Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2147/14 (M. P.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2147/14

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2147/14, rješavajući apelaciju Mirka Popovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 58, člana 60, člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Mirka Popovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se sada vodi kod Vrhovnog suda Republike Srpske u predmetu broj 15 0 U 002304 15 Uvp.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 15 0 U 002304 15 Uvp u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mirku Popoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Republike Srpske i Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Popovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mirko Popović (u daljem tekstu: apelant) iz Foče, koga zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnio je 8. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka kojim se utvrđuje priznavanje statusa ratnog vojnog invalida. Predmet se sada vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 15 0 U 002304 15 Uvp.

2. Apelant je Ustavnom sudu 9. marta 2015. godine podnio apelaciju koja je zavedena pod brojem AP 1078/15, kojom osporava Presudu Okružnog suda u Trebinju (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine.

3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isti postupak priznavanja statusa ratnog vojnog invalida apelantu, Ustavni sud, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2147/14.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud), Okružnog suda, Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske - Odjeljenje za upravne poslove Bileća (u daljem tekstu: Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite) zatraženo je 26. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od Vrhovnog suda 10. februara 2016. godine dodatno izjašnjenje.

5. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 8. jula 2015. godine, Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite 11. jula 2015. godine, a Vrhovni sud 15. jula 2015. godine i 12. februara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelantu je Rješenjem Opštine Foča - Odjeljenje za opštu upravu broj 04-560-12/98 od 4. septembra 2008. godine priznat status ratnog vojnog invalida I kategorije sa 100 % invaliditeta, trajnog karaktera, po osnovu bolesti, sa pravom na ličnu invalidninu, dodatkom za njegu i pomoć, ortopedskim pomagalom i dopunskim materijalnim obezbjeđenjem, kojim je zamijenjeno ranije Rješenje tog organa broj 04-560-12/98 od 14. septembra 2004. godine. Rješenje podliježe reviziji, a žalba i revizija ne odlažu izvršenje rješenja.

8. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, rješavajući u postupku revizije, donijelo je Rješenje broj 03/4-560-392-2/98 od 28. decembra 2009. godine kojim je ukinulo navedeno rješenje od 4. septembra 2008. godine, priznajući apelantu status ratnog vojnog invalida IX kategorije sa 30 % invaliditeta, trajno, po osnovu oboljenja sa pravom na ličnu invalidninu u iznosu od 6 % od osnovice. Protiv navedenog rješenja apelant je tužbom pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor, a apelantova tužba je zavedena pod brojem 15 0 U 000221 09 U. Okružni sud je, rješavajući u upravnom sporu, donio Presudu broj 15 0 U 000221 09 U od 8. aprila 2010. godine kojom je apelantovu tužbu uvažio, a osporeni akt broj 03/4-560-392-2-98 od 28. decembra 2009. godine poništio.

9. U ponovnom postupku Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je donijelo Rješenje broj 03/4-560-392-3/98 od 8. juna 2010. godine, kojim je ukinulo prvostepeno rješenje i riješilo na način što je apelantu priznalo status ratnog vojnog invalida devete kategorije sa 30% invaliditeta, trajno, po osnovu oboljenja, te da ima pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 6 % od osnovice. Apelant je protiv navedenog rješenja tužbom pred Okružnim sudom po drugi put pokrenuo upravni spor, a predmet je zaveden pod brojem 15 0 U 000484 10 U. Rješavajući po apelantovoj tužbi, Okružni sud je donio Presudu broj 15 0 U 000484 10 U od 13. decembra 2010. godine kojom je apelantovu tužbu uvažio, a osporeni akt upravnog organa poništio.

10. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je treći put rješavajući u upravnom postupku donijelo Rješenje broj 03/4-560-392-4/98 od 20. aprila 2011. godine kojim je prvostepeno rješenje ukinulo i riješilo tako što je apelantu priznalo status ratnog vojnog invalida devete kategorije sa 30 % invaliditeta, po osnovu oboljenja, i da ima pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 6 % od osnovice. Na navedeno rješenje apelant je treći put u postupku tužbom pred Okružnim sudom pokrenuo upravni spor. Rješavajući u upravnom sporu, Okružni sud je donio Presudu broj 15 0 U 000907 11 U od 29. decembra 2011. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu, osporeni akt organa uprave poništio i na pravnoj snazi ostavio Rješenje Odjeljenja za opštu upravu Opštine Foča broj 04-560-12/98 od 4. septembra 2008. godine, kojim je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida I kategorije. Protiv navedene presude u upravnom sporu Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je podnijelo Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje, koji je u predmetnom postupku donio Presudu broj 15 0 U 000907 12 Uvp od 6. februara 2013. godine, kojom je usvojio zahtjev za vanredno prispitivanje sudske odluke, navedenu presudu Okružnog suda ukinuo i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Nakon prijema predmeta na ponovno postupanje od Vrhovnog suda, Okružni sud je donio Presudu broj 15 0 U 000907 13 U2 od 28. marta 2013. godine kojom je apelantovu tužbu uvažio, a osporeni akt organa uprave broj 03/4-560-392-4/98 od 20. aprila 2011. godine poništio. Na navedenu presudu Okružnog suda apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je Vrhovni sud Presudom broj 15 0 U 000907 13 Uvp od 21. februara 2014. godine odbio.

11. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je, neposredno nakon što je Okružni sud Presudom broj 15 0 U 000907 13 U2 od 28. marta 2013. godine poništio njegovo Rješenje broj 03/4-560-392-4/98 od 20. aprila 2011. godine, u ponovnom postupku donijelo Rješenje broj 03/4-560-392-5/98 od 10. maja 2013. godine kojim je ukinuo navedeno prvostepeno rješenje od 20. aprila 2011. godine i upravni postupak riješio na način što je apelantu priznalo status ratnog vojnog invalida devete kategorije sa 30 % invaliditeta, trajno, po osnovu oboljenja, i da ima pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 6 % od osnovice. Protiv navedenog rješenja apelant je četvrti put tužbom pokrenuo upravni spor, koji predmet je pred Okružnim sudom zaveden pod brojem 15 0 U 001803 13 U. Rješavajući u upravnom sporu, Okružni sud je 16. juna 2014. godine donio presudu kojom je uvažio apelantovu tužbu, a osporeni akt organa uprave poništio, gdje je obavezao tuženu da apelantu nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 877,50 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.

12. Nakon što je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite primilo predmet na ponovno postupanje donijelo je Rješenje broj 03/4-560-392-6/98 od 15. avgusta 2014. godine, kojim je ukinuo navedeno rješenje od 10. maja 2013. godine i predmet riješilo na način što je apelantu priznalo status ratnog vojnog invalida devete kategorije sa 30 % invaliditeta, trajno, po osnovu oboljenja, i da ima pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 6 % od osnovice. Protiv navedenog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor, gdje je Okružni sud, rješavajući po apelantovoj tužbi donio Presudu broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant protiv navedene presude Okružnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu, koji je apelantov predmet primio 22. aprila 2015. godine.

13. Iz stanja spisa proizilazi da se predmetni postupak po podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke nalazi pred Vrhovnim sudom kao predmet broj 15 0 U 002304 15 Uvp, te da predmetni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka, ističući da predmetni postupak za njega ima veliki značaj, da se radi o teško oboljeloj osobi srednjih godina koja je lošeg imovnog stanja. Apelant je u apelaciji od 9. marta 2015. godine osporio Presudu Okružnog suda broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite je navelo tok predmetnog postupka obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je svoje odluke donosilo u skladu sa važećim zakonskim odredbama, a nakon sprovedenog vještačenja, gdje je posljednju odluku koju je organ uprave donio potvrdio Okružni sud. Ističe da se apelantov predmet nalazi pred Vrhovnim sudom kome je organ uprave putem Okružnog suda 9. aprila 2015. godine dostavio odgovor na apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

16. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je po apelantovoj tužbi podnesenoj protiv Rješenja organa uprave broj 03/4-560-392-6/98 od 15. avgusta 2014. godine odlučio Presudom broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine protiv koje je apelant podnio zahtjev za vanredno presipitivanje sudske odluke i da se predmet radi daljeg postupanja nalazi pred Vrhovnim sudom.

17. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 15 0 U 000907 13 U 2 od 28. marta 2013. godine blagovremeno odlučio Presudom broj 15 0 U 000907 13 Uvp 2 od 21. februara 2014. godine, da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio i da je u presudi dao jasne razloge za donošenje takve odluke, te da smatra da njenim donošenjem nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji poziva. U izjašnjenju na dopis Ustavnog suda Vrhovni sud je naveo da je apelantov predmet broj 15 0 U 002304 15 Uvp, radi odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine, primio 22. aprila 2015. godine, da sudije u Građansko-upravnom odjeljenju rješavaju predmete prema Planu rješavanja starih predmeta za 2016. godinu, da je sačinjen spisak predmeta koji će se riješiti u prvom kvartalu tekuće godine i da se na tom spisku ne nalazi apelantov predmet. Navodi da u sudu imaju veći broj upravnih predmeta starijih po inicijalnom aktu ili su po zakonu prioritetni i da se svakog kvartala pravi spisak starih predmeta koji se moraju rješavati u toku godine, tako da u trenutku pisanja dopisa Vrhovni sud ne može znati kada će apelantov predmet biti riješen.

V. Relevantni propisi

18. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske ” br. 13/02 i 50/10 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 15.

Organ će se starati da neznanje i neukost stranke i drugih učesnika u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

Član 206.

Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisom nije određen drugi rok.

Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1 i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 232.

Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

19. Zakon o upravnim sporovima (“Službeni glasnik Republike Srpske ” br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 35.

Protiv pravosnažne osluke okružnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Republike Srpske, putem nadležnog suda.

Zahtjev iz stava 1. podnosi se zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili zbog povrede propisa o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slucajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

Član 52.

Ako nadležni organ poslije poništenja upravnog akta ne donese novi upravni akt u propisanom roku, ili akt o izvršenju presude donesene na osnovu clana 31. stav 4. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takvog akta. Ako nadležni organ ne donese akt ni za 15 dana od ovog traženja, stranka može tražiti donošenje takvog akta od suda koji je donio presudu.

Po takvom zahtjevu sud će zatražiti od nadležnog organa obavještenje o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ je dužan dati ovo obavještenje odmah, a najkasnije u roku od 7 dana. Ako on to ne učini, ili ako dato obavještenje, po ocjeni suda ne opravdava neizvršenje sudske odluke, sud ce donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa. Sud ce ovo rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ koji vrši nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odlaganja da izvrši ovakvo rješenje.

VI. Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku

22. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od šest godina od donesenog Rješenja po reviziji Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite broj 03/4-560-392-2/98 od 28. decembra 2009. godine, postupak pred nadležnim organima još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

b) Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu Presudu Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine

25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao i od člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju postupak u predmetu apelacije je, nakon podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke, u toku, a iz stanja spisa proizilazi da Vrhovni sud nije donio odluku o podnesenom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Takođe, Ustavni sud zapaža da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima RS („Službeni glasnik RS br. 109/05, 63/11) predviđaju mogućnost da se protiv pravosnažne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

27. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) Ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII. Meritum

29. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojim apelant ističe da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na nerazumnu dužinu trajanja postupka od donesenog Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite broj 03/4-560-392-2/98 od 28. decembra 2009. godine, a postupak utvrđivanja statusa ratnog vojnog invaliditeta apelanta pred nadležnim organima do dana donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je duži od šest godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku, odnosno o upravnom sporu, koji se po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke vodi kod Vrhovnog suda. S obzirom na materijalne dokaze koji su tokom postupka sprovedeni, sprovedeno vještačenje, te činjenice koje su se trebale utvrditi, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je postupak od većeg značaja za apelanta, jer je u pitanju utvrđivanje njegovog statusa ratnog vojnog invalida, da se radi o oboljeloj osobi srednjih godina koja je lošijeg imovnog stanja, te da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka.

35. Ustavni sud primjećuje da su organi uprave u upravnom postupku donijeli ukupno pet odluka od kojih je četiri kao nepravilne poništio Okružni sud i predmet je vraćen upravnom organu na ponovni postupak, koji je i sljedeći put odlučio isto, a protiv kojih odluka je apelant tužbom pokretao upravni spor. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u predmetnom postupku donio ukupno šest odluka, da je treći put, rješavajući po apelantovoj tužbi o istoj pravnoj stvari, odnosno Rješenju Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite broj 03/4-560-392-4/98 od 20. aprila 2011. godine, donio Presudu broj 15 0 U 000907 11 U od 29. decembra 2011. godine kojom je, uzimajući punu jurisdikciju, odlučio o apelantovoj tužbi na način bliže naveden u činjeničnom dijelu odluke, a koju je na osnovu zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke tuženog kao nepravilnu ukinuo Vrhovni sud i predmet je vraćen Okružnom sudu na ponovni postupak.

36. Iz stanja spisa proizilazi da se po apelantovom predmetu pred organima uprave pet puta odlučivalo, da su organi uprave donosili isto rješenje kojim su apelantu priznavali status devete kategorije ratnog vojnog invalida sa pravima bliže opisanim u dispozitivu navedenih rješenja, te da je Okružni sud posljednje rješenje doneseno u upravnom postupku Presudom broj 15 0 U 002304 14 U od 28. januara 2015. godine potvrdio. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv navedene presude Okružnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke o kom zahtjevu, i nakon približno jedne godine od prijema predmeta, nije odlučeno. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da, iako su upravni organi u periodu od šest godina u predmetnom postupku donijeli ukupno pet odluka, nisu bili djelotvorni, jer je Okružni sud četiri puta njihove odluke poništio i predmet vraćao na ponovni postupak, odnosno kada je odluku Okružnog suda, koji je uzeo punu jurisdikciju da apelantov predmet okonča, kao nepravilnu ukinuo Vrhovni sud i kada je predmet vraćen na ponovni postupak.

37. Ustavni sud zapaža da Vrhovni sud, približno jednu godinu nakon prijema predmeta na postupanje, ne zna tačno kada će apelantov predmet biti riješen i kada će biti na listi predmeta koji treba da se riješe u određenom kvartalu godine, te imajući u vidu dotadašnje ponašanje organa uprave i Okružnog suda i činjenicu da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da je, zbog dužine predmetnog postupka koji traje više od šest godina i koji još nije okončan, povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

38. Ustavni sud može, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

39. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

40. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 900,00 KM, a koji je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

41. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3e) i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka.

VIII. Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni postupak koji traje duže od šest godina, u kome se odlučuje o statusnom pitanju apelanta, koji se po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke nalazi pred Vrhovnim sudom koji ne može odgovoriti kada će apelantov predmet uzeti u rad, odnosno kada nadležni organi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili razumno opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka.

44. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 60, člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2147/14 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio