Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-266/13 (M. P.)
Odluka donesena 16. 03. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-266/13
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 266/13, rješavajući apelaciju Mare Paradžiković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Mare Paradžiković podnesena zbog povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 108421 09 Ma od 9. jula 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mara Paradžiković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 21. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u postupku koji se vodio pod brojem 32 0 Mal 108421 09 Mal pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda zatraženo je 5. marta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 14. aprila 2014. godine zatraženo da obavijesti Ustavni sud u kojoj fazi je predmetni postupak.
3. Općinski sud je odgovorio 19. marta 2013. godine i 21. aprila 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je Općinskom sudu 18. augusta 2010. godine podnijela tužbu radi naknade štete protiv tuženog „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla.
6. Apelantica je 20. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnijela pismeni zahtjev da se njen predmet uzme u rad, odnosno da se zakaže pripremno ročište, budući da je od podnošenja tužbe prošlo više od 13 mjeseci.
7. Općinski sud je 20. juna 2013. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 108421 09 Mal koja je postala pravosnažna 9. jula 2013. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u postupku pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelantica vidi u tome što Općinski sud u periodu dužem od dvije godine nije zakazao pripremno ročište, niti je poduzeo bilo kakvu procesnu radnju u postupku. Zbog toga potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u predmetnom spisu nije postupano, jer su postupajući stručni saradnici bili zaduženi sa oko 5.000 predmeta. Istaknuto je da, nakon što je predmetni spis uvršten u Plan rješavanja za 2013. godinu, postupajući stručni saradnik je 15. marta 2013. godine zakazao pripremno ročište za 12. april 2013. godine i nastavio postupati u njemu do okončanja postupka. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
10. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak pred Općinskim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj 32 0 Mal 108421 09 Mal od 9. jula 2013. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelantica smatra da su joj u predmetnom postupku, zbog nedonošenja odluke, povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, kao segmentu navedenog prava, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
19. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građanskopravne prirode u kojem je apelantica tražila naknadu štete, te apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u „razumnom roku“
20. Ustavni sud zapaža da apelantica predmetni postupak osporava sa aspekta njegove dužine trajanja, pa će Ustavni sud navedeni postupak razmotriti sa tog aspekta.
a)Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
23. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 18. augusta 2010. godine, a da je predmetni postupak okončan pravosnažnom presudom tog suda od 9. jula 2013. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jesu dvije godine i 10 mjeseci.
c) Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom radi naplate novčanog potraživanja, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu.
26. Zatim, Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak koji je okončan na prvostepenoj sudskoj instanci trajao dvije godine i 10 mjeseci. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, izuzev iskazane pasivnosti u početku postupka, što je, kako proizlazi iz odgovora Općinskog suda, uvjetovano velikim brojem ove vrste predmeta, nakon što je predmetni spis uvršten u Plan rješavanja predmeta za 2013. godinu u daljnjem toku postupka aktivno postupao tako što je nakon uzimanja predmeta u rad 15. marta 2013. godine konačnu odluku donio u roku od tri mjeseca. Imajući u vidu navedeno, te ocjenjujući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka pred redovnim sudom od dvije godine i 10 mjeseci ne prelazi granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" u predmetnom postupku, Ustavni sud ukazuje da samim tim apelantici ne pripada pravo na isplatu te naknade.
Ostali navodi
29. S obzirom na prethodni zaključak Ustavnog suda o apelanticinom pravu na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka pred redovnim sudom od dvije godine i 10 mjeseci ne prelazi granice "razumnog roka" iz tog člana.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman