Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-178/13 (J. P.)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-178/13

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 178/13, rješavajući apelaciju J. P, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija J. P.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Tuzli 32 0 Mal 007698 09 Ma od 28. septembra 2013. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu J. P. u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati J. P. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. J. P. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 16. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u postupku koji se vodio pod brojem 32 0 Mal 007698 09 Mal pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda zatraženo je 5. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je 14. aprila 2014. godine zatraženo da obavijesti Ustavni sud u kojoj fazi je predmetni postupak.

3. Općinski sud je odgovorio 19. marta 2013. godine i 21. aprila 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je Općinskom sudu 29. decembra 2009. godine podnio tužbu radi isplate osigurane sume na osnovu člana 919. Zakona o obligacionim odnosima protiv tuženog „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo Podružnica Tuzla.

6. Općinski sud je 13. septembra 2013. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 007698 09 Mal koja je postala pravomoćna 28. septembra 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što Općinski sud u periodu dužem od tri godine nije donio odluku. Također je naveo da do podnošenja apelacije Općinski sud nije zakazao pripremno ročište niti je preduzeo bilo kakvu procesnu radnju u postupku. Zbog toga potražuje naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

8. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u predmetnom spisu nije postupano jer su postupajući stručni saradnici bili zaduženi sa oko 5 000 predmeta. Istaknuto je da je, nakon što je predmetni spis uvršten u Plan rješavanja za 2013. godinu, postupajući stručni saradnik uzeo predmet u rad i nastavio postupati u njemu do okončanja postupka. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

9. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

10. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

12. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

13. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak pred Općinskim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 007698 09 Mal od 28. septembra 2013. godine, dakle nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

15. Apelant smatra da su mu u predmetnom postupku zbog nedonošenja odluke povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

18. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građansko-pravne prirode u kojem je apelant tražio isplatu osigurane sume, te apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u „razumnom roku“

19. Ustavni sud zapaža da apelant predmetni postupak osporava s aspekta njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti s tog aspekta.

a)Relevantna načela

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

22. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 29. decembra 2009. godine, a da je predmetni postupak okončan pravomoćnom presudom tog suda od 28. septembra 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste period od tri godine i devet mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naplate novčanog potraživanja, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.

25. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak na jednoj sudskoj instanci trajao tri godine i devet mjeseci, što je neprihvatljivo dug period. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu od preko tri godine nije uopće preduzimao procesne radnje u predmetnom postupku. Kao opravdanje za svoje nepostupanje Općinski sud je naveo opterećenost suda velikim brojem predmeta. S tim u vezi Ustavni sud je već utvrdio da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Ustavni sud smatra da je period od tri godine i devet mjeseci za jednu sudsku instancu u konkretnom parničnom postupku a priori van razumnog roka i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.

26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka pred redovnim sudom bila prekomjerna i ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

27. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

28. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao više od tri godine, Ustavni sud smatra da bi u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo isplatiti iznos od 450,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava iz člana II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije zasnivaju na navodima o trajanju postupka van razumnog roka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni parnični postupak radi isplate osigurane sume na jednoj sudskoj instanci trajao tri godine i devet mjeseci za čije trajanje je utvrđena odgovornost Općinskog suda.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-178/13 (J. P.) | Sudska praksa | Aktio