Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2166/13 (N. N.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ratna šteta
- Nematerijalna šteta
- Materijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2166/13
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2166/13, rješavajući apelaciju Nikole Ninkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nikole Ninkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 113 444 12 Gž od 21. marta 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Nikoli Ninkoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nikola Ninković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnio je 17. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 113 444 12 Gž od 21. marta 2013. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 113 444 11 P od 27. februara 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i Republike Srpske, koju zastupa Pravobranilaštvo RS (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je 4. novembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i tužena dostavili su odgovor na apelaciju 12. i 16. novembra 2015. godine i 15. februara 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 18. juna 1999. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tužene radi naknade štete. Podneskom od 25. avgusta 2011. godine izvršeno je subjektivno preinačenje tužbe tako što su, pored apelanta, kao tužioci označeni M.N., N.N. i J.N. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica u iznosu od 14.000,00 KM, te naknadu na ime materijalne štete u iznosu od 5.000 KM.
6. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 113444 11 P od 27. februara 2012. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i tužena je obavezana da apelantu isplati na ime naknade nematerijalne štete po osnovu duševnih bolova, zbog smrti bliskog lica (sina), iznos od 10.000,00 KM. Tužena je, takođe, obavezana da apelantu na ime materijalne štete-troškova sahrane isplati iznos od 2.500,00 KM. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete preko dosuđenog iznosa.
7. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je nesporan srodnički odnos apelanta sa umrlim M.N., te da je apelant njegov otac. Osnovni sud je utvrdio da je tužena odgovorna za pretrpljenu nematerijalnu štetu, u smislu odredbe čl. 173 i 174 Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/79 do 57/89 i „Službeni glasnik RS“ br. 17/93 do 3/96, u daljnjem tekstu: ZOO) u vezi sa članom 201 ZOO. U tom smislu Osnovni sud je apelantu dosudio naknadu nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti sina u iznosu od 10.000,00 KM.
8. Istaknuto je da je u odnosu na naknadu nematerijalne štete Osnovni sud odlučio primjenjujući odredbu člana 193 ZOO kojom je propisano da ko prouzrokuje nečiju smrt dužan je nadoknaditi uobičajene troškove njegove sahrane. Ukazano je da je prvostepeni sud odluku u ovom dijelu tužbenog zahtjeva donio na osnovu slobodne ocjene primjenom odredbe člana 127 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP).
9. Protiv prvostepene presude tužena je podnijela žalbu koju je Okružni sud Presudom broj 71 0 P 113 444 12 Gž od 21. marta 2013. godine odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
10. U obrazloženju drugostepene presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud naknadu nematerijalne štete dosudio apelantu u primjerenom iznosu i da je ona rezultat ocjene i sagledavanja svih okolnosti koje se, u smislu člana 200 u vezi sa članom 201 ZOO, uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja ovog vida štete. Takođe je navedeno da je o naknadi materijalne štete odlučeno pravilnom primjenom odredbe člana 193 ZOO.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) isključivo u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Apelant zahtijeva naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i naknadu na ime troškova sastava apelacije. Ističe da je prvu radnju u postupku Osnovni sud preduzeo 25. avgusta 2011. godine, kada je apelant izvršio preinačenje tužbe.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je predmetni spis uništen u majskim poplavama 2014. godine. Stoga je svoj odgovor Osnovni sud bazirao na podacima iz CMS sistema, i to: zapisnika sa pripremnog ročišta od 25. avgusta 2011. godine, zapisnika sa pripremnog ročišta od 22. septembra 2011. godine, zapisnika o glavnoj raspravi od 8. novembra 2011. godine, zapisnika o glavnoj raspravi od 12. decembra 2011. godine i 25. januara 2012. godine, prvostepenoj presudi od 27. februara 2012. godine i presudi Okružnog suda od 21. marta 2013. godine. Osnovni sud je naveo da je u ovom predmetu postupajući sudija zadužio spis 2. marta 2011. godine, kada je predmet vraćen iz Pravobranilaštva RS kojem je bio ustupljen na postupanje u smislu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/05). Naime, predmetni spis je, u smislu navedenog zakona, bio proslijeđen Pravobranilaštvu RS 23. decembra 2005. godine (s obzirom na fazu postupka u momentu donošenja navedenog zakona). Spis je vraćen u Osnovni sud 2. marta 2011. godine. Naglašeno je da je navedeni sud imao na hiljade ovakvih predmeta, te da je i to razlog što se u ovim predmetima nije odlučivalo u kraćem vremenskom periodu i prije dostavljanja spisa Pravobranilaštvu RS u smislu navedenog zakona.
14. U odgovoru na apelaciju tužena je navela da u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
16. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09) relevantne odredbe glase: Član 1.
Ovim zakonom uređuju se postupak, uslovi, kriterijumi i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, postupak sklapanja vansudskih poravnanja, kao i postupak regulisanja naknade štete preduzećima i drugim pravnim licima, u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
Član 8. stav 1.
Pravo na naknadu štete imaju fizička i pravna lica čiji su tužbeni zahtjevi pred nadležnim sudovima po tom osnovu zaprimljeni zaključno sa 19. junom 2001. godine.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 113 444 12 Gž od 21. marta 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 17. maja 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u svezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku
a) Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud konstatuje da je apelant u predmetnom postupku podnio tužbu 18. juna 1999. godine, te da je postupak okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 113 444 12 Gž od 21. marta 2013. godine. Dakle, cjelokupan predmetni postupak je trajao 13 godina i devet mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Uzimajući u obzir činjenična i pravna pitanja o kojim je raspravljano u predmetnom postupku u kojem je apelant tražio naknadu nematerijalne i materijalne štete po osnovu duševnih bolova zbog smrti sina, Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije posebno složen, niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2509/08 od 8. decembra 2010. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba , tačka 29).
26. Razmatrajući apelantovo ponašanje u toku predmetnog postupka, odnosno da li je apelant na bilo koji način svojim radnjama doprinio dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je tužbeni zahtjev u ovom predmetu preinačen 25. avgusta 2011. godine na način da je izvršeno subjektivno preinačenje tužbe. Dakle, tužbeni zahtjev je preinačen nakon 12 godina i dva mjeseca, računajući od momenta podnošenja tužbe (18. juni 1999. godine). Međutim, navedeno Ustavni sud ne može staviti na teret apelantu (koji je samo koristio prava koja mu pripadaju prema relevantnim odredbama ZPP), već prvostepenom sudu koji je bio dužan da preuzme sve radi što efikasnijeg vođenja predmetnog postupka a u smislu člana 10 ZPP.
27. U odnosu na doprinos redovnih sudova dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Osnovnim sudom od momenta podnošenja tužbe (18. juna 1999. godine) do momenta ustupanja predmeta Pravobranilaštvu RS (23. decembra 2005. godine), u smislu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava, trajao ukupno šest godina i šest mjeseci. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se predmetni spis nalazio pred Pravobranilaštvom RS u periodu od 23. decembra 2005. godine do 2. marta 2011. godine, dakle, ukupno pet godina i dva mjeseca. Nakon toga predmetni spis je vraćen Osnovnom sudu, koji je odluku u ovom postupku donio 27. februara 2012. godine, dakle, nakon proteka perioda od 11 mjeseci. Stoga, uzimajući u obzir period prije ustupanja spisa Pravobranilaštvu RS i period nakon toga, kada je spis vraćen Osnovnom sudu, proizilazi da je Osnovni sud u predmetnom postupku rješavao u periodu dužem od sedam godina. Po mišljenju Ustavnog suda, navedeni period ne zadovoljava garancije prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U odnosu na Okružni sud, Ustavni sud primjećuje da je taj sud svoju odluku donio u relativno kratkom vremenskom periodu koji zadovoljava garancije prava na pravično suđenje.
28. Stoga, iako Ustavni sud zapaža da se predmetni spis u periodu od pet godina i dva mjeseca nalazio pred Pravobranilaštvom RS, a što je značajno uticalo na ukupnu dužinu predmetnog postupka, ipak, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak najduže nalazio pred Osnovnim sudom, te da je taj period imao odlučujući uticaj na cjelokupnu dužinu predmetnog postupka. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je za ukupnu dužinu predmetnog postupka odgovoran Osnovni sud. Pri tome Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije dostavio objektivne i razumne razloge zbog čega je taj postupak pred prvostepenim sudom trajao u periodu dužem od sedam godina. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud naveo da je pred tim sudom bilo na „hiljade ovakvih predmeta“, te da je i to razlog zbog čega nije odlučeno u kraćem vremenskom periodu. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 375/10 od 12. juna 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba , tačka 45). Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, tačka 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34).
29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete koja se, prema stavu (2) tog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
31. Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, po usvojenim kriterijumima, trebalo isplatiti iznos od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog suda koji je odgovoran zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
32. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove za sastav apelacije, te stoga proizilazi da troškovi za sastav apelacije padaju isključivo na teret apelanata.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak trajao 13 godina i devet mjeseci za čije trajanje je utvrđena odgovornost Osnovnog suda, koji nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako prekomjerno trajanje predmetnog postupka.
34. Na osnovu čl. 59 st. (1) i (2) i 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman