Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-318/15 (E. L.)

Odluka donesena 03. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-318/15

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 318/15, rješavajući apelaciju Edina Lupića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Edina Lupića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 068772 11 P, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 068772 13 Gž od 16.

decembra 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Edinu Lupiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se, nakon isteka ovog roka, plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Edin Lupić (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 20. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 P 068772 11 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 068772 13 Gž od 16. decembra 2015. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 29. decembra 2015. godine.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 7. augusta 2015. godine, a Kantonalni sud 6. januara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je posredstvom opunomoćenika 12. aprila 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade štete koju je apelant pretrpio u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 31. marta 2009. godine, gdje je apelantova tužba zavedena kao predmet broj 32 0 P 068772 11 P. Općinski sud je 18. aprila 2011. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, a odgovor na tužbu tuženi je sudu dostavio 26. aprila 2011. godine. Općinski sud je 10. maja 2012. godine održao pripremno ročište na kome su parnične stranke predložile materijalne dokaze i vještačenje vještaka medicinske struke -neurohirurga i vještaka medicinske struke - neuropsihijatra. Rješenjima od 17. maja i 5. juna 2012. godine sud je dozvolio provođenje predloženih vještačenja. Nalaz i mišljenje vještak medicinske struke - neurohirurg je dostavio sudu 30. maja 2012. godine, a vještak medicinske struke - neuropsihijatar 19. juna 2012. godine. Općinski sud je 28. juna 2012. godine održao ročište za glavnu raspravu, gdje su provedeni predloženi materijalni dokazi i provedena vještačenja i u predmetnom postupku je 16. oktobra 2012. godine donio Presudu broj 32 0 P 068772 11 P kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Na navedenu prvostepenu presudu tuženi je 21. novembra 2012. godine podnio žalbu, te je Općinski sud 9. januara 2013. godine cio spis na dalje postupanje dostavio Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 32 0 P 068772 13 Gž od 16. decembra 2015. godine kojom je žalbu tuženog odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok predmetnog postupka zbog čije dužine je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, ističući da se u predmetnom postupku radi o složenoj pravnoj stvari sa obimnim dokaznim materijalom, da je sud u predmetu postupao ažurno i efikasno, da je proveo dva vještačenja, a postupak je pred prvostepenim sudom okončan jednu i pol godinu nakon podnošenja tužbe, čime nije došlo do povrede apelantovih prava na koja se u apelaciji poziva.

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da Kantonalni sud ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, te da je apelantov predmet bio, prema Planu rješavanja starih predmeta, na listi u IV kvartalu 2015. godine, kada je predmetni postupak i riješen, odnosno donesena je Presuda broj 32 0 P 068772 13 Gž od 16. decembra 2015. godine.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 068772 13 Gž od 16. decembra 2015. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 12. aprila 2011. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 16. decembra 2015. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao duže od četiri i pol godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te da se, s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebalo da utvrdi, radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, jer je u pitanju naknada štete nastale zbog saobraćajne nezgode koju je apelant doživio 31. marta 2009. godine, te da svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

22. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku sa većom efikasnošću u odnosu na Kantonalni sud preduzimao procesne radnje i da je nakon jedne i pol godine nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu, kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Kako je tuženi protiv navedene prvostepene presude podnio žalbu, predmet je 9. januara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na dalje postupanje. Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban vremenski period od približno tri godine da bi o žalbi tuženog odlučio, odnosno da bi donio Presudu broj 32 0 P 068772 13 Gž od 16. decembra 2015. godine kojom je predmetni postupak okončan. Kao opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetu Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, što je u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, da je apelantov predmet prema Planu rješavanja bio u IV kvartalu 2015. godine, kada je odluka u predmetnom postupku i donesena. Ovakvo opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

23. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da su Kantonalnom sudu bile potrebne približno tri godine da bi odlučio o žalbi tuženog u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je trajao duže od četiri i pol godine, pri čemu je samo žalbeni postupak trajao oko tri godine, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

27. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je riječ o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati jeste 600,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak trajao duže od četiri i pol godine, pri čemu su Kantonalnom sudu bile potrebne oko tri godine da bi odlučio o žalbi u predmetnom parničnom postupku, jer, i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja takvih starih predmeta.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-318/15 (E. L.) | Sudska praksa | Aktio