Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3327/15 (S.S.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2016. godinu
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 1
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2016. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3327/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3327/15, rješavajući apelaciju S.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S.S.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 354989 13 I od 21. juna 2013. godine.
Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelantica naplati svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila Eterović, Omar Eterović i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 3. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 354989 13 I od 21. juna 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. augusta 2015. godine, a od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) 10. decembra 2015. godine da dostave odgovore na apelacije.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 31. augusta 2015. godine, a Vlada FBiH 18. i 21. decembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Općinskog suda broj 65-0-Rs-302667-12-Rs od 8. aprila 2013. godine obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine – Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantici na ime razlike naknade za ishranu tokom rada za period od 1. augusta do 31. decembra 2010. godine isplati iznos od 521,56 KM, da na ime razlike naknade za ishranu tokom rada za period od 1. januara do 31. decembra 2011. godine isplati iznos od 1.534,83 KM i da na ime razlike za regres za 2011. godinu isplati iznos od 679,59 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 30. oktobra 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana.
6. Pošto izvršenik nije postupio po navedenoj presudi, apelantica je 5. juna 2013. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude protiv izvršenika.
7. Postupajući po apelanticinom prijedlogu, Općinski sud je 21. juna 2013. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 354989 13 I kojim je odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskim računima kod Nove banke a.d., UniCredit Bank d.d., Intesa Sanpaolo banka BiH, Raiffeisen Bank d.d. BiH i Hypo Alpe Adria Bank d.d.
8. Rješenje o izvršenju sa klauzulom pravosnažnosti Općinski sud je uz zaključak broj 65 0 I 354989 13 I od 4. oktobra 2013. godine dostavio Novoj banci a.d. s nalogom da ga uvrsti u evidenciju redoslijeda u skladu sa članom 168. Zakona o izvršnom postupku i provede, te da nakon izvršenja rješenja u cijelosti ili o eventualnim smetnjama obavijesti Općinski sud u skladu sa članom 169. navedenog zakona.
9. Navedenim zaključkom od 4. oktobra 2013. godine naloženo je Novoj banci a.d. da, ukoliko izvršenik nema sredstava na računu kod te banke, ili nema dovoljno sredstava, rješenje uz izvještaj dostavi narednoj banci označenoj u rješenju, odnosno da postupi u skladu sa članom 172. u vezi sa članom 171. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku.
10. Budući da su sve banke označene u rješenju o izvršenju obavijestile Općinski sud da nisu u mogućnosti provesti izvršenje, taj sud je zaključkom od 17. marta 2015. godine naložio apelanticinom opunomoćeniku da dostavi novi broj transakcijskog računa izvršenika i naziv poslovne banke kod koje je račun otvoren s ciljem daljnjeg provođenja izvršenja određenog predmetnim rješenjem o izvršenju.
11. Postupajući po nalogu suda iz navedenog zaključka, apelanticin opunomoćenik je sudu dostavio podnesak 30. marta 2015. godine, pa je sud navedeni podnesak uz rješenje o izvršenju dostavio Union banci d.d. Sarajevo, kao prvoj banci označenoj u apelanticinom podnesku, uz zaključak od 10. aprila 2015. godine s nalogom da rješenje o izvršenju uvrsti u evidenciju redoslijeda u skladu sa članom 167. Zakona o izvršnom postupku i provede, te da nakon izvršenja rješenja u cijelosti ili o eventualnim smetnjama obavijesti Općinski sud, u skladu sa članom 169. navedenog zakona. Zaključkom je, također, naloženo da, ukoliko izvršenik nema sredstava na računu kod te banke, ili nema dovoljno sredstava, rješenje o izvršenju uz kopiju apelanticinog podneska od 30. marta 2015. godine, kao i navedeni zaključak uz izvještaj dostavi narednoj banci označenoj u apelanticinom podnesku od 30. marta 2015. godine, odnosno nalaže se svim bankama označenim u apelanticinom podnesku od 30. marta 2015. godine da postupe u skladu sa članom 172. u vezi sa članom 171. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku.
12. Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je u apelaciji istakla da je članom 175. ZIP-a izričito propisana obaveza banaka da „postupaju po svim sudskim rješenjima o izvršenju i drugim sudskim nalozima“. Apelantica se u svojoj apelaciji pozvala i na sudsku praksu Ustavnog suda u predmetima br. AP 1544/08 i AP 2986/12, smatrajući da su primjenjivi i u njenom predmetu. Apelantica je ukazala i na budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. i 2012. godinu, gdje je za „druge tekuće rashode – izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju“ za tu namjenu bilo predviđeno 13.000,00 KM za 2011, odnosno 11.000,00 KM za 2012. godinu, ali da uprkos postojanju sredstava u budžetu predviđenih isključivo za te namjene, nijedna sudska presuda nije izvršena. Apelantica je podnijela i zahtjev za pravičnu naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog kršenja njenih prava zagarantiranih Ustavom.
b) Odgovor na apelaciju
14. Vlada FBiH u svom odgovoru navela je da je, postupajući po nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka, na svojoj 6. sjednici, održanoj 22. maja 2015. godine, donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo finansija da postupi po mjerama predloženim u informaciji o obavezama po osnovu sudskih odluka, i to da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja u skladu sa članom 167. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH bez obzira na osnov potraživanja, kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, protivzakonito i neustavno ponašanje, da realizaciju izvršnih sudskih rješenja vrši shodno raspoloživim sredstvima predviđenim na određenoj budžetskoj poziciji, što je u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku i Zakona o izvršavanju budžeta, da rebalansom budžeta za 2015. godinu poveća iznos planiranih sredstava na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju - 17.000.000 KM i ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - kamate zatezne na sudska rješenja i troškovi spora - 8.000.000 KM, da kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planira sredstva na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju i ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - kamate zatezne na sudska rješenja i troškove spora, te da, u nedostatku sredstava u tekućoj godini, sredstva planira za narednu godinu i na taj način vrši sukcesivno isplatu po osnovu izvršnih sudskih rješenja, da sredstva za potraživanja iz radnog odnosa u narednoj budžetskoj godini planira na ekonomskim kodovima budžetskih korisnika za zaposlene u organima uprave. Planiranjem sredstava na ekonomskim kodovima korisnika oni bi mogli dobrovoljno izvršavati obaveze po osnovu presuda, te bi se na taj način smanjile obaveze po osnovu troškova prinudnog izvršenja i kamata, jer bi se skratila procedura isplate sredstava. Vlada FBiH je dalje istakla da se, u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH, putem poslovnih banaka kontinuirano vrši realizacija rješenja o izvršenju, te da će u narednoj budžetskoj godini budžetski korisnici planirati sredstva za potraživanja iz radnih odnosa (službenika i namještenika), sve radi adekvatnije evidencije i realizacije. Vlada FBiH smatra da je, s ciljem izvršavanja svoje ustavne obaveze i osiguranja poštivanja ljudskih prava, u skladu sa ranijim nalogom iz odluka Ustavnog suda, poduzela i poduzima mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije BiH naplate svoja potraživanja u razumnom roku. U dopuni odgovora na apelaciju Vlada FBiH je navela da, prema informacijama Federalnog ministarstva finansija, proizlazi da je Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 354989 13 I od 21. juna 2013. godine zaprimljeno kod Ministarstva od Union banke d.d. Sarajevo 29. jula 2015. godine, te da je ono uvršteno u redoslijed isplata. U skladu sa zaključkom Vlade FBiH broj 567/2015 od 22. maja 2015. godine za narednu budžetsku godinu, budžetski korisnici planirali su sredstva za potraživanja iz radnih odnosa (službenika i namještenika) radi adekvatnije evidencije i brže realizacije sudskih odluka.
15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, koja je opisana u činjeničnom dijelu odluke, navodeći i to da je dostavljanjem rješenja o izvršenju bankama izvršenika poduzeo sve izvršne radnje u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i na taj način proveo izvršnu radnju kojom se izvršenje dovršava. Općinski sud je posebno napomenuo da nema zakonskih ovlaštenja da novčano kažnjava banke ukoliko ne provedu izvršenje a na novčanim sredstvima izvršenika na računima otvorenim kod banaka i napomenuo da apelantica, ukoliko smatra da banka nije postupila u skladu sa rješenjem o izvršenju, može ostvariti svoja prava u skladu sa članom 175. Zakona o izvršnom postupku, kojim je propisano da tražilac izvršenja može od banke tražiti naknadu štete prouzrokovane neprovođenjem rješenja o izvršenju do potpunog namirenja apelantice i namiriti se od nje, ukoliko izdjejstvuje izvršnu ispravu, ali ne u ovom, već u drugom izvršnom postupku, što jasno proizlazi iz navedene odredbe. Općinski sud na osnovu toga predlaže da se apelanticina apelacija odbije kao neosnovana, jer postupanjem tog suda nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao ni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
17. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM
18. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM
19. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
20. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
21. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 25/15, 86/15 i 102/15) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum
22. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine već razmatrao u svojim odlukama u kojima je usvojio apelacije i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršenja pravosnažnih presuda Općinskog suda u Sarajevu (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1499/13 od 6. novembra 2014. godine, AP 1094/14 od 10. februara 2015. godine i AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ). Odluke su dostavljene Vladi FBiH kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
23. U predmetnim odlukama Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da „Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te sa redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno, prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija Bosne i Hercegovine nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koje bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“.
24. Međutim, Vlada FBiH je u dopisu od 1. aprila 2014. godine dostavila informaciju Federalnog ministarstva finansija sa podacima koji se odnose na implementaciju predmetnih odluka. U informaciji je navedeno da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju zaprimljenih izvršnih sudskih odluka sa hronološkim redoslijedom isplate povjerilaca (sa tabelarnim pregledom) kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Dalje se navodi da su izračunata ukupna potraživanja povjerilaca, i to na ime glavnice iznos od 14.300.446,04 KM, na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga. Također, u budžetu Federacije BiH za 2014. godinu na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM.
25. Vlada FBiH je u svom dopisu istakla da je, radi uštede sredstava u budžetu Federacije BiH, sklopila sporazum sa Savezom samostalnih sindikata, te da, u skladu sa navedenim sporazumom, zaključuje ugovore o vansudskoj nagodbi za čiju realizaciju su potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000 KM na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini. Imajući u vidu navedeno, u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000 KM), shodno hronološkom redoslijedu, moguće je izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.836.
26. U svom dopisu od 26. marta 2015. godine Vlada FBiH je navela da Federalno ministarstvo finansija u Access bazama vodi evidencije zaprimljenih izvršnih sudskih odluka i da je uspostavljen hronološki redoslijed isplate povjerilaca, te da ukupna potraživanja povjerilaca na ime glavnice iznose 11.770.045,50 KM, na ime troškova postupka iznose 2.329.032,32 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga.
27. Također, Vlada FBiH je u svom dopisu od 30. marta 2015. godine navela da su u prijedlogu budžeta za 2015. godinu planirana sredstva na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM. Vlada FBiH je istakla da će nakon usvajanja budžeta FBiH i Zakona o izvršenju budžeta za 2015. godinu pristupiti realizaciji rješenja o izvršenju, shodno redoslijedu i raspoloživim sredstvima.
28. U svom dopisu od 28. augusta 2015. godine Vlada FBiH je istakla da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održanoj 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka sa prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je zaduženo Federalno ministarstvo finansija da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu sa članom 167. stav 1. ZIP-a) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, da rebalansom budžeta za 2015. godinu poveća iznos planiranih sredstava namijenjenih za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, da kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planira sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, te da, u nedostatku sredstava u tekućoj godini, planira sredstva za narednu godinu i na taj način vrši sukcesivnu isplatu po osnovu izvršnih sudskih rješenja. Također, Federalno ministarstvo finansija je uputilo poslovnim bankama tabelarne preglede do kojeg iznosa sredstava mogu vršiti realizaciju rješenja o izvršenju (data saglasnost za isplatu na ime glavnice iznosa od 2.779.167,20 KM i sudskih troškova u iznosu od 524.595,39 KM).
29. Ustavni sud zapaža da su evidentna nastojanja Vlade FBiH da u okviru svojih mogućnosti ispuni svoje pozitivne obaveze u vezi sa izvršenjem pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Vlade FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na efikasno izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39) na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi, Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine) prema kojem „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine)“.
30. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je poduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravosnažnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
31. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada FBiH preduzela određene korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu planirano 17.000.000,00 KM od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelantica morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje, niz godina.
32. Na osnovu dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te odgovora Vlade FBiH, Ustavni sud smatra da u ovakvim okolnostima nedostatak sredstava ne može predstavljati opravdanje za neizvršenje pravosnažne sudske odluke. Pored evidentnih mjera koje je preduzela Vlada FBiH, kojima svjedoče kako radnje Vlade FBiH, tako i Federalnog ministarstva finansija, imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke donesene u njenu korist, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
34. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju dovoljna satisfakcija za apelanticu. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelantici na njena potraživanja teče zakonska zatezna kamata u skladu sa relevantnim propisima.
VII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer ne postoje garancije da će apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman