Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1447/15 (E. G., Z. G., A. G. i Z. G.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1447/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1447/15, rješavajući apelaciju Ekreme Grabić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ekreme Grabić, Zijada Grabića, Amela Grabića i Zekerijaha Grabića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 015116 10 P, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 015116 12 Gž od 18.

maja 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ekremi Grabić, Zijadu Grabiću, Amelu Grabiću i Zekerijahu Grabiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ekrema Grabić, Zijad Grabić, Amel Grabić i Zekerijah Grabić (u daljem tekstu: apelanti), koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 27. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 015116 10 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 015116 12 Gž od 18. maja 2015. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 25. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 8. oktobra 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su posredstvom opunomoćenika 23. marta 2010. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi naknade štete zbog smrti člana porodice, koji je zbog saobraćajne nezgode, koja se dogodila 4. septembra 2009. godine, nakon liječenja preminuo. Kako je u štetnom događaju učestvovalo teretno motorno vozilo koje je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženog, to su apelanti posredstvom opunomoćenika podnijeli tužbu Općinskom sudu, koji je predmet apelanata zaveo i vodio pod brojem 32 0 P 015116 10 P.

6. Općinski sud je u predmetnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka u kome su saslušani svjedoci i provedeno vještačenje vještaka saobraćajne struke od 4. marta 2012. godine, donio Presudu broj 32 0 P 015116 10 P od 12. aprila 2012. godine na koju je tuženi podnio žalbu. Predmet je na dalje postupanje dostavljen Kantonalnom sudu 28. augusta 2012. godine, gdje je Kantonalni sud 18. maja 2015. godine donio Presudu broj 32 0 P 015116 12 Gž, kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio u dosuđujućem dijelu (st. I, II i V izreke).

7. Apelanti su radi donošenja drugostepene odluke, Kantonalom sudu 1. jula 2014. godine podnijeli urgenciju.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli tok predmetnog postupka, ističući da je u trenutku podnošenja apelacije predmetni postupak bio u toku pred Kantonalnim sudom, koji po žalbi tuženog, podnesenoj na prvostepenu presudu, nije odlučio u razumnom roku. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da Kantonalni sud ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, te da je predmet apelanata prema Planu rješavanja starih predmeta bio na listi u II kvartalu 2015. godine, kada je predmetni postupak i riješen, odnosno donesena je Presuda broj 32 0 P 015116 12 Gž od 18. maja 2015. godine.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 015116 12 Gž od 18. maja 2015. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelanti ukazuju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 23. marta 2010. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 18. maja 2015. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da se radi o postupku naknade štete u kome su saslušani svjedoci, provedeno vještačenje, tj. na osnovu činjenica koje su redovni sudovi morali tokom postupka utvrditi, radi se o relativno složenom postupku. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na to da u predmetnom postupku potražuju naknadu štete zbog smrti člana porodice, to je predmetni parnični postupak od većeg značaja za apelante.

23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku sa većom efikasnošću preduzimao procesne radnje i da je dvije godine nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu na koju je tuženi podnio žalbu. Predmetni spis je na dalje postupanje dostavljen Kantonalnom sudu 28. augusta 2012. godine.

24. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku pokazao određenu neefikasnost, gdje je nakon približno tri godine od prijema predmeta na dalje postupanje donio Presudu broj 32 0 P 015116 12 Gž od 18. maja 2015. godine, kojom je predmetni postupak okončan, a kao opravdanje za nepostupanje u predmetu Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, a što je u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, da je predmet apelanata prema Planu rješavanja bio u II kvartalu 2015. godine, kada je odluka u predmetnom postupku i donesena. Ovakvo opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, a s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda i da je doveo do toga da su Kantonalnom sudu bile potrebne približno tri godine da bi po žalbi tuženog u predmetnom postupku odlučio.

25. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da su Kantonalnom sudu bile potrebne približno tri godine da bi odlučio po žalbi tuženog u predmetnom postupku, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji je trajao pet godina, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantima priprada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

28. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi se o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je iznos od 750,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

b)Ostali navodi

31. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose, također, na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak trajao pet godina, pri čemu su Kantonalnom sudu bile potrebne oko tri godine da bi odlučio po žalbi u predmetnom parničnom postupku, jer, i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja takvih starih predmeta.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1447/15 (E. G., Z. G., A. G. i Z. G.) | Sudska praksa | Aktio