Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-172/16 (D. Č.)
Odluka donesena 16. 03. 2016.
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-172/16
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 172/16, rješavajući apelaciju Damira Čovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. ožujka 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Damira Čovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 Mal 079335 10 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, u skladu s člankom 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 58 0 Mal 079335 10 Mal u skladu s člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s člankom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Damiru Čoviću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Damiru Čoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Damir Čović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 12. siječnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 Mal 079335 10 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. veljače 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 5. veljače 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
5. Apelant je 27. studenog 2010. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog Grada Mostara, kojeg zastupa Pravobraniteljstvo Grada Mostara (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, v. sp. 1.000,00 KM.
6. Tuženi je 22. travnja 2011. godine Općinskom sudu dostavio odgovor na tužbu.
7. Općinski sud je 8. srpnja 2011. godine dostavio apelantu odgovor na tužbu.
8. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelant podnescima od 2. ožujka 2011. godine, 4. svibnja 2011. godine, 14. srpnja 2011. godine, 29. listopada 2012. godine, 8. kolovoza 2013. godine, 6. ožujka 2014. godine, 5. veljače 2015. godine, 15. lipnja 2015. godine, 9. studenog 2015. godine i 11. siječnja 2016. godine urgirao postupanje Općinskog suda.
9. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je pripremno ročište zakazano za 12. travnja 2016. godine.
10. Prema stanju u spisu parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je istaknuo da Općinski sud, i pored velikog broja urgencija, do trenutka podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište, a da je tijekom postupka jedino dostavio tužbu radi davanja odgovora, zbog čega smatra da je na navedeni način izvršena povreda njegova prava na donošenje odluke u razumnom roku. Imajući u idu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da provede parnični postupak. Također, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja parničnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio kronologiju postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istaknuo da predmetni postupak nije bio u planu za rješavanje starih predmeta.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s člankom 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja parničnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
Razdoblje koje se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 27. studenog 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine postupka je razdoblje od nešto više od pet godina. Analiza razumnosti trajanja postupka
24. Glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi naknade štete, te da se, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja Općinski sud treba riješiti i dokaze koje treba provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
25. Glede ponašanja apelanta, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio duljini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je brojnim podnescima (2. ožujka 2011. godine, 4. svibnja 2011. godine, 14. srpnja 2011. godine, 29. listopada 2012. godine, 8. kolovoza 2013. godine, 6. ožujka 2014. godine, 5. veljače 2015. godine, 15. lipnja 2015. godine, 9. studenog 2015. godine i 11. siječnja 2016. godine) urgirao postupanje Općinskog suda, pokušavajući ostvariti što žurnije rješavanje predmeta. Osim navedenog, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant u cilju ubrzanja predmetnog postupka podnio više urgencija, iz čega se može izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta.
26. S druge strane, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud apelantovu tužbu od 27. studenog 2010. godine u relativno kratkom roku dostavio tuženom radi davanja odgovora, kao i da je tuženi 22. travnja 2011. godine dostavio odgovor na tužbu. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, i pored brojnih apelantovih urgencija, tek nakon dostave apelacije radi davanja odgovora pripremno ročište zakazao za 12. travnja 2016. godine. Dakle, iz naprijed navedenog činjeničnog stanja proizlazi da je Općinski sud u parničnom postupku imao razdoblje značajne neaktivnosti u trajanju od približno pet godina. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da apelantov predmet nije uzet u rad zato što nije bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34.). Osim toga, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, kronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sustav predstavlja iznenađenje, uzrokovan, primjerice recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Europski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. svibnja 1981. godine). Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva izvanredna situacija popravi (vidi Europski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25.-32.). Ustavni sud zapaža je da je javna vlast očigledno poduzela određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem planova za rješavanje starih predmeta. Međutim, u okolnostima konkretnog predmeta postupanje prema navedenim planovima je istodobno rezultiralo nepostupanjem u apelantovu predmetu u razdoblju od približno pet godina. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja kronično preopterećenje suda, tako da svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje.
27. Prema tome, uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, za Ustavni sud je zbog neopravdane neaktivnosti Općinskog suda u trajanju od približno pet godina dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantova prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
29. Prilikom odlučivanja o apelantovu zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost. S obzirom na to da parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu ne smatra žurnim, traje dulje od pet godina, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, treba isplatiti iznos od 750,00 KM.
30. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u situaciji kada parnični postupak pred Općinskim sudom traje više od pet godina, s obzirom da je Općinski sud imao značajna razdoblja neaktivnosti, zbog toga što pored poduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.
32. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman