Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1556/15 (D. K.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ratni zločin
- Krivični postupak
- Istraga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1556/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1556/15, rješavajući apelaciju Dragomira Kezunovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Dragomira Kezunovića, Saše Gavranovića i Zorana Šljuke podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja istrage u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTRZ 000 3236 05.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragomir Kezunović iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Kerim Čelik, advokat iz Sarajeva, Saša Gavranović iz Doboja, kojeg zastupa Senad Bilić, advokat iz Sarajeva, i Zoran Šljuka iz Doboja, kojeg zastupa Slavko Ašćerić, advokat iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 3. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u odnosu na dužinu trajanja istrage u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTRZ 000 3236 05.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva BiH i Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) zatraženo je 28. septembra 2015. godine, a od Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 1. decembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 5. oktobra, Tužilaštvo BiH 7. oktobra, a Okružni sud 14. decembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti navode da su ih 30. juna 1992. godine CSB Banja Luka i vojna policija u Tesliću lišili slobode, te da su tom prilikom saznali da se protiv njih vodi istraga za, između ostalog, lišavanje života 28 civila na području Teslića 17. juna 1992. godine.
6. Tužilaštvo BiH je 4. aprila 2007. godine donijelo naredbu o provođenju istrage broj T20 0 KTRZ 000 3236 05 protiv A.B. i dr. (među kojima nisu bili apelanti) zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZBiH) na način da su od 1991. do 1995. godine planirali, pokrenuli, naredili i poticali ili znali, pa propustili da spriječe i kazne izvršenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. KZBiH.
7. Tužilaštvo BiH je 6. januara 2014. godine donijelo naredbu o proširenju istrage broj T20 0 KTRZ 000 3236 05 protiv A.B. i dr., proširivši je na više osumnjičenih, među kojima i u odnosu na apelante, zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tač. a), e) i k) istog člana KZBiH u vezi sa članom 180. stav 1.
KZBiH.
8. Apelante su 1. septembra 2014. godine lišila slobode ovlaštena službena lica SIPA-e, a potom su ispitani u svojstvu osumnjičenih.
9. Tužilaštvo BiH je 14. novembra 2014. godine protiv apelanata i drugih lica podiglo optužnicu broj T 20 0 KTRZ 0003236 05 za počinjeno krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) – progon u vezi sa lišavanjem života iz tačke a) istog člana, a u vezi sa čl. 29. i 180. stav 1. KZBiH. Optužnica je potvrđena 26. novembra 2014. godine.
10. Apelanti su uz apelaciju priložili i dva dokumenta koji su u potpunosti ili većim dijelom nečitki, ali se mogu izdvojiti imena apelanata, datum 13. juli 1992. godine, te izjavu datu pred istražnim sudijom, koja se odnosi na dešavanja vezana za „strijeljanje jedne noći, izvedeno zajedno sa drugim vojnicima, po naredbi pretpostavljenih“. U izjavi se dalje navodi da „okrivljeni nije učestvovao ni u kakvom oduzimanju imovine niti novca za potrebe Srpske vojske, niti je kome prijetio. Okrivljeni je uhapšen zajedno sa načelnikom bezbjednosti Š. na Memić Brdu 30. juna 1992. godine i prilikom hapšenja nije pružao nikakav otpor“. I u drugoj izjavi se nalazi sličan opis događaja. Iz priloženih dokumenata se ne može sa sigurnošću utvrditi ko, odnosno koji od apelanata je dao ove izjave.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, tačnije same istrage, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti ističu da u njihovom slučaju krivični postupak traje 23 godine, što je nerazumno dugo. Apelanti dalje napominju da je glavni pretres započeo 12. februara 2015. godine, te ako se uzme u obzir da je Tužilaštvo BiH predložilo saslušanje 44 svjedoka i izvođenje 159 materijalnih dokaza, razumno je očekivati da će se taj predmet pravosnažno okončati za otprilike tri godine, što bi u konačnici značilo da je krivični postupak protiv apelanata ukupno trajao 26 godina. Iako apelanti prihvataju da se u njihovom slučaju kriterij složenosti predmeta može uzeti u obzir, smatraju da je istraga od 22 godine, ipak, prekoračila razumno vrijeme za provođenje istrage u predmetu ovakve složenosti. U pogledu ponašanja vlasti, apelanti smatraju da je u njihovom predmetu očigledno došlo do neprihvatljivog ponašanja nadležnih organa. S druge strane, apelanti posebno ističu da su se oni uvijek odazivali na pozive sudova i tužilaštva, te da nisu ni na koji način utjecali na trajanje postupka u smislu odugovlačenja. Kako dalje navode u apelaciji, u interesu je samih apelanata da se postupak što prije završi, budući da su posljednje 23 godine, uslijed neizvjesnosti vlastitih sudbina, izloženi velikom psihičkom pritisku, što zapravo predstavlja treći primjenjivi kriterij.
b) Odgovor na apelaciju
12. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju naveo da se, u pogledu navoda apelanata o nerazumno dugom trajanju istrage, načina i domašaja vođenja istrage, ne može izjasniti budući da je istraga isključivo u nadležnosti postupajućeg tužioca. Ocjenjujući navode apelanata o dužini trajanja krivičnog postupka pred tim sudom, nakon podizanja optužnice, Sud BiH je naveo da je ona potvrđena 26. decembra 2014. godine, te je, nakon izjašnjenja o krivnji optuženih, istog dana spis dostavljen u rad sudećem vijeću koje je početak glavnog pretresa zakazalo za 12. februar 2015. godine. Od tada je održano 16 ročišta za nastavak glavnog pretresa na kojima je proveden 21 materijalni dokaz i saslušano je 27 od 44 svjedoka, koliko je predloženo optužnicom. Sud BiH smatra da se u konkretnom slučaju postupak odvija efikasno i teče uobičajenom dinamikom.
13. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na apelaciju opisalo hronologiju postupka, navodeći i to da su tačni navodi da je 1992. godine po hapšenju pripadnika „Mića“ vođen krivični postupak protiv uhapšenih pripadnika „Mića“ pred tada Osnovnim sudom u Tesliću i Okružnim sudom u Doboju, ali ono što je u apelaciji izostavljeno, prema mišljenju Tužilaštva BiH, jeste činjenica da su tadašnje ratne, a i poslijeratne strukture vlasti u Doboju i Tesliću učinile sve da predmetni događaji ostanu nerasvijetljeni, što je potkrijepljeno dokazima prikupljenim u istrazi Tužilaštva BiH i ti dokazi se prezentiraju Sudu BiH u sadašnjoj fazi glavnog pretresa. Istaknuti navodi poznati su i javnosti kroz mnoge objavljene medijske članke o ratnim zločinima pripadnika formacije „Miće“. Istražna faza postupka potvrdila je nestanak originalnog sudskog i tužilačkog krivičnog spisa, uništeni su policijski dnevnici događaja, te mnogi drugi materijalni dokazi, a sve s ciljem prikrivanja zločina i počinilaca krivičnih djela koja se optuženim-apelantima stavljaju na teret. Tužilaštvo BiH smatra neosnovanom apelaciju, jer su tadašnji interesi apelanata i ratne prilike omogućile apelantima izbjegavanje odgovornosti i vođenje postupka, što su oni i koristili. Nadalje, Tužilaštvo BiH smatra neosnovanim i navode apelanata u pogledu povrede odredaba člana 13. stav
1. Zakona o krivičnom postupku, a koje su, suprotno tvrdnjama apelanata, u potpunosti zadovoljene, jer su oni u zakonskom i najkraćem roku izvedeni pred Sud i sudi im se bez odgađanja.
14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da taj sud u svojim poslovnim evidencijama nema evidentirano saslušanje apelanata 11. jula 1992. godine od istražnog sudije. Okružni sud pri tome napominje da je dokumentacija (spisi i upisnici) iz koje bi se moglo utvrditi eventualno postupanje istražnog sudije Okružnog suda u Doboju u predmetu protiv apelanata uništena u maju 2014. godine, prilikom elementarne nepogode (poplave), kojom prilikom je ostao potpuno neupotrebljiv veliki dio službene dokumentacije. Ukoliko su vjerodostojni podaci da je saslušanje apelanata 11. jula 1992. godine izvršeno od istražnog sudije Okružnog suda u Doboju, predmet je u svakom slučaju dostavljen na postupanje nadležnom tužilaštvu. Okružni sud smatra da ni na koji način nije doprinio da istraga prema apelantima traje nerazumno dugo, što bi dovelo do povrede člana 6. Evropske konvencije.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku SFRJ („Službeni list SFRJ“ br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 i „Službeni glasnik RS“ br. 26/93, 14/94 i 6/97) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 158.
(1) Istraga se sprovodi na zahtjev javnog tužioca.
(2) Zahtjev za sprovođenje istrage podnosi se istražnom sudiji nadležnog suda.
Član 174. stav 1.
(1) Istražni sudija završava istragu kad nađe da je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica.
Član 175.
(1)Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, istražni sudija je dužan da obavijesti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije okončana.
(2) Predsjednik suda će po potrebi preduzeti mjere da se istraga okonča.
16. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 13. st. 1. i 2.
Pravo na suđenje bez odlaganja Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 43.
Prava i dužnosti tužioca (1) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.
(2) Tužilac ima pravo i dužnost da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, (...)
Član 225. st. 1. i 2.
Okončanje istrage (1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegij tužilaštva.
17. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13 ) u relevantnom dijelu glasi:
Član 13.
Pravo na suđenje bez odlaganja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.
[...] Član 16.
Princip akuzatornosti Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.
Član 35.
Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.
(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom, [...] Član 225.
Okončanje istrage (1) Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.
(2) Prije okončanja istrage Tužitelj će saslušati osumnjičenog, ukoliko ranije nije bio saslušan.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu, navodeći da istraga u predmetnom postupku nije okončana u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na ove navode apelanata, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da se žali na dužinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
21. Apelanti smatraju da je, zbog nerazumno dugog trajanja istrage, došlo do kršenja njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
22. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelanata postoji „optužba“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47. (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
b) Relevantni principi
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
c) Period koji se uzima u obzir
24. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima pri ocjeni razumnoga roka vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi već citiranu presudu Wemhoff , stav 18).
25. Ustavni sud zapaža da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da su apelanti počinili krivično djelo preduzeta u junu 1992. godine. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pritom Ustavni sud podsjeća da u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koje se apelanti žale Ustavni sud uzima u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37).
26. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, 14. decembra 1995. godine, do dana podizanja optužnice, odnosno do 14. novembra 2014. godine. Dakle, Ustavni sud zapaža da, iako je postupak trajao 23 godine, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 19 godina.
d) Analiza dužine trajanja postupka
27. Rukovodeći se kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda u analizi razumnosti trajanja postupka, Ustavni sud će prvo ispitati složenost predmeta.
28. U konkretnom slučaju apelanti su osumnjičeni da su počinili krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1 tačka h) KZBiH. Krivično djelo koje je u pitanju počinjeno je 1992. godine, kada su apelanti, prema njihovim tvrdnjama, lišeni slobode i kada su saznali da se protiv njih vodi istraga. S obzirom na težinu krivičnog djela i vrijeme koje je proteklo od trenutka kada je počinjeno, očigledno je da je prikupljanje dokaza kojim bi bile potkrijepljene osnove sumnje da su apelanti počinili krivično djelo bilo vezano za poteškoće. I sami apelanti ističu da je predmet nesumnjivo složene prirode, naročito imajući u vidu obim dokaznog materijala koji je trebalo pripremiti za suđenje. Ustavni sud zapaža da je Tužilaštvo 4. aprila 2007. godine donijelo naredbu o provođenju istrage protiv lica koja su bila osumnjičena za isto krivično djelo. Iako u tom trenutku nije donesena naredba o provođenju istrage protiv apelanata, nesporno je da se radi o istom krivičnom djelu, što je i potvrđeno naknadno, kada je istraga proširena i na apelante. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o izuzetno složenom predmetu kako u pogledu činjeničnih, tako i pravnih pitanja.
29. U vezi sa ponašanjem apelanata, prema stanju spisa, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu ničim doprinijeli da se postupak vodi gotovo dvije decenije, niti su stranke u postupku u svojim odgovorima na apelaciju ponudile drugačije zapažanje. Pri tome apelanti posebno naglašavaju da im je u interesu da se postupak što prije okonča.
30. Ustavni sud primjećuje da je u vrijeme dok je, prema navodima apelacije, predmetna istraga trajala, došlo i do promjene nadležnosti u provođenju istrage, tako da je na osnovu novih zakonskih rješenja iz 2003. godine istraga iz nadležnosti istražnog sudije prešla u nadležnost entitetskih tužilaštava, odnosno Tužilaštva BiH. U odnosu na ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud nije u mogućnosti analizirati dužinu trajanja istražnog postupka protiv apelanata u periodu prije osnivanja Tužilaštva BiH, koji se, eventualno, vodio pred nadležnim organima gonjenja u Tesliću i Doboju, budući da je u odgovoru na apelaciju obaviješten da je relevantna dokumentacija koja se nalazila u Okružnom sudu u Doboju uništena tokom poplava u maju 2014. godine, uz napomenu da je, ukoliko su navodi apelacije tačni, relevantna dokumentacija u svakom slučaju ustupljena nadležnom tužilaštvu. Dalje, Ustavni sud naglašava činjenicu da je krivičnopravni sistem u Bosni i Hercegovini koncipiran tako da je pokretanje, vođenje, obustavljanje, odnosno okončanje istrage u nadležnosti, u konkretnom slučaju, Tužilaštva BiH, te će u odnosu na dužinu trajanja predmetne istrage analizirati ponašanje Tužilaštva BiH. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zakonom nije propisano koliko istraga traje, odnosno kako odredba člana 225. ZKPBiH propisuje da tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. U konkretnom slučaju istraga je okončana podizanjem optužnice 14. novembra 2014. godine.
31. Analizirajući postupanje Tužilaštva BiH, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo obimnoj istrazi, imajući u vidu prirodu predmetnog krivičnog djela, te da je rad na ovoj istrazi obuhvatao obradu velikog broja složenih činjeničnih i pravnih pitanja, velikog broja svjedoka i žrtava, kao i obimnu materijalnu dokumentaciju. Kako je Ustavni sud već naveo, Tužilaštvo BiH je 4. aprila 2007. godine izdalo naredbu za provođenje istrage u konkretnom predmetu, a u odnosu na apelante ju je proširilo 2014. godine. Nesporno je da je u tom periodu Tužilaštvo BiH radilo na prikupljanju dokaza koje će koristiti u krivičnom postupku protiv apelanata i drugih optuženih, a koji su mnogobrojni i zbog svih okolnosti predmeta, Tužilaštvo BiH je zasigurno bilo suočeno s poteškoćama pri njihovom osiguravanju kako zbog vremena, kada je krivično djelo izvršeno, tako i zbog svih drugih već spomenutih okolnosti u Bosni i Hercegovini. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se radilo o izuzetno složenom i kompliciranom predmetu, predmetu ratnog zločina, kojim je obuhvaćen veliki broj osumnjičenika, zbog čega je bilo nužno i donošenje naredbe o proširenju istrage. Sve to je, očigledno, zahtijevalo duži vremenski period u kojem je trebalo sagledati predmet u cjelini kako bi se stvorili uvjeti da se istraga okonča. Pri tome Ustavni sud na osnovu stanja u spisu nije mogao zaključiti da Tužilaštvo nije u kontinuitetu preduzimalo radnje iz svoje nadležnosti, odnosno da je u tom periodu došlo do zastoja u radu Tužilaštva i nepotrebnih odlaganja u provođenju istrage. Upravo suprotno, iz predmetnog spisa slijedi da je Tužilaštvo u toku istrage saslušalo veći broj svjedoka i prikupilo brojne objektivne dokaze. Iako je utvrdio da je okončanje istrage bilo od posebnog značaja za apelante, Ustavni sud smatra da, imajući prije svega u vidu da se radi o predmetu koji pokreće izuzetno složena činjenična i pravna pitanja i u kojem je Tužilaštvo kontinuirano preduzimalo poslove iz svoje nadležnosti, nije povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku.
32. Ustavni sud podsjeća i na stav Evropskog suda u presudi Stjepanović i dr. protiv Bosne i Hercegovne od 16. decembra 2014. godine, tač. 28. i 29, prema kojem je standard ekspeditivnosti u ovakvim historijskim predmetima mnogo drugačiji od standarda koji se primjenjuje na nedavne događaje kod kojih vrijeme često ima suštinski značaj za očuvanje važnih dokaza. Također, Evropski sud je naglasio okolnosti koje su vladale u Bosni i Hercegovini, te veliki broj predmeta ratnih zločina pred domaćim sudovima pri procjeni poštivanja minimalnih standarda prava na pravično suđenje.
33. Stoga, pošto se u konkretnom slučaju radilo o vrlo opsežnoj istrazi, Ustavni sud smatra da trajanje predmetne istrage nije dovelo do kršenja principa «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. Prema tome, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava apelanata na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se radilo o vrlo opsežnoj istrazi protiv apelanata za krivično djelo zločin protiv čovječnosti u kojoj su nadležni organi morali preduzeti veoma obimne aktivnosti, da se radi o predmetu koji pokreće izuzetno složena činjenična i pravna pitanja i u kojem je Tužilaštvo kontinuirano preduzimalo poslove iz svoje nadležnosti.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman