Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4825/15 (P. J.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4825/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4825/15, rješavajući apelaciju Predraga Jozića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. ožujka 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Predraga Jozića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 115110 09 I od 29. listopada 2009. godine.

Ova odluka dostavlja se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvršila svoje ustavne obveze i osigurala poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti mjere s ciljem da vjerovnici koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Predrag Jozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 31. listopada 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 115110 09 I od 29. listopada 2009. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije Općinskog suda i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine dobivene povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. ožujka 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Presudom Općinskog suda broj Pr-3978/05 od 5. studenog 2007. godine, koja je pravomoćna od 23. srpnja 2009. godine, obvezana je Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime potraživanja iz radnog odnosa (plaće i regresa) isplati iznose precizirane u navedenoj presudi sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Kako izvršenik nije postupio u skladu s navedenom presudom, apelant je 20. listopada 2009. godine podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćne presude protiv izvršenika.

6. Općinski sud je, postupajući povodom apelantova prijedloga, donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 115110 09 I od 29. listopada 2009. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu kod UniCredit Bank d.d. Mostar. Općinski sud je dopisom od 30. studenog 2009. godine obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju pravomoćno s 13. studenog 2009. godine, te da je dostavljeno na provođenje UniCredit Bank d.d. Mostar.

7. Apelant je podnescima od 4. siječnja, 19. veljače, 14. rujna 2010. godine, 24. lipnja i 22. rujna 2011. godine i 4. i 23. siječnja i 31. prosinca 2012. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći od tog suda žurno postupanje. Apelant je u podnesku od 19. veljače 2010. godine, između ostalog, naveo da je u međuvremenu izvršenje djelomično provedeno na način da je uplaćen iznos od 3.616,16 KM, ali da taj iznos nije dostatan za potpuno izvršenje, te je zatražio od suda da izda nalog banci da se s računa izvršenika skine dodatni iznos od 821,62 KM.

8. UniCredit Bank d.d. Mostar je dopisima od 14. lipnja i 8. prosinca 2011. godine obavijestila Općinski sud da je obračun zakonskih kamata izvršila u skladu s člankom 138. stavak 3. Zakona o izvršnom postupku, prema kojem se izvršenje provodi do visine predviđene na određenoj poziciji proračuna i u skladu sa Zakonom o izvršenju proračuna, budući da je izvršenik-Federacija Bosne i Hercegovine sredstva na ime zateznih kamata planirao u visini zatezne kamate propisane posebnim Zakonom (Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obveza FBiH) za konkretnu vrstu potraživanja.

9. Prema stanju spisa rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je naveo da je postupak pokrenut 24. studenog 2005. godine (prije deset godina) i nakon pravomoćnosti presude izvršenje je dozvoljeno 29. listopada 2009. godine i isto je djelomično provedeno u odnosu na glavnicu duga, ali ne i u odnosu na dio zakonske zatezne kamate (821,62 KM) zbog očite opstrukcije izvršenika i UniCredit Bank d.d. Mostar i blagonaklonosti suda. Također, apelant, pored naloga da se izvršenje odmah provede, traži i da mu se na teret izvršenika odredi naknada zbog pretrpljenih duševnih boli.

b) Odgovor na apelaciju

11. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) u svom odgovoru na apelaciju (AP 2892/13) navela je da je, postupajući prema nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka, na svojoj 103. sjednici, održanoj 13. ožujka 2014. godine, donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo financija da okonča obveze na uspostavi centralne evidencije izvršnih sudskih odluka s točno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda u skladu s odlukama Ustavnog suda. U svezi s tim, Federalno ministarstvo financija je prethodno sačinilo evidenciju primljenih izvršnih sudskih odluka s kronološkim redoslijedom isplate vjerovnika kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Također, izračunata su ukupna potraživanja vjerovnika, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM. Proračunom za 2014. godinu za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM, za zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000,00 KM, dok su na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000,00 KM, tako da je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM), shodno kronološkom redoslijedu, moguće realizirati izvršna rješenja zaključno s rednim brojem 1.836. Vlada FBiH istaknula je da je u međuvremenu Federalno ministarstvo financija iz objektivnih razloga zatvorilo račune u dosadašnjim bankama (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d., Intesa Sanpaolo banka BiH i Hypo Alpe Adria Bank d.d.) i otvorilo nove račune u Union banci d.d. Sarajevo, Sberbank BH d.d. Sarajevo, Bor banci d.d. Sarajevo i NLB banci d.d. Tuzla, te da su ranije poslovne banke vratile rješenja o izvršenju nadležnom sudu koji će ih nakon dopune rješenja o izvršenju (novi računi banaka) dostaviti izvršenikovim novim poslovnim bankama. U svezi s tim, Federalno ministarstvo financija je sačinilo novi kronološki redoslijed vjerovnika prema datumu dostave izvršnog naslova bankama od nadležnog suda (od 16. travnja 2014. godine do 4. prosinca 2014. godine, zaključno s rednim brojem 2.320) koji se kontinuirano dopunjuje.

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju (u predmetu broj AP 804/14) naveo da je nakon dostave predmetnog izvršenja na provođenje poslovnim bankama navedenim u rješenju o izvršenju Nova banka a.d., podneskom od 25. rujna 2012. godine, obavijestila sud da je rješenje o izvršenju dostavila nadležnoj proračunskoj instituciji na izdavanje suglasnosti o provedbi rješenja, te rješenje proslijedila UniCredit banci na nadležno postupanje. Dalje se navodi da je UniCredit banka, podneskom od 19. listopada 2012. godine, obavijestila sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji tereti izvršenikov transakcijski račun, a kopiju rješenja o izvršenju proslijedila Ministarstvu financija FBiH u skladu s člankom 138. stavak 3. Zakona o izvršnom postupku, dok je podneskom od 13. ožujka 2014. godine banka obavijestila sud da više nije izvršenikova poslovna banka i da je rješenje o izvršenju proslijedila Intesa Sanpaolo banci BiH na nadležno postupanje. Također, Općinski sud navodi da je 16. svibnja, 10. i 17. lipnja 2014. godine od poslovnih banaka (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d. i Intesa Sanpaolo banka BiH) dobio obavijest da nisu u mogućnosti postupiti u skladu s predmetnim rješenjem o izvršenju jer su prestale biti izvršenikove poslovne banke, odnosno jer su izvršenikovi računi određeni rješenjem o izvršenju ugašeni. Sud navodi da je obavijestio apelanta o navedenim podnescima banaka nakon čega je apelant, podneskom od 4. srpnja 2014. godine, predložio da se predmetno rješenje o izvršenju promijeni na način da se dopusti izvršenje na izvršenikovim novonaznačenim transakcijskim računima. Nakon toga, sud je 13. listopada 2014. godine donio rješenje kojim je usvojio apelantov prijedlog, poslije čega je rješenje dostavio Bor banci d.d. Sarajevo na provedbu.

13. Također, Općinski sud je u svom odgovoru (u predmetu broj AP 3045/14) naveo da je Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 298865 12 I od 6. studenog 2012. godine nakon pravomoćnosti dostavljeno UniCredit banci na provedbu te da je banka, svojim dopisom od 8. veljače 2013. godine, obavijestila sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji tereti izvršenikov transakcijski račun. Dalje se navodi da je UniCredit banka, podneskom od 7. ožujka 2014. godine, obavijestila sud da više nije izvršenikova poslovna banka, nakon čega je sud 10. veljače 2015. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavio Union banci d.d. Sarajevo na provedbu. Sud je istaknuo da je predmetni izvršni postupak proveo veoma brzo, te da se prema Uputstvu o načinu iskazivanja predmeta završenim postupak izvršenja smatra završenim dostavljanjem rješenja banci.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 6.

(1) Sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prinudno ostvaruje.

(2) Predmetom ovrhe su stvari i prava nad kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.

(3) Ovršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv ovršenika i drugih osoba, sukladno ovom zakonu.

Članak 7.

(1) Predmetom ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmetom ovrhe ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.

Članak 8.

(1) Sud rješenjem određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe sud može ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje tražbine.

(3) Ako se ovršno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj ovrhe može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Članak 22.

Sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 65.

Ovrha radi ostvarenja novčanih tražbina određuje se i provodi u opsegu koji je potreban za namiru te tražbine.

Članak 66.

Više tražitelja ovrhe koji ostvaruju svoje tražbine prema istome ovršeniku na istom predmetu ovrhe, namiruju se onim slijedom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno.

Članak 79a.

(1) Ne može biti predmet ovrhe nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda. (2) Ne može biti predmet ovrhe nekretnina ustanove koja se financira u cijelosti ili djelomično iz proračuna, a koja je utemeljena za obnašanje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu skrb, znanost, kulturu i tjelesnu kulturu, ako nekretnina služi za obnašanje djelatnosti te ustanove i ako cilj obnašanja djelatnosti nije stjecanje dobiti.

Članak 79b.

Mjerodavni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od ovrhe iz prethodnog članka.

Članak 138. st. 3., 5. i 6.

Ograničenje ovrhe (3) Ovrha na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna.

(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoje novčane tražbine iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo namirivanja iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja tražbine iz sudske odluke.

(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju ovršne sudske presude dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu najmanje od 5% od ukupnog proračuna.

Članak 166. st. 1., 2., 4. i 5.

Prinudna ovrha (1) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine prema ovršeniku može se sprovesti nad svim sredstvima na njegovim računima u banci, osim ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Rješenjem o ovrsi nad novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu ovršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese s transakcijskog računa ovršenika na transakcijski račun tražitelja ovrhe, a za tražbine za koje nije propisana naplata preko žiro-računa u banci, isplati taj iznos tražitelju ovrhe u gotovu novcu. (4) U rješenju o ovrsi iz st. 2. i 3. ovoga članka odredit će se broj računa ovršenika s kojega treba obaviti isplatu i broj računa tražitelja ovrhe na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o ovrsi obvezati banku da dostavi izvješće o svim promjenama na računu ovršenika, ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namiru tražbine određene rješenjem o ovrsi. Izvješće obuhvaća promjene na računu za razdoblje od 30 dana do donošenja rješenja o ovrsi i mora sadržavati svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate s računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Članak 167.

(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja slijedom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tome redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom. Članak 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o ovrsi nema sredstava, banka će u korist toga računa obaviti prijenos ovršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu s drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražitelj ovrhe.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cijelosti naplatiti ovršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o ovrsi u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o ovrsi nije drugačije određeno. (3) O tomu kako nema sredstava na računu, banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovoga zakona.

Članak 170. stavak 1.

Postupak u slučaju smetnji za provođenje ovrhe (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za ovrhu po odredbama poglavlja XII. ovoga zakona, zadržat će rješenje o ovrsi, provesti pljenidbu sredstava ovršenika i o smetnjama izvijestiti sud.

Članak 172.

Redoslijed namire s pojedinih računa pravnih osoba Ukoliko ovršenik ima novčana sredstva na više računa u jednoj ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe članka 171. ovoga zakona.

Članak 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi sukladno rješenju o ovrsi i drugim sudskim nalozima, odgovara za štetu uzročenu tražitelju ovrhe po općim pravilima o naknadi štete.

15. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM

16. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 500.000 KM

17. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM

18. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM

19. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum

20. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. svibnja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 glede dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

21. Također, u svezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dani u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istaknuo: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura poštivanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“

22. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz odgovora Vlade FBiH u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. ožujka 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i iz ranije dostavljene informacije glede izvršenja naloga iz Odluke broj AP 3765/13 od 25. lipnja 2014. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade FBiH da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno da osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, iz navedene informacije vidljivo je da je Vlada FBiH postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine). Ustavni sud primjećuje da je Vlada FBiH poduzela niz radnji u skladu s danim nalozima, tako što je na sjednici održanoj 13. ožujka 2014. godine donijela zaključak kojim je obvezala Federalno ministarstvo financija da okonča obveze na uspostavi centralne evidencije izvršnih sudskih odluka, s točno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da, prema prethodno sačinjenoj evidenciji, broj vjerovnika iznosi 7.105, njihova ukupna potraživanja na ime glavnice iznose 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka 2.934.321,39 KM. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u proračunu za 2014. godinu planirala sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju. Međutim, s obzirom na to da je na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebno 12.000.000,00 KM, to je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM) bilo moguće realizirati izvršna rješenja zaključno s rednim brojem 1.836. Također, iz dostavljenog odgovora vidljivo je da je Federalno ministarstvo financija zatvorilo račune u dotadašnjim poslovnim bankama i otvorilo nove račune, te da je nakon toga sačinilo novi kronološki redoslijed isplate vjerovnika koji kontinuirano dopunjuje. Međutim, iako su evidentni napori Vlade FBiH da poštuje svoje pozitivne obveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja vjerovnika od Federacije Bosne i Hercegovine, ona ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene zbog ugrožavanja redovitoga funkcioniranja entiteta, te da Vlada FBiH nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti po svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za njihovu postupnu realizaciju. Dakle, evidentno je da apelant, i pored svih poduzetih mjera, prema postojećoj dinamici isplate na temelju pravomoćnih sudskih odluka, neće moći naplatiti svoja potraživanja još niz godina.

23. U svezi s tim, Ustavni sud, podsjeća da je Europski sud u presudi Yuriy Nikolayevich Ivanov protiv Ukrajine broj 40450/04 st. 53. i 54. od 15. listopada 2009. godine istaknuo „da je obaveza države da osigura da se konačne odluke protiv njenih organa, ili subjekata ili preduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države, izvršavaju uz poštivanje gorepomenutih uslova iz Konvencije (vidi Voytenko, citiran gore; Romashov protiv Ukrajine, broj 67534/01, 27. juli 2004. godine; Dubenko protiv Ukrajine, broj 74221/01, 11. januar 2005. godine; i Kozachek protiv Ukrajine, broj 29508/04, 7. decembar 2006. godine). Država ne može navoditi nedostatak sredstava kao izgovor da ne poštuje presude koje su donijete protiv nje ili protiv subjekata ili preduzeća koja su u njenom vlasništvu ili pod njenom kontrolom (vidi Shmalko protiv Ukrajine, broj 60750/00, stav 44, 20. juli 2004. godine). Država je odgovorna za izvršavanje konačnih odluka ako su faktori koji ometaju ili blokiraju njihovo potpuno i blagovremeno izvršavanje pod kontrolom vlasti (vidi Sokur protiv Ukrajine, broj 29439/02, 26. april 2005. godine, i Kryshchuk protiv Ukrajine, broj 1811/06, 19. februar 2009. godine)“.

24. Pored toga, Europski sud je u presudi Burdov protiv Rusije (broj 2, broj 33509/04, st. 68. i 70. od 15. siječnja 2009. godine) naveo da „od osobe koja je dobila presudu protiv države ne bi trebalo očekivati da pokrene poseban izvršni postupak (vidjeti Metaxas protiv Grčke, br. 8415/02, stav 19, 27. maj 2004.). U takvim slučajevima tužene državne vlasti moraju biti uredno obaviještene o presudi i, na taj način, u poziciji da preduzmu sve neophodne korake kako bi postupili po njoj ili je proslijediti drugom državnom organu vlasti nadležnom za izvršenje. Ovo je posebno relevantno u situaciji u kojoj, imajući u vidu složenost i mogućnost preklapanja postupaka izvršenja i prinudne naplate, aplikant može imati opravdane sumnje o tome koji je organ vlasti odgovoran za izvršenje presude (vidjeti Akashev protiv Rusije, br. 30616/05, stav 21, 12. juni 2008.). Složenost domaćih izvršnih postupaka ili državnog budžetskog sistema ne može osloboditi državu njene obaveze po Konvenciji da svakoj osobi obezbijedi pravo da obavezujuća i izvršna sudska odluka u njenu korist bude izvršena u razumnom roku. Niti se državne vlasti mogu pozvati na nedostatak novčanih ili drugih sredstava (npr. stanova) kao isprike za izbjegavanje plaćanja duga po presudi (vidjeti Burdov, gore citiran, stav 35 i Kukalo protiv Rusije, br. 63995/00, stav 49, 3. novembar 2005.). Na državama ugovornicama je obaveza da organizuju pravni sistem na način da nadležni organi vlasti mogu izvršiti obaveze u ovom pogledu (vidjeti, mutatis mutandis, Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], br. 35382/97, stav 24, ECHR 2000 IV i Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, stav 45, ECHR 2000 VII)“.

25. Dakle, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, u slučajevima kada je presuda donesena u korist pojedinca, a protiv države, aplikant nije, u načelu, dužan koristiti se sredstvima kojima se ubrzava postupak, nego je teret postupanja po takvim presudama primarno na državnim vlastima koje su dužne koristiti sva raspoloživa sredstva predviđena u domaćem pravnom sustavu u cilju ubrzanja izvršenja kako bi se spriječilo kršenje Europske konvencije. Znači, od osobe koja je dobila presudu protiv države ne bi trebalo ni očekivati da pokrene poseban izvršni postupak, nego bi tužene državne vlasti, kada su uredno obaviještene o presudi, morale poduzeti sve neophodne korake kako bi postupile po njoj ili je proslijediti drugom državnom tijelu vlasti nadležnom za izvršenje.

26. Dovodeći navedena načela u svezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zaključuje da je u navedenim okolnostima apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer i pored poduzetih mjera Vlade FBiH u cilju ispunjenja svoje pozitivne obveze da omogući učinkovito izvršenje sudskih odluka na teret proračuna Vlade FBiH ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U svezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete u skladu s praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio zbog povrede svojih prava, Ustavni sud zapaža da prema članku 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja iznimku, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izdavanje naloga Vladi FBiH da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske i druge mjere s ciljem da apelant i ostali vjerovnici koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

29. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4825/15 (P. J.) | Sudska praksa | Aktio