Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3549/14 („Ledenac“ d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3549/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine, u predmetu broj AP-3549/14, rješavajući apelaciju Ledenac Doo Banja Luka, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Ledenac“ d.o.o. Banja Luka, protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 090817 11 Ip od 28. aprila 2014.
godine kojim je obustavljen izvršni postupak, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
„Ledenac“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banja Luke, podnio je 28. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) kojim je obustavljen izvršni postupak. U konkretnom slučaju, apelant je 1. novembra 2011. godine, podnio Okružnom privrednom sudu prijedlog za izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika radi naplate duga u određenim novčanim iznosima, nakon čega je Okružni privredni sud 24. novembra 2011. godine donio rješenje o izvršenju.
Nadalje, iz zapisnika sudskog izvršioca i fotodokumentacije od 26. marta 2012. godine proizilazi da je sudski izvršilac, postupajući po zaključku suda od 24. novembra 2011. godine, navedenog dana izašao na adresu izvršenika, te je tom prilikom u zapisniku konstatovao da je poslovni prostor oslobođen od lica i stvari, odnosno da je izvršenik odselio sa navedene adrese, o čemu je sud obavjestio apelanta.
Nakon toga, apelant je 20. avgusta 2013. godine, postupajući po zaključku Okružnog privrednog suda od 6. juna 2013. godine, dostavio sudu podatke o tome gdje se nalaze pokretne stvari izvršenika, nakon čega je, sudski izvršilac 31. oktobra 2013. godine ponovo izašao na lice mjesta, kojom prilikom nije pronašao izvršenika niti njegove pokretne stvari.
Okružni privredni sud je 26. marta 2014. godine zaključkom naložio apelantu da zbog nemogućnosti provođenja izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika predloži drugo sredstvo izvršenja. Apelant je navedeni zaključak primio 27. marta 2014. godine i po istom nije postupio, pa je Okružni privredni sud 28. aprila 2014. godine donio rješenje kojim je izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje. Ovo rješenje je uručeno apelantu 5. juna 2014. godine Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).. Apelant ističe da sud nije postupao u rokovima koji su propisani odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da zbog neažurnosti suda koje se ogleda u pogrešnom postupanju sudskog izvršioca nije namirio svoje potraživanje. Apelant je tražio da mu se na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 1.000,00 KM, kao i troškovi za sastav apelacije.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, predmetna apelacija se odnosi na izvršni postupak koji je trajao dvije godine i šest mjeseci nakon čega je doneseno rješenje o obustavljanju postupka. Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja prijedloga za izvršenje Okružni privredni sud donio rješenje o izvršenju, a da je tokom izvršnog postupka, zaključcima Okružnog privrednog suda, sudskom izvršiocu dva puta bilo naloženo da izađe na lice mjesta radi popisa pokretnih stvari izvršenika, na adrese koje je sudu dostavio apelant. Osim toga, sud je zbog nemogućnosti provođenja rješenja o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika pozvao apelanta da predloži drugo sredstvo izvršenja, što apelant u ostavljenom roku nije učinio. Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da je Okružni privredni sud odugovlačio predmetni postupak. Dakle, u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu, Okružni privredni sud je već bio donio rješenje o obustavi izvršnog postupka i ukinuo sve provedene radnje. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman