Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1742/14 (M. L.)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1742/14

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1742/14, rješavajući apelaciju Marija Lukende, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. ožujka 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Marija Lukende podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 117839 15 Rev od 10. veljače 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mario Lukenda (u daljem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 10. travnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljem tekstu: Općinski sud) u predmetnu broj 58 0 P 117839 12 P i Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 58 0 P 117839 13 Gž, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 117839 15 Rev od 10. veljače 2015. godine.

2. Apelant je u apelaciji i dopuni apelacije od 5. svibnja i 16. listopada 2014. godine zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio redovitim sudovima da u apelantovom predmetu postupaju žurno sukladno odredbama članka 12. stavak 2. Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine („Službenom glasnik BiH“ broj 59/09, u daljem tekstu: Zakon o zabrani diskriminacije) o kojem zahtjevu je Ustavni sud odlučio na sjednici Velikog vijeća 6. studenog 2014. godine, a koja odluka je dostavljena apelantu 26. studenog 2014. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine zatraženo je izjašnjenje o tijeku postupka po izjavljenoj reviziji 7. srpnja i 14. listopada 2014. godine i 10. veljače 2016. godine, a odgovor na apelaciju od Općinskog suda zatražen je 16. srpnja 2014. godine, te od Kantonalnog suda 4. studenog 2015. godine.

4. Vrhovni sud je izjašnjenje na dopise Ustavnog suda dostavio 11. srpnja i 16. listopada 2014. godine i 16. veljače 2016. godine, a odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 29. srpnja 2014. godine, a Kantonalni sud 16. studenog 2015. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 19. rujna 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog JP "Elektroprivreda HZHB" d.d. Mostar radi utvrđivanja i otklanjanja diskriminacije, v.sp. 2.500,00 KM. Općinski sud je, rješavajući po apelantovoj tužbi, donio Presudu broj 58 0 P 117839 12 P od 10. jula 2013. godine, kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev na način bliže naveden u dispozitivu presude.

7. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je podnio priziv Kantonalnom sudu koji je, odlučujući po apelantovom prizivu, donio Presudu broj 58 0 P 117839 13 Gž od 14. ožujka 2014. godine kojom je priziv djelomično uvažio, prvostupanjsku presudu preinačio tako što je utvrdio da je tuženi, postupanjem prema apelantu, počinio diskriminaciju na način da apelant nije primljen u radni odnos na neodređeno vrijeme, dok je tuženi u međuvremenu primao u radni odnos uposlenike istog kadra, dajući im prednost bez ikakve zakonske osnove. U preostalom dijelu apelantov priziv je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena.

8. Protiv drugostupanjske presude apelant i tuženi su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je, odlučujući po izjavljenim revizijama, donio Presudu broj 58 0 P 117839 15 Rev od 10. veljače 2015. godine kojom je apelantovu reviziju odbio, a reviziju tuženog uvažio i drugostupanjsku presudu preinačio tako što je apelantov priziv odbio i prvostupanjsku presudu u cijelosti potvrdio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant je naveo tijek predmetnog postupka, ističući da u postupku nadležna tijela nisu postupala po predmetu žurno, čime su postupala protivno članku 12. stavak 2. Zakona o zabrani diskriminacije.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je predmetni postupak po podnesenom apelantovom prizivu proslijeđen Kantonalnom sudu, ne izjašnjavajući se o duljini trajanja postupka pred tim sudom.

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelantov predmet na postupanje po prizivu primio 27. rujna 2013. godine, da je u predmetnom postupku donio Presudu broj 58 0 P 117839 13 Gž od 14. ožujka 2014. godine, koju je donio pravilnom primjenom materijalnog prava bez povreda parničnog postupka, te da u cijelosti ostaje kod navedene presude i navoda danih u odrazloženju. Ističe i to da je sud u predmetnom postupku postupao u razumnom roku, bez povrede prava na koja se apelant u apelaciji poziva. Navodi da apelantovom predmetu nije dana oznaka žurnosti postupka, što nije u nadležnosti postupajućeg suca, niti on na to ima utjecaja. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da suci na građanskom referatu u pojedinačnim zaduženjima imaju preko 900 predmeta, od kojeg broja je veliki broj predmeta sa oznakom žurnosti, te da suci mogu postupati samo po predmetima koji su sadržani u kvartalnim planovima rada po starim predmetima koje sačinjava predsjednik suda.

12. U izjašnjenju na dopise Ustavnog suda od 7. srpnja 2014. godine Vrhovni sud je naveo da mu do 10. srpnja 2014. godine nije dostavljen predmet na dalje postupanje,odnosno na izjašnjenje od 14. listopada 2014. godine, da Vrhovnom sudu do 15. listopada 2014. godine nije dostavljen predmet ni revizija izjavljena na Presudu Kantonalnog suda broj 58 0 P 117839 13 Gž od 14. ožujka 2014. godine. U izjašnjenju na dopis Ustavnog suda od 10. veljače 2016. godine Vrhovni sud je naveo da je po reviziji parničnih stranaka odlučio Presudom broj 58 0 P 117839 15 Rev od 10. veljače 2015. godine.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Članak 10.

Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

14. Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine („Službenom glasnik BiH“ broj 59/09) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 12.

(Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije) (1) Osoba ili skupina osoba koje su izložene bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlaštene su podnijeti tužbu i tražiti:

a) utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije);

b) zabranu poduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije);

c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete);

d) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženog objavi u medijima, u slučaju kada je diskriminacija počinjena kroz medije (tiskane, printane i elektronske), odnosno bilo koje vrste.

(2) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku poduzimati žurno, osiguravajući da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju.

(3) Kada se svi zahtjevi temelje na istom činjeničnom i pravnom temelju, zahtjevi se mogu istaknuti zajedno (kumulativno) u jednoj tužbi o kojoj se odlučuje u parničnom postupku, ako su svi zahtjevi u međusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva.

(4) O tužbama iz stavka (1) ovog članka odlučuje nadležni sud primjenjujući odredbe zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

VI. Dopustivost

15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

18. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbe članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 58 0 P 117839 15 Rev od 10. veljače 2015. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant ukazuje da je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupaka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir

23. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 19. rujna 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 10. veljače 2015. godine, kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao približno dvije i pol godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da se radi o postupku utvrđivanja i otklanjanja diskriminacije, a koji po Zakonu o zabrani diskriminacije zahtijeva žurnost u postupanju. Obzirom na činjenice koje su tijekom postupka redoviti sudovi utvrdili, u postupku u kome su saslušani i svjedoci i provedeni brojni materijalni dokazi, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta, koji svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja postupka.

26. Ocjenjujući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku donio presudu 10. srpnja 2013. godine, odnosno približno deset mjeseci nakon podnošenja tužbe apelanta, a da je Kantonalni sud po apelantovom prizivu odlučio 14. ožujka 2014. godine, odnosno nakon pola godine od primitka predmeta na postupanje po prizivu. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak nakon izjavljenih revizija parničnih stranaka okončan navedenom presudom Vrhovnog suda od 10. veljače 2015. godine, koji je predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji primio nakon 15. listopada 2014. godine, tj. nakon dostavljenog izjašnjenja povodom traženja Ustavnog suda od 14. listopada 2014. godine.

27. Ustavni sud zapaža da je apelant u vremenskom razdoblju od približno dvije i pol godine dobio tri meritorne odluke, te da je predmetni parnični postupak okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, pri čemu su redoviti sudovi u razumnom roku postupali po tužbi, prizivu, odnosno apelantovoj reviziji.

28. Kada se uzme u obzir duljina trajanja cjelokupnog parničnog postupka na tri instance, Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

29. Obzirom na to da se navodi o povredi prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, također, odnose na duljinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati i apelantove navode o povredi prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom postupku, koji je relativno složen, u kome su redoviti sudovi donijeli tri meritorne odluke na tri instance i okončali predmetni parnični postupak u razdoblju od približno dvije i pol godine.

31. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1742/14 (M. L.) | Sudska praksa | Aktio