Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-527/16 (M. S.)
Odluka donesena 16. 03. 2016.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Pretpostavka nevinosti
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-527/16
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 527/16, rješavajući apelaciju Milenka Savića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Milenka Savića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 003795 16 Kž 3 od 15. januara 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 K 003795 15 Kv 7 od 30.
decembra 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milenko Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pelagićeva, kojeg zastupa Marko Pisarević, advokat iz Brčkog, podnio je 2. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 K 003795 16 Kž 3 od 15. januara 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 K 003795 15 Kv 7 od 30. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Rješenje o produženju pritvora).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 10. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud, te Vrhovni sud i Okružno tužilaštvo su 18. i 22. februara 2016. godine dostavili odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 K 003795 15 kpp 4 od 3. oktobra 2015. godine apelantu i još šest poimenično navedenim licima (u daljnjem tekstu: drugi saoptuženi) je određen pritvor, koji je produžen Rješenjem broj 13 0 K003795 15 Kv5 od 30. oktobra 2015. godine.
6. Okružno tužilaštvo je 24. decembra 2015. godine podiglo optužnicu broj T15 0 KT 0018704 protiv apelanta i drugih saoptuženih zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), koju je Okružni sud potvrdio 25. decembra 2015. godine.
7. Okružni sud je, nakon potvrđivanja optužnice, povodom prijedloga Okružnog tužilaštva za produženje pritvora apelantu i drugim saoptuženim, održao ročište 30. decembra 2015. godine i potom donio Rješenje o produženju pritvora, kojim se apelantu i drugim saoptuženim produžava pritvor po osnovu člana 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor po tom rješenju može da traje najduže dvije godine s tim da će se vršiti kontrola opravdanosti pritvora po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.
8. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prije donošenja odluke razmotrio prijedlog tužioca, prijedloge i navode odbrane, te izvršio uvid u priloženi dokazni materijal. Navedeno je da razlozi zbog kojih je svim optuženim određen pritvor rješenjima o određivanju i produžavanju pritvora od 3. i 30. oktobra 2015. godine, po mišljenju suda, i dalje egzistiraju, odnosno stanje stvari u pogledu osnovane sumnje kao opšteg uslova za određivanje pritvora nije se promijenilo, što je u konačnici rezultiralo potvrđivanjem optužnice. Navedeno je da osnovana sumnja da su optuženi učinili krivično djelo koje im se stavlja na teret proizilazi iz brojnih dokaza priloženih uz optužnicu, a prije svega, iz rezultata posebnih istražnih radnji koje su sprovedene nad tada osumnjičenim, apelantom i drugim saoptuženim, i to nadzora i tehničkog snimanja obavljenih telefonskih razgovora i razmijenjenih pisanih i slikovnih poruka, te e-mail-poruka koje su primane i upućivane sa mobilnih telefona koje su koristili, te tajnog praćenja i tehničkog snimanja tada osumnjičenih lica, transportnih sredstava i predmeta koji su u vezi sa njima. Navedeno je da su, između ostalog, iz sprovedenih istražnih radnji vidljivi kontakti između apelanta i drugih saoptuženih, te da su policijski službenici izvršili oduzimanje određenih predmeta, odnosno opojne droge, koji se nesporno dovode u vezu sa predmetnim krivičnim djelom i koji, dovedeni u vezu sa transkriptima razgovora između apelanta i drugih saoptuženih, potvrđuje osnovanu sumnju da su učinili predmetno krivično djelo. Na osnovu svih analiziranih dokaza, te brojnih ostalih dokaza, taksativno nabrojanih u optužnici i priloženih uz nju, Okružni sud je zaključio da su se u radnjama svih optuženih lica stekla sva obilježja krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS, čime je ispunjen opšti uslov za određivanje pritvora koji se traži u smislu odredaba člana 197 ZKPRS.
9. U pogledu posebnog razloga za pritvor iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS, Okružni sud je ukazao da je za krivično djelo iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS zaprijećena kazna zatvora od pet do 15 godina, što je objektivni uslov za produženje pritvora po ovom osnovu. Nadalje, utvrđeno je da su, osim objektivnog uslova, ispunjeni i subjektivni uslovi za produženje pritvora apelantu i drugim saoptuženim, i to po istom osnovu po kojem je i određen, jer u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant i drugi saoptuženi, i nakon potvrđivanja optužnice, ukoliko se nađu na slobodi, ponoviti krivično djelo koje im se stavlja na teret. S tim u vezi je navedeno da su apelant i još četvorica saoptuženih već pravosnažno osuđivani s tim da su saoptuženi M. S. i R. Z. osuđivani na zatvorske kazne zbog istovrsnih krivičnih djela, te je vidljivo da izrečene sankcije nisu postizale nikakve razultate ni kod jednog od optuženih, dakle, ni svoj cilj. Slijedom toga, Okružni sud je za svakog od optuženih pojedinačno naveo (apelant i još četvorica saoptuženih) podatke koji su proizašli iz izvoda iz krivične evidencije (odluke kojima su osuđeni, krivična djela koja su počinili i izrečene sankcije). Za apelanta je navedeno da iz izvoda iz krivične evidencije proizilazi da je osuđivan Presudom Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 K 036758 15 k od 7. jula 2015. godine zbog krivičnog djela nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399 stav 1 KZRS i da mu je izrečena uslovna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci sa rokom provjere od dvije godine. Potom je Okružni sud naveo da je, „vidljivo iz naprijed navedenog, radi se o višestrukim povratnicima od kojih su M. S. i R. Z. već osuđivani zbog istovrsnih krivičnih djela, a D. V., apelant i M. D. osuđivani zbog veoma teških krivičnih djela sa elementima nasilja (razbojništvo, teške krađe, napad na službeno lice), tako da se sasvim osnovano može očekivati da bi isti boravkom na slobodi ponovili isto ili slično krivično djelo“.
10. Okružni sud je naveo da je imao u vidu i da su se svi optuženi kontinuirano u periodu dok je trajalo „monitorisanje“ bavili nabavkom i prodajom opojnih droga, to se, stoga, sasvim osnovano može očekivati da bi boravkom na slobodi mogli ponoviti krivično djelo. Takođe, Okružni sud je naveo da u radnjama svih optuženih ima elemenata organizovanosti s obzirom na količinu droge pronađene kod pojedinih optuženih, a koji su međusobno bili uvezani telefonskim kontaktima, te djelo vršili u jednom dužem vremenskom periodu (počev od 3. juna do 1. oktobra 2015. godine), što dodatno ukazuje na mogućnost ponavljanja djela. Zbog svega navedenog, Okružni sud je zaključio da su se u odnosu na apelanta i druge saoptužene stekli uslovi za produženje pritvora, u skladu sa odredbom člana 202 st. 1 i 2 ZKPRS, po pritvorskom osnovu iz člana 197 stav 1 tačka v)
ZKPRS.
11. Odlučujući o žalbama branilaca apelanta i drugih saoptuženih, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 3 0 K 003795 16 Kž 3 od 15. januara 2016. godine kojim je žalbe odbio kao neosnovane. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo, između ostalog, da je, razmatrajući spis, pobijano rješenje i žalbe, zaključio da su u osporenom rješenju dati valjani razlozi za odlučne činjenice kroz ocjenu dokaza priloženih uz optužnicu o postojanju zakonskog uslova za primjenu mjere pritvora, te su u obrazloženju pobijanog rješenja date analiza i ocjena dokaza pribavljenih u dotadašnjem toku istrage, a priloženih uz optužnicu, te je dato detaljno i valjano obrazloženje o postojanju osnovane sumnje za svakog optuženog pojedinačno. Iznesene su sadržine dokaza pribavljenih sprovođenjem posebnih istražnih radnji nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija i ocijenjeni međusobno i u povezanosti sa privremeno oduzetim predmetima, te rezultatima odgovarajućih vještačenja. Po ocjeni Vrhovnog suda, Okružni sud je pravilno zaključio da postoji osnovana sumnja da su optuženi, počinili krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS za koje se terete optužnicom.
12. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da se žalbenim prigovorima ne može osporiti ni pravilnost činjeničnih utvrđenja, niti validnost datih razloga, sadržanih u obrazloženju pobijanog rješenja za postojanje posebnog pritvorskog razloga iz odredbe člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Prvostepeni sud je pravilno ocijenio okolnosti da su četiri poimenično navedena saoptužena i apelant ranije osuđivani za različita krivična djela, dok su saoptuženi M. S. i R. Z. i za istovrsna krivična djela. Osim toga, Okružni sud je pravilno ocijenio i okolnost da u radnjama optuženih ima elemenata organizovanosti, što dodatno ukazuje na opravdanu bojazan od ponavljanja djela, pa kada se sve ove okolnosti dovedu u vezu sa činjenicom da se optuženi terete za izvršenje djela u jednom dužem vremenskom kontinuitetu (počev od 3. juna do 1. oktobra 2015. godine), potvrđuje se pravilnost zaključka pobijanog rješenja da postoje razlozi za produženje pritvora protiv svih optuženih, sadržani u odredbi člana 197 stav I. tačka v) ZKPRS.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije. Navodi da ga je sud u prvostepenom osporenom rješenju kvalifikovao kao višestrukog povratnika, te da je navođenjem da je osuđivan za teško krivično djelo sa elementima nasilja povrijeđena njegova presumpcija nevinosti kao aspekt prava na pravično suđenje, a što je kao posljedicu imalo i kršenje njegovog prava na slobodu i bezbjednost. Pored toga, ukazuje da sudsko vijeće nije ocijenilo niti jedan navod odbrane iznesen u prilog tezi da ne postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi počinio krivično djelo, a što ukazuje na proizvoljnost u odlučivanju prilikom produženja pritvora. Takođe, navodi da ne postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi ponovio krivično djelo, jer je porodičan čovjek, otac dvoje maloljetne djece i poljoprivrednik od čijeg se rada izdržava cijela njegova porodica, a što dodatno ukazuje na proizvoljnost prilikom odlučivanja o produženju pritvora. Prigovara da ni Vrhovni sud nije dao konačnu ocjenu njegovih navoda iznesenih u pogledu kvalifikacija apelanta kao višestrukog povratnika i krivičnog djela za koje je osuđivan kao teškog krivičnog djela sa elementima nasilja, ali i navoda koji idu u prilog apelantu.
b) Odgovor na apelaciju
14. Okružni sud je naveo da je tačno da je u pobijanom rješenju prilikom obrazlaganja pritvorskog razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS naveo: „Dakle, kao što je vidljivo iz naprijed navedenog, radi se o višestrukim povratnicima od kojih su M. S. i R. Z. već osuđivani zbog istovrsnih krivičnih djela, a D. V., apelant i M. D. osuđivani zbog veoma teških krivičnih djela sa elementima nasilja (razbojništvo, teške krađe, napad na službeno lice), tako da se sasvim osnovano može očekivati da bi oni boravkom na slobodi ponovili isto ili slično krivično djelo.” Međutim, ovo se odnosilo na sve optužene, te je u istom obrazloženju navedeno zašto je apelant osuđivan i koja sankcija mu je izrečena. Takođe, Okružni sud je istakao da je prijedlog za produženje pritvora apelantu prihvatio ne samo zbog toga što je ranije osuđivan nego i zbog činjenice da u konkretnom djelu neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS, za koje se apelant tereti kao saizvršilac, ima elemenata organizovanosti s obzirom na količinu droge pronađene kod pojedinih optuženih, a koji su međusobno bili uvezani telefonskim kontaktima, te djelo vršili u jednom dužem vremenskom periodu (počev od 3. juna do 1. oktobra 2015. godine), što dodatno ukazuje na mogućnost ponavljanja djela.
15. Okružno tužilaštvo je istaklo da smatra da su, prilikom utvrđivanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženi, među kojim i apelant, boravkom na slobodi mogli ponoviti isto ili slično krivično djelo, Okružni sud i Vrhovni sud imali u vidu ne samo činjenicu da je apelant ranije osuđivan, i to 2015. godine, već i činjenicu da u radnjama drugih optuženih i apelanta ima elemenata organizovanosti. Dakle, osnovanost produženja pritvora ocijenjena je sa stanovišta svih relevantnih dokaza, te se u postupanju sudova u konkretnom slučaju nikako ne može govoriti o proizvoljnosti prilikom produženja pritvora. Apelantovi navodi da je u pobijanom prvostepenom rješenju kvalifikovan kao višestruki povratnik, po mišljenju Tužilaštva, nemaju karakter povrede presumpcije nevinosti s obzirom na to da je iz obrazloženja pobijanih rješenja jasno kojim se razlozima prvostepeni sud rukovodio prilikom određivanja pritvora, a što je pravilno prihvatio i drugostepeni sud. Osim toga, u pobijanom drugostepenom rješenju je navedeno da su optuženi i apelant ranije osuđivani za različita krivična djela iz čega je vidljivo da u drugostepenom rješenju apelant nije kvalifikovan kao višestruki povratnik osuđivan za teška krivična djela sa elementima nasilja, tako da se na ovaj način drugostepeni sud upravo i izjasnio o navodima apelantove žalbe u pogledu ovog pitanja, pa u tom smislu nema mjesta za navode apelacije da se drugostepeni sud nije izjasnio o navodima žalbe.
16. Vrhovni sud je naveo da su apelacioni navodi svojom sadržinom identični žalbenim prigovorima o kojima su u Rješenju Vrhovnog suda broj 13 0 K 003795 16 Kž od 15. januara 2016. godine dati razlozi za neosnovanost.
V. Relevantni propisi
17. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) relevantne odredbe glase:
Pretpostavka nevinosti [...] Član 3. stav 1.
(1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.
Razlozi za pritvor Član 197. stav 1. tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna ...
Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202. st. 1. i 2. tačka v) (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
v) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora...
18. U Krivičnom zakonu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03,108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 67/13) relevantne odredbe glase: Saizvršilaštvo Član 23.
Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički izvrše krivično djelo – svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to djelo. Neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga Član 224.
(1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili ko radi prodaje kupuje, drži ili prenosi, ili ko posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se zatvorom od tri do deset godina.
(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana izvršeno od strane više lica ili je učinilac ovog djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika, ili je za izvršenje djela iskoristio dijete ili maloljetno lice, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do petnaest godina.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 13 0 K 003795 16 Kž 3 od 15. januara 2016. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 2. februara 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelant navodi povredu prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, te člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost
24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
d) pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.
25. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
[…] c. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;
[…]
3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašćeno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se usloviti garancijama o pojavljivanju na suđenju.
26. U konkretnom slučaju apelant je lice koje je lišeno slobode i koje se nalazi u pritvoru na osnovu odluke redovnog suda o produženju pritvora i koje se poziva na kršenje prava na slobodu i bezbjednost ličnosti iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1c) Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je lice počinilo krivično djelo, te, načelno, samo s ciljem obezbjeđenja njegove prisutnosti i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKPRS za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje opšteg uslova, to jest „osnovane sumnje“ da je lice počinilo krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga taksativno nabrojanih u članu 197 stav 1 tač. a), b), v) i g).
27. S obzirom na činjenicu da apelant ne osporava osnovanu sumnju da je počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, niti ukazuje na procesne propuste sudova prilikom donošenja osporenih rješenja koje štiti član 5 stav 1c) Evropske konvencije, Ustavni sud, imajući u vidu apelacione prigovore, smatra da apelacija pokreće pitanje kršenja garancija koje štiti član 5 stav 3 Evropske konvencije.
28. Ustavni sud podsjeća na to da se pravo na ličnu slobodu i bezbjednost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5 Evropske konvencije garantuje da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva procesnog prava, odnosno u konkretnom slučaju ZKPRS kao nacionalnog prava, koje mora biti usklađeno sa standardima Evropske konvencije. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na standard Evropske konvencije, shodno stavu 3 člana 5 Evropske konvencije prema kojem je sud, prilikom donošenja odluke o produženju pritvora, obavezan s dužnom pažnjom razmotriti da li su razlozi na osnovu kojih je pritvor prvobitno određen, odnosno produžen i dalje primjenjivi. Naime, sudovi su dužni da vode računa o proteku vremena s obzirom na to da pritvorski razlozi nisu okolnosti stalne prirode, već su podložni promjenama i s vremenom mogu izgubiti na značaju.
29. Ustavni sud podsjeća i na to da, u skladu sa zakonom, pritvor može biti određen samo kada je, uz postojanje osnovane sumnje da je krivično djelo počinjeno, ispunjen i jedan od posebnih razloga za određivanje pritvora propisan zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Okružni sud utvrdio da je, osim postojanja osnovane sumnje kao opšte pretpostavke za određivanje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uslov, odnosno da u konkretnom slučaju postoje posebni pritvorski razlozi iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS. Međutim, apelant smatra da su proizvoljna obrazloženja osporenih odluka u pogledu postojanja tog posebnog pritvorskog razloga u konkretnom slučaju. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, kako to proizilazi iz obrazloženja osporenih rješenja, u kontekstu postojanja iteracijske opasnosti (opasnost od ponavljanja krivičnog djela) u predmetnom slučaju ocijenio sve okolnosti konkretnog predmeta. Pri tome Okružni sud je obrazložio da iz prijedloga Okružnog tužilaštva i dostavljenih dokaza proizilazi da je za krivično djelo iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS zaprijećena kazna zatvora od pet do 15 godina, tako da je ispunjen objektivni uslov za produženje pritvora po ovom osnovu. Okružni sud je nadalje utvrdio da je, osim objektivnog uslova, ispunjen i subjektivni uslov za produženje pritvora apelantu i drugim saoptuženim po istom osnovu po kojem je i određen, jer u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će svi oni, i nakon potvrđivanja optužnice, a boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. Naime, navedeno je da su apelant i četiri saoptužena lica već pravosnažno osuđivani s tim da su dvojica od njih za istovrsna krivična djela osuđivana na zatvorske kazne, te je vidljivo da izrečene sankcije nisu postizale nikakve razultate ni kod jednog od optuženih, dakle, niti svoj cilj. Osim toga, za svakog od njih pojedinačno navedeni su podaci iz izvoda iz krivične evidencije, te je za apelanta navedeno da je iz izvoda iz krivične evidencije vidljivo da je osuđivan Presudom Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 K 036758 15 K od 7. jula 2015. godine zbog krivičnog djela nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399 stav I KZRS na uslovnu kaznu zatvora od šest mjeseci sa rokom provjere od dvije godine. Takođe, kako to proizilazi iz osporenog rješenja, a suprotno apelantovim navodima, Okružni sud je apelantu odredio pritvor zbog iteracijske opasnosti ne samo zbog toga što je ranije osuđivan nego i zbog činjenice da u konkretnom djelu neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZRS za koje se apelant tereti kao saizvršilac ima elemenata organizovanosti s obzirom na količinu droge pronađene kod pojedinih optuženih, a koji su međusobno bili uvezani telefonskim kontaktima, te djelo vršili u jednom dužem vremenskom periodu (počev od 3. juna do 1. oktobra 2015. godine), što dodatno ukazuje na mogućnost ponavljanja djela.
30. Dakle, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, nasuprot apelacionim navodima, utvrdio da u konkretnom slučaju postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant i drugi saoptuženi mogli boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. Ustavni sud smatra da je Okružni sud argumentovano obrazložio razloge iz kojih proizilazi da postoji i iteracijska opasnost u konkretnom slučaju. U takvim zaključcima Okružnog suda, koje je potom potvrdio i Vrhovni sud, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost, te smatra da okolnosti konkretnog slučaja upućuju na postojanje važnog i značajnog opšteg interesa koji preteže nad načelom poštivanja prava na slobodu pojedinca. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u okolnostima specifičnog predmeta razlozi navedeni u obrazloženjima osporenih rješenja i u pogledu postojanja iteracijske opasnosti bili dovoljni da se nakon potvrđivanja optužnice protiv apelanta i drugih saoptuženih zaključi da je mjera pritvora neophodna i opravdana i iz tog razloga, odnosno smatra da obrazloženja osporenih rješenja ni u ovom dijelu, nasuprot apelantovim navodima, ne daju utisak proizvoljnosti i da se zasniva na dovoljno jasnim, argumentovanim i individualizovanim razlozima. Iz navedenog proizilazi da su, suprotno apelacionim navodima, redovni sudovi dali iscrpne i konkretne razloge za zaključak da su u apelantovom slučaju ispunjeni i posebni pritvorski razlozi iz člana 197 stav 1 tačka v)
ZKPRS.
31. Stoga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da u odnosu na osporena rješenja koja su bila predmet apelacionog razmatranja nije bilo kršenja prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 3 Evropske konvencije. Alternativne mjere
32. Ustavni sud zapaža da je redovni sud u vezi sa primjenom alternativnih mjera obrazložio da se, ocjenjujući sve činjenice i okolnosti predmeta u njihovoj ukupnosti, u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za primjenu blažih mjera. Pretpostavka nevinosti
33. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6 stav 2 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
35. Apelacijom se ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije u kontekstu obrazloženja osporenih odluka u pogledu posebnog pritvorskog razloga. Naime, apelant smatra da je sud konstatacijom „da se radi o višestrukim povratnicima“ u pobijanom rješenju povrijedio njegovu presumciju nevinosti.
36. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Evropski sud u predmetu Peša protiv Hrvatske (vidi, Evropski sud, Peša protiv Hrvatske, presuda od 8. aprila 2010. godine, aplikacija broj 40523/08) iznio sljedeće stanovište: „Sud ponavlja da je pretpostavka nevinosti upisana u stavu 2 jedan od elemenata poštenog krivičnog suđenja koje se traži u stavu 1 (...). U svom relevantnom aspektu član 6 stav 2 ima cilj spriječiti podrivanje poštenog suđenja izjavama koje prejudiciraju, a date su u bliskoj vezi s postupkom (...). Njime se zabranjuje preuranjeno izražavanje (...) samog suda mišljenja da je lice 'optuženo za krivično djelo krivo prije nego mu je to dokazano prema zakonu' (...), ali, takođe, obuhvata i izjave državnih funkcionera koje ohrabruju javnost da vjeruje da je osumnjičeni kriv i prejudiciraju ocjenu činjenica (...) nadležne sudske vlasti (...)“ (op. cit., Peša protiv Hrvatske, stav 138).
37. Dovodeći navedene principe u vezu sa apelacionim prigovorima, Ustavni sud je izvršio sadržajnu analizu obrazloženja osporenih rješenja s posebnim osvrtom na dio obrazloženja u kojem su sadržani navodi citirani u apelaciji. U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje, analizirajući sadržinu osporenih rješenja, da, suprotno apelacionim navodima, obrazloženje rješenja Okružnog suda na koje je apelant ukazao u apelaciji ne zvuči kao da je već utvrđeno da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da redovni sud nigdje u osporenim rješenjima, pa tako ni u spornim rečenicama nije naveo bilo kakvu tvrdnju u vezi sa apelantom, a da nije koristio riječi kao što su „osumnjičeni“ i „osnovana sumnja“, što je upravo vidljivo iz citiranih rečenica redovnog suda. Takođe, Ustavni sud zapaža da je u oba osporena rješenja navedeno da su saoptuženi i apelant ranije osuđivani za različita krivična djela, da su za svakog od njih posebno navedene pojedinosti koje proizilaze iz izvoda iz krivične evidencije iz čega je vidljivo da apelant nije kvalifikovan kao višestruki povratnik koji je osuđivan za teška krivična djela sa elementima nasilja, pa u tom smislu nema mjesta za navode apelacije da se drugostepeni sud nije izjasnio o navodima žalbe. Slijedom toga, Ustavni sud smatra da su ovi apelacioni prigovori neosnovani, te da osporenim navodima redovnog suda „da se radi o višestrukim povratnicima“ u osporenim rješenjima, na koje je apelant ukazao, nije prekršeno načelo pretpostavke nevinosti iz člana 6 stav 2 Evropske konvencije.
38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju njegovih prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1c) i stav 3 Evropske konvencije u situaciji kada odluke redovnog suda o produžavanju pritvora sadrže dovoljne i jasne razloge kako za postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, kao opšteg razloga za određivanje pritvora, tako i u pogledu postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 197 stav 1 tačka v) ZKPRS.
40. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno načelo presumpcije nevinosti iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 2 Evropske konvencije u situaciji kada redovni sud u osporenim rješenjima, koje apelant dovodi u kontekst obrazloženja posebnog pritvorskog razloga, nije prejudicirao apelantovu krivicu.
41. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman