno da sud ni do tada neće postupiti po apelanticinom predmetu, te je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupaka.

b) Odgovor na apelaciju

22. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet broj 17 0 P 048852 13 P na postupanje po žalbi primio 4. decembra 2015. godine, da je u predmetnom parničnom postupku donio Rješenje broj 17 0 P 048852 15 Gž od 7. decembra 2015. godine, čija odluka je izrađena 30. decembra 2015. godine, koja je narednog dana otpremljena, te da u toku postupka pred tim sudom nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva. Navodi da je uvidom u CMS bazu utvrdio da je za dužinu trajanja parničnog postupka pred prvostepenim sudom isključivo kriva apelantica, koja je svojim ponašanjem i nizom nepotrebnih radnji u postupku, tj. podnoseći zahtjev za izuzeće sudije, podnošenjem krivične prijave i dr. bitno utjecala na dužinu trajanja postupka u predmetu u kojem se još nije odlučilo o glavnoj stvari.

23. U odgovoru na apelaciju u vezi sa parničnim postupkom, Općinski sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka koji je izložen u činjeničnom dijelu odluke, postupajući sudija je pri tome istakao da je kao predmetni sudija spis zadužio 17. februara 2015. godine, zajedno sa nekoliko stotina predmeta koje je prije njega zadužio sudija D. V., te da su prvobitno predmetni spis zaduživale sudije E. J. i O. A. Navodi da predmetni spis po planu rješavanja starih predmeta za protekle godine nije bio jedini predmet koji treba riješiti i da se nalazi na listi, ali poslije mnogih drugih starijih predmeta, što se može provjeriti uvidom u liste za sve sudije koje su u proteklom periodu dužile predmetni spis. Navodi da je od momenta zaduženja spisa preduzimao procesne radnje i donio je određene odluke kako bi predmet blagovremeno okončao, što do dana pisanja odgovora na apelaciju nije bilo moguće zbog procesnih razloga i složenosti samog predmeta, tj. da se u predmetu prvo mora riješiti pitanje zastupanja tuženog prije preduzimanja drugih procesnih radnji, tj. zakazivanja pripremnog ročišta. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi i to da o sudskoj mjeri osiguranja, za koju je zahtjev za donošenje podnijela apelantica, nije odlučeno, ali da su drugi navodi istaknuti u apelaciji proizvoljni. Ističe da je privremena mjera osiguranja donesena u skladu sa zakonom, da je tuženi blagovremeno primio i u zakonskom roku nije podnio pravni lijek, te je privremena mjera i dalje na snazi. Ističe da se tužbom pobijaju odluke koje je donio organ tuženog, te su neosnovane apelanticine tvrdnje da je i ona kao novoimenovani zakonski zastupnik tuženog trebalo da bude u tužbi označena kao tužena, o čijem prigovoru će sud odlučiti kada se riješi procesno pitanje, tj. pitanje pravnog zastupnika tuženog. Navodi i to da je apelantica kao umješač u predmetnom parničnom postupku lično ili posredstvom opunomoćenika koristila određena pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju kako bi se predmetni postupak okončao, ili predmet dodijelio drugom sudiji, ili delegirao drugom sudu, počev od traženja izuzeća ranijeg postupajućeg sudije do podnošenja krivičnih prijava protiv sudija, opunomoćenika tužioca i dr. slične radnje.

24. U odgovoru na apelaciju u vezi sa vanparničnim postupkom, odnosno postupkom upisa promjena podataka Društva u sudskom registru, Općinski sud je ukratko naveo tok vanparničnog postupka iznesenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je apelantica podnosila zahtjeve za izuzeće postupajućeg sudije i izuzeće predsjednika suda, a koji su odbijeni, te da je na osnovu Rješenja Parničnog odjeljenja tog suda broj 17 0 P 048852 13 P od 19. aprila 2013. godine u registarskom ulošku tuženog upisana zabilježba postojanja privremene mjere osiguranja zabrane upisa svih promjena Društva do donošenja nove odluke tog suda. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Rješenje broj 017-0-Reg-13-000230 od 6. augusta 2013. godine kojim je u registarskom ulošku tuženog upisao zabilježbu postojanja privremene mjere osiguranja, koje rješenje je postalo pravosnažno. Navodi da je notar Dž. O. više puta podnosio urgencije da se po prijavi koju je on podnio 4. aprila 2013. godine i dopunio 15. aprila 2013. godine postupi, ali da je postupajuća sutkinja u predmetu blagovremeno obavještavala notara da se po zahtjevu ne može postupiti zbog postojanja privremene mjere osiguranja, o čemu je obaviješten i predsjednik suda.

25. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo i to da je predsjednik suda 9. septembra 2014. godine dozvolio upis zabilježbe založnog prava na članskom udjelu izvršenika Šefije Ibradžić, odnosno apelantice, u korist tražioca izvršenja „Eurobenza“ d.o.o. Velika Kladuša.

V. Relevantni propisi

26. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u parničnom postupku

29. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nakon približno tri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

b) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku

32. U pogledu apelanticinih navoda o povredi njenog prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u vanparničnom postupku, tj. nepostupanju po njenoj prijavi za promjenu podataka tuženog u sudskom registru, osnovno pitanje o kojem Ustavni sud treba usvojiti stav je primjenjivost garancija prava na pravično suđenje na apelanticu u odnosu na taj postupak.

33. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

35. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom vanparničnom postupku predmet postupka upis promjena u sudskom registru u registarskom ulošku tuženog.

36. S tim u vezi, Ustavni sud će, kao prvo, utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član

6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da se ključno pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza? (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41, kao i H. v. Francuska od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.

37. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1887/06 od 6. marta 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odlučivanja o dopustivosti apelanticine prijave za promjenu podataka upisanih u sudskom registru tuženog odlučujuća za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza.

38. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost prijave o promjeni podataka tuženog koji se vode u sudskom registru. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku pred Općinskim sudom Odjeljenje sudskog registra, koji je donio Rješenje broj 017-0-Reg-13-000230 od 6. augusta 2013. godine, kojim je u registarskom ulošku tuženog upisao zabilježbu postojanja privremene mjere osiguranja, kojom se zabranjuje upis promjena podataka u sudskom registru, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili apelanticinoj obavezi. Prema tome, ishod procedure u kojoj je doneseno pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i apelanticinih obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

39. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII. Meritum

40. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelanticinih navoda ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelantica ističe da je, zbog dužine trajanja parničnog postupaka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

42. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku razmatrati period od 9. aprila 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, do donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje približno tri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

44. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

45. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da se radi o postupku u kome se treba odlučiti o zakonitosti odluka donesenih na Skupštini tuženog, održanoj 23. marta 2013. godine, i broju zainteresiranih strana u postupku, te procesnim pitanjima koja se, s tim u vezi, pojavljuju može se reći da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu, koja je u parnicu stupila kao umješač na strani tuženog, ali da je apelantica svojim ponašanjem, podnoseći zahtjev za izuzeće sudije, što je nesporno njeno pravo, ali koje samo po sebi traži dodatno vrijeme za odlučivanje, u određenoj mjeri utjecala na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka.

46. Ustavni sud zapaža da je tužilac S. Ć. Općinskom sudu 9. aprila 2013. godine podnio tužbu zbog poništenja odluka koje su donesene na Skupštini tuženog 23. marta 2013. godine, tražeći da sud donese i privremenu mjeru sudskog osiguranja kojom će zabraniti upis promjena podataka u sudskom registru i knjigovodstvenim knjigama tuženog, gdje tužilac ima 50 % udjela. Općinski sud je u predmetnom postupku deset dana nakon podnošenja tužbe donio rješenje kojim je usvojio prijedlog tužioca za donošenje privremene mjere, koje je dostavio sudskom registru tog suda, gdje je privremena mjera u registarskom ulošku tuženog i upisana. Apelantica je podneskom od 16. maja 2013. godine posredstvom opunomoćenika zatražila da u predmetni parnični postupak stupi kao umješač na strani tuženog, te je podnijela i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja i dostavila odgovor na rješenje suda kojim je sud odredio privremenu mjeru. Općinski sud je o apelanticinom zahtjevu odlučio nakon četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva, tj. nakon što je tužilac dostavio odgovor kojim se protivio da apelantica stupi kao umješač u parnični postupak, ali o sudskoj mjeri osiguranja Općinski sud nije odlučio, a kao opravdanje sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, te da je sama apelantica u određenoj mjeri odgovorna za dužinu trajanja postupka, jer je podnosila zahtjev za izuzeće sudije, podnosila je krivične prijave protiv postupajućih sudija i opunomoćenika tužioca, te da zbog procesnih razloga koje sud nastoji da riješi nisu ispunjeni uvjeti za dalji tok parničnog postupka, odnosno zakazivanje pripremnog ročišta. Ustavni sud naglašava da se, u načelu, ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da zbog toga, kao što je to ovdje slučaj, sud nije blagovremeno preduzimao procesne radnje. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Ustavni sud zapaža da je postupajući sudija preduzeo određene radnje na način što je tuženom postavio privremenog opunomoćenika koji će ga tokom postupka zastupati. Rješenje kojim je sudija postavio privremenog opunomoćenika tuženom je potvrdio Kantonalni sud. Ustavni sud zapaža da postupajući sudija u predmetnom postupku nastoji da otkloni procesne smetnje, koje onemogućavaju dalje vođenje parničnog postupka, a što su u većoj mjeri prouzrokovale parnične stranke.

47. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, naročito zato što su u predmetnom postupku postupale četiri sudije. Međutim, Ustavni sud zapaža da su i same parnične stranke u postupku u odlučujućoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka na način što, i nakon približno tri godine, nisu otklonjene procesne smetnje kako bi se u parničnom postupku nastavile preduzimati dalje procesne radnje.

48. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje predmetnog postupka približno tri godine, čijoj dužini je u određenoj mjeri doprinijela i sama apelantica kao umješač u predmetnom postupku na strani tuženog, odnosno same parnične stranke u postupku, a postupak po zakonu nije hitne prirode, pri čemu su javne vlasti preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta, pri čemu je evidentno da sud nije imao perioda apsolutne neaktivnosti, još uvijek ne predstavlja kršenje apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Privremena mjera

49. S obzirom na odluku Ustavnog suda o dopustivosti i meritumu, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

Pitanje naknade nematerijalne štete

50. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelanticinog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom.

VIII. Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je u određenoj mjeri i sama apelantica doprinijela dužini trajanja predmetnog parničnog postupka, a javne vlasti su preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta, pri čemu nije bilo perioda neaktivnosti suda, odnosno kada je sud poduzimao sve radnje koje je objektivno mogao u datom trenutku.

52. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-453/16 (Š. I.) | Sudska praksa | Aktio