Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2533/15 (K.G.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2533/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2533/15, rješavajući apelaciju K.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija K.G.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 163635 10 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 65 0 P 163635 10 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu K.G. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu K.G. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. K.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Nezirić, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 163635 10 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 27. oktobra 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

5. Apelant je 12. oktobra 2010. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene maloljetne E.G., koju zastupa zakonska zastupnica, majka A.G. (u daljnjem tekstu: tužena) radi izmjene odluke o izdržavanju.

6. Tužena je 15. novembra 2010. godine dostavila odgovor na tužbu.

7. Općinski sud je pripremno ročište održao 21. septembra 2011. godine, a isto je odloženo za 25. januar 2012. godine iz razloga što je tužena istog dana podnijela protivtužbu.

8. Apelant je 10. oktobra 2011. godine dostavio odgovor na protivtužbu.

9. Pripremno ročište koje je bilo zakazano za 25. januar 2012. godine je odgođeno, a održano je 19. aprila 2012. godine.

10. Ročišta za glavnu raspravu Općinski sud je održao 4. decembra 2012. godine i 6. februara 2013. godine.

11. Podneskom od 21. novembra 2013. godine apelant je urgirao postupanje Općinskog suda.

12. Općinski sud je nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao za 13. maj 2014. godine, a navedeno ročište nije održano iz razloga što je postupajući sudija imenovan u drugi sud.

13. Apelant je 9. juna 2014. godine podnio Općinskom sudu urgenciju radi zakazivanja ročišta.

14. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 18. marta 2015. godine, a isto je odgođeno na zahtjev opunomoćenika tužene i zakazano za 19. maja 2015. godine.

15. Općinski sud je pripremno ročište održao 19. maja 2015. godine, a ono je odloženo na zahtjev opunomoćenika tužene zbog nemogućnosti očitovanja tužene na nove apelantove dokaze.

16. Općinski sud je 15. septembra 2015. godine održao pripremno ročište i zakazao ročište za glavnu raspravu za 9. decembar 2015. godine.

17. Prema stanju u spisu, parnični postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je izložio tok postupka, te predložio da Ustavni sud, imajući u vidu dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Općinskom sudu da poduzme sve zakonom propisane radnje kako bi predmetni postupak što hitnije okončao. Također, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka u iznosu od po 150,00 KM za svaku godinu vođenja postupka, odnosno u ukupnom iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio hronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao kako smatra da postupajući sudija i Općinski sud u potpunosti poštuju prava parničnih stranaka, posebno imajući u vidu da je samo u 2015. godini, u navedenoj pravnoj stvari postupajući sudija zakazao tri ročišta sa ishodima kako je stanje u spisu, te uzimajući u obzir da su opunomoćenici parničnih stranaka u dosadašnjem toku postupka koristili prava i procesne mogućnosti propisane pozitivnim propisima i time utjecali na dužinu trajanja postupka.

V. Relevantni propisi

20. U Porodičnom zakonu („Službene novine FBiH“ br. 35/05, 41/05 i 31/14) relevantne odredbe glase:

Član 268.

(1) Odredbama ovog dijela zakona određuju se pravila prema kojima postupaju sudovi kada u posebnim parničnim postupcima, vanparničnim postupcima i posebnim postupcima izvršenja i osiguranja, odlučuju o predmetima u odnosima roditelja i djece, bračnim i drugim predmetima koji se uređuju ovim Zakonom.

(2) U postupcima iz stava 1. ovoga člana primjenjivat će se odredbe Zakona o parničnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o izvršnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(3) U postupku iz stava 1. ovog člana, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta.

Član 272. stav 2.

Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskom staranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li se rješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima o utvrđivanju materinstva i očinstva.

Član 273.

(1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog Zakona poduzimaju se hitno.

(2) U postupcima iz člana 272. ovog Zakona ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 15 dana od dana prijema tužbe ili zahtjeva u sudu.

(3) Prvostepeni sud dužan je donijeti presudu i izraditi pisani otpravak presude najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

(4) O žalbi protiv odluke donesene u prvostepenom postupku u predmetima iz člana 272. ovoga Zakona, drugostepeni sud dužan je odlučiti u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je prvostepeni sud donio presudu, odnosno da li je predmetni parnični postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 12. oktobra 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je nešto više od pet godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

33. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi izmjene odluke o izdržavanju, te da se, imajući u vidu da je u konkretnom predmetu tužena podnijela protivtužbu, da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije, te imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja Općinski sud treba riješiti i dokaze koje treba provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.

34. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima urgirao postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što hitnije rješavanje predmeta. Osim navedenog, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak vodi radi izmjene odluke o izdržavanju, zbog čega se može izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

35. S druge strane, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud prvenstveno ukazuje da su sudovi u parničnim postupcima o sporovima iz odnosa roditelja i djece, u skladu sa članom 268. stav 3. Zakona o parničnom postupku, „a naročito pri određivanju rokova i ročišta dužni uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta“, čime se zahtijeva dodatna ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja, te onemogući svaka zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku. S tim u vezi, ocjenjujući postupanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon prijema tužbe od 12. oktobra 2010. godine, u relativno kratkom roku dostavio tužbu radi davanja odgovora, ali da je nakon proteka više od 10 mjeseci od prijema odgovora na tužbu (15. novembra 2010. godine) zakazao pripremno ročište (21. septembra 2011. godine). Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud 19. aprila 2012. godine održao nastavak pripremnog ročišta, a ročište za glavnu raspravu 4. decembra 2012. godine i 5. februara 2013. godine. Međutim, Općinski sud je nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao tek za 13. maj 2014. godine, dakle, za period duži od godinu dana od održavanja posljednjeg ročišta. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da navedeno ročište nije održano zbog toga što je postupajuća sutkinja imenovana u drugi sud, a da je drugi postupajući sudija pripremno ročište zakazao tek za 18. mart 2015. godine koje je odgođeno na zahtjev tužene, tako da iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud nakon održanog ročišta od 6. februara 2013. godine sljedeće ročište održao 19. maja 2015. godine, dakle, nakon proteka više od dvije godine. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su opunomoćenici parničnih stranaka u dosadašnjem toku postupka, koristili prava i procesne mogućnosti propisane pozitivnim propisima i time utjecali na dužinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud ukazuje da korištenje raspoloživih pravnih sredstava predstavlja pravo stranaka u parničnom postupku, te da iz činjeničnog stanja predmeta Ustavni sud nije mogao primijetiti da su parnične stranke na bilo koji način zloupotrebljavale prava koja im pripadaju u parničnom postupku. Prema tome, uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud prilikom određivanja rokova i ročišta imao značajne periode neaktivnosti, čime je propustio izvršiti svoju zakonsku obavezu da prilikom postupanja u navedenom predmetu obraća naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora radi zaštite interesa djeteta. Stoga, Ustavni sud nalazi da se odgovornost za dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim a u kojemu prvostepena presuda nije donesena ni nakon proteka više od pet godina, može u odlučujućoj mjeri pripisati Općinskom sudu.

36. Stoga, ocjenjujući sve navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni parnični postupak u predmetu koji se po zakonu smatra hitnim traje više od pet godina, apelantu bi trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Međutim, imajući u vidu da apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM, te činjenicu da Ustavni sud ne određuje naknadu nematerijalne štete preko potraživanog iznosa, Ustavni sud smatra da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, treba isplatiti iznos od 750,00 KM.

39. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u situaciji kada parnični postupak pred Općinskim sudom traje više od pet godina, s obzirom na to da je Općinski sud prilikom određivanja rokova i ročišta imao značajne periode neaktivnosti, čime je propustio izvršiti svoju zakonsku obavezu da prilikom postupanja u predmetnom postupku obraća naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2533/15 (K.G.) | Sudska praksa | Aktio