Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5282/15 (I. P.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5282/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5282/15, rješavajući apelaciju I. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I. P.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu u predmetu broj 46 0 I 040604 13 I (raniji broj I-3303/03).

Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 46 0 I 040604 13 I (raniji broj I- 3303/03) u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici I. P. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici I. P. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu i Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, podnijela je 14. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 46 0 I 040604 13 I (raniji broj I-3303/03).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. januara 2016. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelanticin prednik je 7. oktobra 2003. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-1242/02 od 28. augusta 2003. godine protiv izvršenika ATP „Špedicija“ d.d. Bugojno (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate potraživanja iz radnih odnosa. Apelanticin prednik je predložio da se izvršenje provede pljenidbom i procjenom pokretnih stvari izvršenika.

6. Općinski sud je Rješenjem broj I-3303/03 od 2. decembra 2003. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Podneskom od 11. jula 2006. godine apelanticin prednik je predložio da se izvršenje provede prodajom nekretnina u vlasništvu izvršenika.

8. Općinski sud je prvu javnu prodaju nekretnina održao 20. novembra 2006. godine.

9. Rješenjem o dosudi od 12. decembra 2006. godine Općinski sud je odredio da se nekretnine dosuđuju kupcu F. K., tražitelju izvršenja iz drugog izvršnog postupka.

10. Nezadovoljni navedenim rješenjem, apelanticin prednik i izvršenik su izjavili žalbe, a Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je, Rješenjem broj 006- 0-Gž-07-000 181 od 14. novembra 2007. godine, žalbu apelanticinog prednika uvažio, rješenje o dosudi ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Također, Kantonalni sud je žalbu izvršenika odbacio kao neblagovremenu.

11. Rješenjem od 18. aprila 2013. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog ponuđača F. K. za dopunu rješenja o dosudi.

12. Podnescima od 15. marta 2013. godine, 7. januara 2014. godine, 30. januara 2014. godine i 28. jula 2015. godine apelantica je urgirala postupanje Općinskog suda.

13. Prema stanju u spisu predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, navela da je predmetni izvršni postupak još uvijek u toku iako je rješenjem Kantonalnog suda od 14. novembra 2007. godine žalba apelanticinog prednika uvažena, rješenje o dosudi ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, a Općinski sud ponovljeni postupak nije proveo ni nakon osam godina. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i apelantici odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. Budući da navodi iz apelacije, u ovom dijelu, ukazuju na to da apelantica pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

19. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

20. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

21. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

22. U konkretnom slučaju, apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 7. oktobra 2003. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da joj je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa.

28. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njezinog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da: „Izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Evropske konvencije.“ Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelanticin prednik 7. oktobra 2003. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje, ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan i da traje duže od 12 godina.

Analiza trajanja postupka

31. Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je izvršenje predloženo na pokretnim stvarima izvršenika, a zatim i na nekretninama izvršenika, te da se s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari i radnje koje je Općinski sud morao preduzeti, konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.

32. U pogledu ponašanja apelantice, Ustavni sud konstatira da apelanticin prednik i apelantica ni na koji način nisu doprinijeli dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je podnescima u više navrata urgirala postupanje Općinskog suda. Dakle, apelantica je preduzimala radnje koje su joj bile na raspolaganju kako bi ubrzala postupak izvršenja. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanticu, Ustavni sud zapaža da je u pitanju izvršni postupak radi provođenja sudske odluke kojom je apelanticinom predniku dosuđen određeni novčani iznos na ime potraživanja iz radnih odnosa, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

33. Razmatrajući postupanje redovnih sudova u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast ni državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenje presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon više od 12 godina nije okončao predmetni izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu od približno tri godine nije postupio prema rješenju o izvršenju od 2. decembra 2003. godine, kojim je određeno izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, kao i da u periodu dužem od osam godina nije proveo ponovni postupak radi izvršenja na nekretninama izvršenika, kako je to određeno rješenjem Kantonalnog suda od 14. novembra 2007. godine, kojim je rješenje o dosudi od 12. decembra 2006. godine ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, do dana donošenja ove odluke, nije dostavio odgovor na apelaciju, iz čega proizlazi da nema opravdanja za navedenu neaktivnost Općinskog suda. Prema tome, uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim nepostupanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Zbog toga Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu dužem od 12 godina može isključivo pripisati Općinskom sudu. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka jer je očigledno da se period duži od 12 godina u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

34. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnosti Općinskog suda, a naročito činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelantica traži da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se izvršni postupak prema odredbama ZIP-a smatra hitnim i da traje duže od 12 godina, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM. Ovaj iznos je apelantici dužna isplatiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje duže od 12 godina i još uvijek nije okončan zbog toga što je Općinski sud, nepreduzimanjem izvršnih radnji u značajnim vremenskim periodima, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5282/15 (I. P.) | Sudska praksa | Aktio