Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5230/15 (Đ. P., R. V., D. P., G. V., M. D., A. P., M. P., M. M., M. Z., Z. R., M. P., S. M. i V. Š. i drugi)
Odluka donesena 16. 03. 2016.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Neovlašteno lice
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 171
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-5230/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5230/15, rješavajući apelacije Đ. P. i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka d), članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. ožujka 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Đ. P., R. V., D. P., G. V., M. D., A. P., M.
P., M. M., M. Z., Z. R., M. P., S. M. i V. Š., I. M., I. S., M. Dž., I.
D., D. V., Ž. I., J. D., M. K., B. P. i D. V., M. Š., S. A., I. Z., D. R., I.
J., M. B., I. P., E. B., A. K., S. F., I. L., B. B., S. P., J. D., J. Dž. i I. K. K., F. Ž., A. K., A. M., B. Đ., B. M., Ć. D., R. P., S. M., Z. Š., D.
D., M. M., H. L., M. B. i A. Đ., F. Č., N. Z., Vinka Primorca, D. Z., D. B., M. Z., S. G., M. Ć., Ž. O., S. A. i M. S., D. J., P. R., T. Ć., V.
A., N. R., J. R., D. K., M. M., F. Z., D. P., Ž. J., J. M., D. D. i D.
M., F. K., I. B., M. O., M. Ć., M. K., B. I., R. O., S. P., M. S., D. R., J. V., I. M., M. L., A. G., M. M. i I. K., M. B., I. B., M. P., M. R., S.
K., V. O., M. M., M. O., N. K., M. M., V. Š. i D. M., I. M., P. Dž., M. Š., Z. G., D. M., S. S., B. M., S. V., I. B., Z. O., G. B. T., I. M., S. Ć. i A. K., Z. Z., N. Š., M. P., A. Z., M. R., N. T., N. D. i S. Š., N.
C., M. L. Lj., S. B. i M. Ć. i B. Đ.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br.
58 0 P 007606 09 I od 25. rujna 2009. godine, 58 0 P 006481 09 I od 9. studenog 2009. godine, 58 0 P 006974 10 I od 25. veljače 2011.
godine, 58 0 Rs 023217 11 I od 20. rujna 2011. godine, 58 0 Rs 045091 14 I od 3. srpnja 2014. godine, 58 0 Rs 040922 13 I od 2.
srpnja 2015. godine, 58 0 Rs 132617 13 I od 18. prosinca 2013.
godine, 58 0 Rs 132618 13 I od 1. listopada 2013. godine, 58 0 Rs 139999 13 I od 19. ožujka 2014. godine, 58 0 Rs 139996 14 I od 20.
ožujka 2014. godine, 58 0 Rs 139994 14 I od 19. ožujka 2014. godine, 58 0 Rs 121119 13 I od 10. lipnja 2013. godine, 58 0 Rs 121120 13 I od 26. lipnja 2013. godine, 58 0 Rs 123225 13 I od 8. listopada 2013.
godine, 58 0 Rs 123226 13 I od 9. listopada 2013. godine, 58 0 Rs 126776 13 I od 21. siječnja 2014. godine, 58 0 P 006433 10 I od 9.
studenog 2010. godine, 58 0 Rs 007282 11 I od 19. travnja 2011.
godine, 58 0 P 007328 10 I od 13. travnja 2011. godine, 58 0 P 008503 09 I od 22. rujna 2009. godine, 58 0 P 006971 10 I od 21.
studenog 2010. godine, 58 0 P 007179 09 I od 26. lipnja 2009. godine, 58 0 I 050834 14 P od 15. prosinca 2014. godine, Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 028114 11 Rsži od 24. listopada 2012. godine, Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 050863 15 I od 3. srpnja 2015. godine, Ova odluka dostavlja se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
Odbacuju se apelacije H. P., K. J., M. B., R. K., I. L. i M. Z.
podnesene zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 P 006481 09 I od 9. studenog 2009. godine, 58 0 P 006433 10 I od 9. studenog 2010. godine, 58 0 P 008503 09 I od 22.
rujna 2009. godine i 58 0 P 007179 09 I od 26. lipnja 2009. godine, zbog toga što ih je podnijela neovlaštena osoba.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Đ. P., R. V., D. P., G. V., M. D., A. P., M. P., M. M., M. Z., Z. R., M. P., S. M. i V. Š. svi iz Čapljine, I. M., I. S., M. Dž., I. D., D. V., Ž. I., J. D., M. K., B. P., D. V. i H. P. svi iz Čitluka, M. Š., S. A., I. Z., D. R., I. J., M. B., I. P., E. B., A. K., S. F., I. L., B. B., S. P., J. D., J. Dž. i I. K. K. svi iz Prozora-Rame, F. Ž., A. K., A. M., B. Đ., B. M., Ć. D., R. P., S. M., Z. Š., D. D., M. M., H. L., M. B. i A. Đ. svi iz Mostara, F. Č. iz Mostara, N. Z. iz Mostara, Vinko Primorac iz Širokog Brijega, D. Z., D. B., M. Z., S. G., K. J., M. Ć., Ž. O., S. A., M. B. i M. S. svi iz Mostara, D. J., P. R., T. Ć., V. A., N. R., J. R., D. K., M. M., F. Z., D. P., Ž. J., J. M., D. D. i D. M. svi iz Mostara, F. K., I. B., M. O., M. Ć., M. K., B. I., R. O., S. P., M. S., D. R., J. V., I. M., M. L., A. G., M. M. i I. K. svi iz Čitluka, M. B., I. B., M. P., M. R., S. K., V. O., M. M., M. O., N. K., M. M., R. K., V. Š. i D. M. svi iz Neuma, I. M., P. Dž., M. Š., Z. G., D. M., S. S., B. M., S. V., I. B., Z. O., G. B. T., I. M., S. Ć. i A. K. svi iz Mostara, Z. Z., N. Š., M. P., A. Z., M. R., N. T., I. L., M. Z., N. D. i S. Š. svi iz Mostara, N. C. iz Mostara, M. L. Lj., S. B. i M. Ć. svi iz Čitluka i B. Đ. iz Mostara, (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Šemsa Droce, Zdravko Rajić, Nermin Dizdar, Sadudin Zaklan i Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin, odvjetnici iz Mostara i Čitluka, podnijeli su u razdoblju od 27. studenog do 8. prosinca 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br. 58 0 P 007606 09 I od 25. rujna 2009. godine, 58 0 P 006481 09 I od 9. studenog 2009. godine, 58 0 P 006974 10 I od 25. veljače 2011. godine, 58 0 Rs 023217 11 I od 20. rujna 2011. godine, 58 0 Rs 045091 14 I od 3. srpnja 2014. godine, 58 0 Rs 040922 13 I od 2. srpnja 2015. godine, 58 0 Rs 132617 13 I od 18. prosinca 2013. godine, 58 0 Rs 132618 13 I od 1. listopada 2013. godine, 58 0 Rs 139999 13 I od 19. ožujka 2014. godine, 58 0 Rs 139996 14 I od 20. ožujka 2014. godine, 58 0 Rs 139994 14 I od 19. ožujka 2014. godine, 58 0 Rs 121119 13 I od 10. lipnja 2013. godine, 58 0 Rs 121120 13 I od 26. lipnja 2013. godine, 58 0 Rs 123225 13 I od 8. listopada 2013. godine, 58 0 Rs 123226 13 I od 9. listopada 2013. godine, 58 0 Rs 126776 13 I od 21. siječnja 2014. godine, 58 0 P 006433 10 I od 9. studenog 2010. godine, 58 0 Rs 007282 11 I od 19. travnja 2011. godine, 58 0 P 007328 10 I od 13. travnja 2011. godine, 58 0 P 008503 09 I od 22. rujna 2009. godine, 58 0 P 006971 10 I od 21. studenog 2010. godine, 58 0 P 007179 09 I od 26. lipnja 2009. godine, 58 0 I 050834 14 P od 15. prosinca 2014. godine, Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 028114 11 Rsži od 24. listopada 2012. godine i Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 050863 15 I od 3. srpnja 2015. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je uzeo u obzir i Dopis Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-1- 01-1586/15 od 12. studenog 2015. godine u kojem su navedene poduzete mjere u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona).
3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu članka 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 5230/15, AP 5231/15, AP 5232/15, AP 5233/15, AP 5298/15, AP 5356/15, AP 5367/15, AP 5368/15, AP 5369/15, AP 5370/15, AP 5371/15, AP 5372/15, AP 5373/15, AP 5374/15, AP 5375/15, AP 5376/15, AP 5385/15, AP 5386/15, AP 5387/15, AP 5388/15, AP 5389/15, AP 5390/15, AP 5416/15, AP 5447/15 i AP 5459/15 (ukupno 25 predmeta), u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5230/15.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su u postupcima pred redovitim sudovima podnijeli tužbe protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona (Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstvo unutarnjih poslova, Tužiteljstvo HNK, Kantonalni sud Mostar, Osnovna škola „Marin Držić“ Buna, Osnovna škola „Kruševo“ Mostar i Općinski sud Mostar, u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (naknade za ishranu, regres, na ime kamata na jubilarnu nagradu, troškove postupka, neisplaćene dnevnice za službena putovanja, povećanje plaća po osnovi rezultata rada, naknade za prijevoz).
6. Apelanti su, nakon što je udovoljeno njihovim tužbenim zahtjevima, podnijeli prijedloge za izvršenje presuda.
7. Postupajući povodom njihovih prijedloga, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju kojima je odredio predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka izvršenika. U pojedinim predmetima (AP 5232/15, AP 5356/15, AP 5416/15) Općinski sud u Mostaru je, odlučujući o prigovorima izvršenika, djelomično usvajao prigovore i stavljao van snage prvobitna rješenja o izvršenju u dijelu koji se odnosi na zabranu izvršenikovoj poslovnoj banci da izvršeniku isplaćuje bilo kakva novčana sredstva s njegova transakcijskog računa, dijelu u kojem su troškovi izvršnog postupka određeni dva puta, u dijelu glavnog duga, te glede isplate zakonske zatezne kamate na troškove postupka. U predmetu AP 5447/15 Kantonalni sud u Mostaru je djelomično uvažio priziv apelanata i odbio prigovor izvršenika u odnosu na zatezne kamate na iznos troškova postupka, dok je u predmetu AP 5416/15 Općinski sud, pored usvojenog prigovora izvršenika, ispravio prvobitno rješenje o izvršenju glede troškova izvršenja.
8. Rješenja o izvršenju Općinski sud je dostavio poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune, no, prema stanju u spisima, rješenja o izvršenju nisu provedena. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
9. Apelanti smatraju da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti su opisali kako su tekli postupci pred redovitim sudovima i ukazali na to kako su oni trajali neosnovano dugo kao i izvršni postupci, s obzirom na to da su rješenjima Općinskih sudova dopuštena predložena izvršenja i naloženo poslovnim bankama da s računa izvršenika Hercegovačko-neretvanskog kantona provedu prinudnu naplatu dosuđenih novčanih potraživanja. Apelanti su ukazali na to da je glavni razlog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka – rješenja o izvršenju taj što Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona ne osigurava dovoljno novčanih sredstava u proračunu Hercegovačko-neretvanskog kantona radi izvršenja sudskih odluka ili ta sredstva izdvajaju u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obveze po sudskim odlukama, čime Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona na grub način krši odredbe Zakona o proračunu i odredbe Zakona o izvršnom postupku. Također, apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje pošto je navedenim zakonom stavljen „pretjeran teret na pojedince“, čime se ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i temeljnih prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da im isplati naknadu na ime nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje.
b) Dopis Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-1-01-1586/15 od 12.
studenog 2015. godine
10. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u svom dopisu od 12. studenog 2015. godine navela da je postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona), te da je na sjednici održanoj 5. studenog 2015. godine donijela zaključak broj 01-1-02-1518/15 kojim je obvezala Ministarstvo financija da uradi ukupan zbroj dugovanja na temelju izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju s 1. studenog 2015. godine, koji će se ažurirati mjesečno. Dalje se navodi da je Ministarstvo financija obvezano sačiniti program/plan rješavanja potraživanja na temelju izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju te predvidjeti financijska sredstva u Dokumentu okvirnog proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona za razdoblje od 2016. do 2018. godine i u proračunu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu. Također, zaduženo je Kantonalno javno pravobraniteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u suradnji s Ministarstvom financija, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i Uredom za zakonodavstvo Vlade, predloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona postupak i kriterije za zaključivanje ugovora o izvansudskim nagodbama. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u dopisu navela i dostavila zaključke donesene 15. listopada 2015. godine koji su prethodili navedenom zaključku (kojima je zadužena interresorna grupa (predstavnici Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstva financija, Kantonalnog javnog pravobraniteljstva i Ureda za zakonodavstvo Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona) da sačini detaljnu informaciju s prijedlogom mjera u svezi s izvršenjem odluka Ustavnog suda koje se odnose na potraživanja proračunskih korisnika iz radnih odnosa). Na kraju je navedeno da će Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona pravodobno Ustavnom sudu dostavljati informacije o mjerama koje će poduzimati u cilju izvršenja svoje ustavne obveze i osiguranja poštovanja ljudskih prava. V.Relevantni propisi
11. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 6.
(1) Sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina prinudno ostvaruje.
(2) Predmetom ovrhe su stvari i prava nad kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.
(3) Ovršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv ovršenika i drugih osoba, sukladno ovom zakonu.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provođenjem ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
Članak 138.
3) Ovrha na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna.
Članak 167.
(1) Banka naplatu obavlja slijedom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Članak 169.
(1) Ako na računu označenom u rješenju o ovrsi nema sredstava, banka će u korist toga računa obaviti prijenos ovršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu s drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražitelj ovrhe.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cijelosti naplatiti ovršnu tražbinu uslijed nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o ovrsi u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o ovrsi nije drugačije određeno.
(3) O tomu kako nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovoga zakona.
Članak 172.
Ukoliko ovršenik ima novčana sredstva na više računa u jednoj ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe članka 171. ovoga zakona.
12. U Zakonu o privremenom odgađanju izvršenja potraživanja na temelju izvršnih odluka na teret proračuna Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Članak 1.
Ovim se zakonom privremeno odgađa izvršenja potraživanja na temelju izvršnih odluka na teret Proračuna Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Članak 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na temelju:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obveza korisnika proračuna.
Članak 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će biti reguliran način izmirenja obveza iz izvršnih odluka iz članka 2. ovoga zakona.
Ovaj se zakon ne primjenjuje ako je obveza korisnika proračuna nastala nakon stupanja na snagu.
13. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Članak 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
14. U Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ br. 2/98, 3/98, 4/00, 1/04 i 7/04) relevantne odredbe glase: Članak 16.
U skladu sa Ustavom Federacije, Kanton i Federacija odgovorni su za:
1.garanciju i provođenje ljudskih prava;
[…]
3. VLADA KANTONA
Članak 51.
Vlada Kantona odgovorna je za:
2.izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […]
15. Proračun Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2013. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju1.040.000,00 KM.
16. U Zakonu o izvršavanju proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2013. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 4/13) relevantne odredbe glase:
Članak 36.
Način izmirivanja obaveza po osnovu izvršnih sudskih odluka vršit će se u skladu sa odredbama „Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku“ („Službene novine FBiH“, broj 39/06).
17. Proračun Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2014. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju1.087.900,00 KM.
18. U Zakonu o izvršavanju proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2014. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/14) relevantne odredbe glase:
Članak 36.
Način izmirivanja obaveza po osnovu izvršnih sudskih odluka vršit će se u skladu sa odredbama „Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku“ („Službene novine FBiH“, broj 39/06), mjesečnih operativnih planova i odluka Vlade o plaćanjima.
19. Prijedlog proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2015. godinu (objavljen na internetskoj stranici Hercegovačko-neretvanskog kantona http://www.vlada-hnz-k.ba) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju1.000.000,00 KM.
VI.Dopustivost i meritum
20. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu s člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na apelante H. P., K. J., M. B., R. K., I. L. i M. Z.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnog suda.
23. Članak 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;
24. Ustavni sud iz navoda apelacije zapaža da su H. P., K. J., M. B., R. K., I. L. i M. Z. umrli prije podnošenja apelacije, a apelaciju je u njihovo ime podnio odvjetnik Zdravko Rajić koji je zastupao apelante tijekom postupka pred redovitim sudovima, s tim da su punomoći za H. P., M. B., K. J. i M. Z. potpisali njihovi zakonski nasljednici (supruge, kćerke), dok za R. K i I. L. nije potpisana punomoć. Ustavni sud podsjeća da je odredbama članka 63. stavak (2) Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju ako apelant umre u tijeku postupka o apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Shodno tome, Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelanti navode osobe koje su umrle prije podnošenja apelacije i u kojoj se navode isključivo povrede ustavnih prava tih osoba, a nema dokaza da njihovi nasljednici preuzimaju nadležnost za pokretanje apelacijskog postupka pred Ustavnim sudom. Ovo bez obzira na činjenicu što odvjetnik umrlih na temelju ranije dane punomoći može da ih zastupa u parničnom postupku u smislu članka 311. ZPP-a jer je postupak pred Ustavnim sudom poseban postupak reguliran Ustavom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda. Na temelju navedenog proizlazi da odvjetnik Zdravko Rajić nije osoba koja u konkretnom slučaju ima pravo pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom.
25. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijela neovlaštena osoba, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost i meritum u odnosu na ostale apelante
26. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava proračuna kantona – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. lipnja 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 glede dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
27. Također, u svezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imatelji izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“ Ustavni sud naglašava da se razlozi dani u citiranoj Odluci broj AP-4368/11 i glede merituma apelacije mogu primijeniti i na ovaj predmet, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
28. Stoga, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, i to zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka.
29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz dopisa Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona od 12. studenog 2015. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona. Naime, iz navedenog dopisa proizlazi da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona poduzela niz radnji u skladu s danim nalozima tako što je na sjednici, održanoj 5. studenog 2015. godine, donijela zaključak broj 01-1-02-1518/15 kojim je obvezala Ministarstvo financija da uradi ukupan zbroj dugovanja na teret proračuna, da sačini program/plan rješavanja potraživanja na temelju izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, te da predvidi financijska sredstva u Dokumentu okvirnog proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona za razdoblje od 2016. do 2018. godine i u proračunu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu. Također, zaduženo je Kantonalno javno pravobraniteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u suradnji s Ministarstvom financija, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i Uredom za zakonodavstvo Vlade, predloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona postupak i kriterije za zaključivanje ugovora o izvansudskim nagodbama. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da provede svoje pozitivne obveze, očigledno je da zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Hercegovačko-neretvanskom kantonu Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali kontinuirano stvara uvjete za postupnu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelanti, i uz sve poduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na temelju pravomoćnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja za nekoliko godina.
30. Ustavni sud napominje da su, prema članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članku 1. Europske konvencije, sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini dužne osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje se proteže i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret proračunskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U svezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stajalište Europskog suda za ljudska prava usvojeno u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. listopada 2006. godine, stavak 39.), na koji se Europski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. studenog 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštovanje obveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005.).“
31. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Europskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Europski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je poduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Europski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz listopada 2012. godine) isplate ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u srpnju 2013. godine produžen na razdoblje od 20 godina. Europski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u iznimnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC] broj 22774/93, točka 74., ESLJP 1999-V), predloženo razdoblje od 20 godina je suviše dugo imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Europski sud za ljudska prava je i u ovoj odluci ponovio da državno tijelo ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije broj 59498/00, točka 35., ESLJP 2002-III; Teteriny protiv Rusije broj 11931/03, točka 41., 30. lipnja 2005.; Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, toč. 39. i 42., ESLJP 2006-XII).
32. Ustavni sud podržava navedeno stajalište Europskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona poduzela neophodne korake u cilju izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona tek poduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerilaca i omogućila da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja (u tijeku je izrada ukupnog zbroja dugovanja na teret proračuna, izrada programa/plana rješavanja potraživanja na temelju izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, predviđanje financijskih sredstava u Dokumentu okvirnog proračuna Hercegovačko-neretvanskog kantona za razdoblje od 2016. do 2018. godine i u proračunu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu, te postupka i kriterija za zaključivanje ugovora o izvansudskim nagodbama) proizlazi da će apelanti morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje još nekoliko godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu stajališta Europskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koja se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na slučajeve apelanata, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnim slučajevima zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenja pravomoćnih sudskih odluka donesenih u njihovu korist povrijeđena prava apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U svezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog povrede njihovih prava, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom, zapaža da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja iznimku, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju činjenica da je izdan nalog Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelante.
Ostali navodi
34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o povredi drugih elemenata prava na pravično suđenje.
VII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
36. Na temelju članka 18. stavak (3) točka d) i članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman