Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-356/13 (M. M.)

Odluka donesena 07. 06. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Bračna stečevina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-356/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 356/13, rješavajući apelaciju Mirsade Muminović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (»Službeni glasnik Bosne i Hercegovine« broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mirsade Muminović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelantice na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 002412 09 Gž od 17. aprila 2013. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog Kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Mirsadi Muminović, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Mirsadi Muminović, zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mirsada Muminović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, koju zastupa Adina Buzurović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. januara 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 002412 09 Gž od 14. aprila 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovineˮ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Kantonalnog suda zatraženo je 18. aprila 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. aprila 2014. godine.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Izudina Imamovića (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 29. decembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Općinski sud je 8. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 8. maja 2007. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv tuženog radi utvrđivanja i podjele bračne stečevine.

8. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-07-001154 od 15. jula 2009. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se utvrdi da bračnu stečevinu apelantice i tuženog čini polovina osnovnog kapitala društva ,,TERAKOPˮ d.o.o. Tuzla upisanog na ime tuženog u iznosu od 893.242,50 KM. Također, tačkom 2. iste presude odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je apelantica po osnovu bračne stečevine suvlasnik sa jednom polovinom osnovnog kapitala u iznosu od 446.620,20 KM, a što čini jednu polovinu od osnovnog kapitala u iznosu od 893.241,50 KM, upisanog na ime tuženog u društvu ,,TERAKOPˮ d.o.o Tuzla. Nadalje, stavom II iste presude usvojen je eventualni tužbeni zahtjev tako što se obavezuje tuženi da na ime bračne stečevine po osnovu osnovnog kapitala u preduzeću ,,TERAKOPˮ d.o.o. Tuzla isplati apelantici iznos od 446.620,00 KM, što predstavlja protuvrijednost 1/2 osnovnog kapitala preduzeća ,,TERAKOPˮ d.o.o. Tuzla upisanog na tuženog, na dan podnošenja tužbe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. januara 2009. godine, pa do isplate, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja. Stavom III iste presude obavezan je tuženi da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 6.621,16 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

9. Protiv prvostepene presude blagovremeno su se žalili apelantica i tuženi.

10. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 002412 09 Gž od 17. aprila 2013. godine žalba apelantice je odbačena kao nedopuštena, a žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

11. Tuženi je 31. maja 2013. godine podnio zahtjev za ponavljanje postupka koji je rješenjem Kantonalnog suda od 15. marta 2015. godine odbijen.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Ukazuje da u konkretnom slučaju razdoblje za ocjenu povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja period od podnošenja tužbe za podjelu bračne stečevine (8. maja 2007. godine) pa do podnošenja ove apelacije radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom na to da je predmetni postupak još u toku. Slijedom navedenog, apelantica skoro šest godina čeka na okončanje sudskog postupka, pri čemu duže od tri godine čeka na odluku Kantonalnog suda po uloženoj žalbi. Slijedom navedenog, smatra da je usljed dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, a imajući na umu postupanje sudova, povrijeđeno pravo apelantice na pristup sudu, pravo na pravično suđenje i pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku, a koja su prava zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i odredbama Evropske konvencije. Predlaže da se visina primjerene novčane naknade koja treba pripasti apelantici usljed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku odmjeri imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, a posebno činjenicu da je onemogućena u ostvarenju svojih prava iz bračne stečevine, odnosno da je istoj usljed izostanka odluke Kantonalnog suda, kako je već opisano, nanesena izrazito velika materijalna šteta.

b) Odgovor na apelaciju

14. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukazao da u konkretnoj predmetnoj stvari ne nalazi da je posrijedi opravdan zahtjev apelantice, odnosno da predočene činjenice mogu ukazati da postoji kršenje ustavom zaštićenih prava ili da se za stranke u postupku može utvrditi da snose posljedice kršenja prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije.

15. Kantonalni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka koji je okončan pred Kantonalnim sudom.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje-razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Relevantni principi

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelantica predmetni parnični postupak pokrenula 8. maja 2007. godine te da je isti okončan presudom Kantonalnog suda od 17. aprila 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste period od šest godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi podjele bračne stečevine, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu.

27. U odnosu na apelanticino ponašanje Ustavni sud ne može zaključiti da je ona svojim radnjama odugovlačila predmetni postupak.

28. U odnosu na ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak proveden u cijelosti pred Općinskim sudom, to jeste od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke tog suda, te da je trajao preko dvije godine. Međutim, posmatrano u cijelosti, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao četiri godine, što se nikako ne može smatrati „razumnim rokomˮ odlučivanja po žalbi i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod iznimnim okolnostima koje u ovom slučaju Ustavni sud nije našao niti je na njih ukazao Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog rokaˮ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom rokuˮ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Naknada nematerijalne štete

30. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog neodlučivanja o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovineˮ broj 20/06, st. 48˗51). Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao šest godina, apelantici je određena naknada u visini od 900,00 KM, koji joj je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom rokuˮ u situaciji kada je postupak po tužbi apelantice za podjelu bračne stečevine trajao ukupno šest godina.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-356/13 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio