Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5130/15 (S. M.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5130/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5130/15, rješavajući apelaciju Slobodana Miljića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Slobodana Miljića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 075639 09 P (novi broj 71 0 Mal 075639 11 Mal).
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 075639 09 P (novi broj 71 0 Mal 075639 11 Mal) u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Slobodanu Miljiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Slobodanu Miljiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slobodan Miljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, kojeg zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 075639 09 P (novi broj 71 0 Mal 075639 11 Mal).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 15. januara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant i Dragiša Miljić su 15. decembra 2009. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv „Elektro-Krajine“ a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete, v. sp. 13.251,00 KM, zbog mehaničkog oštećenja vozila i pretrpljenog straha usljed strujnog udara.
6. Osnovni sud je 31. oktobra 2011. godine održao pripremno ročište na kojem je konstatovao da je apelantov punomoćnik povukao tužbu u odnosu na drugotužioca Dragišu Miljića, te da je slijedom navedenog kao tužioca označio apelanta koji potražuje naknadu materijalne štete u ukupnom iznosu od 1.740,00 KM. Na predmetnom ročištu Osnovni sud je donio i rješenje kojim je odredio da će se u predmetnoj pravnoj stvari daljnji postupak sprovesti po odredbama Zakona o parničnom postupku u sporovima male vrijednosti, s obzirom da je apelantov tužbeni zahtjev smanjen na iznos od 1.740,00 KM shodno odredbama člana 432 stav 2 Zakona o parničnom postupku.
7. Apelant je podnescima od 27. aprila, 22. avgusta, 22. oktobra i 24. decembra 2013. godine, 25. februara, 23. aprila, 26. maja, 9. jula, 10. septembra, 12. novembra i 12. decembra 2014. godine, 12. januara, 11. februara, 16. marta, 17. aprila, 22. juna, 20. jula, 20. avgusta, 22. septembra i 23. oktobra 2015. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud što prije zakaže pripremno ročište.
8. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da Osnovni sud nije preduzimao nikakve parnične radnje u predmetnom postupku do dana podnošenja apelacije. Apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će utvrditi postojanje povreda prava na pravično suđenje i utvrditi pravo na pravičnu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
10. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju (broj 71 0 Mal 075639 11 Mal od 11. januara 2016. godine) naveo da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 15. decembra 2009. godine i zavedena pod „P“. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je tužba dostavljena na odgovor, te je zakazano pripremno ročište za 31. oktobar 2011. godine na kojem je doneseno rješenje prema kojem će se u konkretnom predmetu postupak sprovesti po pravilima ZPP-a za postupak u sporovima male vrijednosti. Pored toga, Osnovni sud je istakao da: „Postupajući sudija postupa u skladu s planom rješavanja starih predmeta koji svake godine sačinjava VSTV. Navedenim planovima rješavanja starih predmeta u dosadašnjem periodu nije bio obuhvaćen i [konkretni] predmet. S obzirom da je sudija dužan postupati, odnosno zakazivati predmete iz plana rješavanja starih predmeta, te s obzirom da navedeni predmet do [dana slanja odgovora na apelaciju] nije bio obuhvaćen tim planom, to do [tada] konkretni predmet (od kada je zaveden kao „Mal“) nije zakazan.“
V.Relevantni propisi
11. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
12. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 15. decembra 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičsn postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
20. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu da zadovolje uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
a) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 15. decemrba 2009. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od preko šest godina.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete te da se, s obzirom na činjenice koje bi trebalo utvrditi i dokaze koje bi trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu. Ustavni sud još zapaža da apelant u okviru pokrenutog parničnog postupka traži od tužene isplatu nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha i panike, te materijalne štete u vidu mehaničkog oštećenja vozila nastalog usljed strujnog udara, pa se može zaključiti da je postupak značajan za apelanta.
24. Razmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Štaviše, apelant je podnescima od 27. aprila, 22. avgusta, 22. oktobra i 24. decembra 2013. godine, 25. februara, 23. aprila, 26. maja, 9. jula, 10. septembra, 12. novembra i 12. decembra 2014. godine, 12. januara, 11. februara, 16. marta, 17. aprila, 22. juna, 20. jula, 20. avgusta, 22. septembra i 23. oktobra 2015. godine urgirao, tražeći da sud što prije zakaže pripremno ročište. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao predmetni parnični postupak.
25. S druge strane, razmatrajući ponašanje suda Ustavni sud zapaža da je apelant postupak pokrenuo 15. decembra 2009. godine podnošenjem tužbe Osnovnom sudu, koji je tek nakon godinu i deset mjeseci od podnošenja tužbe održao pripremno ročište (31. oktobra 2011. godine), ali da postupak još nije okončan. Međutim, nakon održanog pripremnog ročišta Ustavni sud je na osnovu raspoloživih podataka uočio da Osnovni sud u periodu od 31. oktobra 2011. godine pa do dana podnošenja apelacije, dakle u periodu od četiri godine, u navedenom predmetu nije preduzimao bilo kakve procesne radnje. Kao obrazloženje zašto konkretan predmet još nije uzet u rad, Osnovni sud je istakao da: „Postupajući sudija postupa u skladu s planom rješavanja starih predmeta koji svake godine sačinjava VSTV. Navedenim planovima rješavanja starih predmeta u dosadašnjem periodu nije bio obuhvaćen i [konkretni] predmet. S obzirom da je sudija dužan postupati, odnosno zakazivati predmete iz plana rješavanja starih predmeta, te s obzirom da navedeni predmet do [dana slanja odgovora na apelaciju] nije bio obuhvaćen tim planom, to do [tada] konkretni predmet (od kada je zavedenkao „Mal“) nije zakazan.“ U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Osnovni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultovalo je nepostupanjem po apelanatovoj tužbi u periodu od preko šest godina, budući da njegov predmet nije uvršten u navedeni plan. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je od posebnog značaja za apelanta jer se tiče naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha i panike, te materijalne štete u vidu mehaničkog oštećenja vozila nastalog usljed strujnog udara, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon šest godina nije donio odluku po apelantovoj tužbi u navedenom predmetu, iako se radi o sporu male vrijednosti koji, kao takav, nije hitne prirode, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i 6 stav 1 Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka pred Osnovnim sudom ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje preko šest godina, apelantu se određuje naknada u visini od 900,00 KM, koju je dužna da mu isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka koji je pokrenuo radi isplate naknade štete, a traje preko šest godina i koji, prema raspoloživim podacima, ne samo da nije okončan, već je potpuno neizvjesno kada će biti uvršten u plan rješavanja „starih“ predmeta, a takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu koji ni pored preduzetih mjera na organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu.
30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman