Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-455/16 (S.A.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-455/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine, u predmetu broj AP-455/16, rješavajući apelacije S.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.A. podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-Su-3-16-000 002 od 25.
januara 2016. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-Su- 3-15-000 070 od 30. decembra 2015. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-Su-3-15-000 063 od 27. novembra 2015. godine, rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-Su-3-15-000 053 od 13.
oktobra 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 P 235569 15 P od 9. oktobra 2015. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. S.A. (u daljem tekstu: apelantica), podnijela je 29. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-Su-3-16-000 002 od 25. januara 2016. godine, rješenja Općinskog suda, broj 032-0-Su-3-15-000 070 od 30. decembra 2015. godine, rješenja Općinskog suda, broj 032-0-Su-3-15-000 063 od 27. novembra 2015. godine, rješenja Općinskog suda, broj 032-0-Su-3-15-000 053 od 13. oktobra 2015. godine i rješenja Općinskog suda, broj 32 0 P 235569 15 P od 9. oktobra 2015. godine.
2. Apelantica je takođe podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojim je zatražila da Ustavni sud naloži Općinskom sudu zabranu daljnjih štetnih postupanja u apelanticinom predmetu koji se vodi pred tim sudom jer se on odvija neuredno-neusklađeno i uz pravno nasilje (na konvencijski nedopuštenim principima).
3. Apelantica je 11. februara 2016. godine dopunila svoju apelaciju, navodeći osporene odluke, te dodatno obrazlažući svoje apelacione navode.
4. Apelantica je 20. aprila 2015. godine pred Općinskim sudom podnijela tužbu protiv F.Č. zbog naknade nematerijalne štete, vsp 11.000,00.
5. U toku postupka, apelantica je četiri puta podnosila zahtjev za izuzeće sudije u predmetnom parničnom postupku, a Općinski sud je svojim rješenjima od 13. oktobra, 27. novembra i 30. decembra 2015. godine zahtjev odbio, budući da nisu postojali razlozi za usvajanje apelanticinog zahtjeva, dok je četvrtim rješenjem od 25. januara 2016. godine apelanticin zahtjev odbačen, jer je u njemu već prethodno razmatrano.
6. Rješenjem Općinskog suda od 9. oktobra 2015. godine, utvrđeno je da ne postoji sukob interesa za zastupanje tuženog od strane punomoćnika I.B. i ostalih zaposlenih u advokatskoj kancelariji Beganović iz Tuzle u predmetnoj pravnoj stvari.
Apelacioni navodi
7. Apelantica se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), te povredu prava iz člana 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) i čl. 2. do 7. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju (pravo na žalbu u krivičnim stvarima, naknada za pogrešnu presudu i pravo da se ne bude kažnjen ili suđen dvaput po istom predmetu).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To pretpostavlja da apelant, shodno principu iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do tzv. konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepene odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelantica, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom, u pravilu, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je parnični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča.
11. U apelanticinom slučaju, Rješenja Općinskog suda, koja apelantica pobija apelacijom, nisu odluke koje predstavljaju rezultat cjelokupnog parničnog postupka, u smislu utvrđivanja «građanskih prava i obaveza», jer je osporenim rješenjima samo odbijen njen zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, te zahtjev o utvrđivanju postojanja sukoba interesa. Dakle, parnični postupak za naknadu štete je u toku pred Općinskim sudom, pa slijedi da je u odnosu na apelanticine navode, koji se tiču povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) ustava Bosne i Hrecgovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.
12. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tački, u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud dalje, konstatuje de osporene odluke, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o zahtjevu za izuzeće postupajućeg sudije, te utvrđivanju postojanja sukoba interesa, ne pokreće ni pitanja prava na žalbu u krivičnim stvarima, naknade za pogrešnu presudu i prava da se ne bude kažnjen ili suđen dvaput po istom predmetu i prava na djelotovran pravni lijek, koje pravo je akcesorno u odnosu na pravo na pravično suđenje, pa je apelacija u odnosu na povredu prava propisanih članom 13. Evropske konvencije i čl. 2. do 7. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju, na koje se apelantica u apelaciji poziva, takođe preuranja.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelanticin prijedlog za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman