Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1309/13 (R. P.)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prekid postupka
  • Prava iz radnog odnosa
  • Stečaj
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1309/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine u predmetu broj AP-1309/13, rješavajući apelaciju Stojana Petrića i Radenka Pecalja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Petrića i Radenka Pecalja podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 770 Rs 029152 11 Rsž od 15. januara 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 770 Rs 029152 11 Rs od 6.

jula 2011. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Petrić i Radenko Pecalj (u daljnjem tekstu: apelanti ili apelant Petrić i apelant Pecalj), podnijeli su 25. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 770 Rs 029152 11 Rsž od 15. januara 2013. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 770 Rs 029152 11 Rs od 6. jula 2011. godine. Apelant Petrić je, 20. novembra 2013. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem broj 770 Rs 029152 11 Rs od 6. jula 2011. godine, Osnovni sud je odbio, kao neosnovan, prijedlog apelanata i još šest drugih poimenično navedenih osoba (u daljnjem tekstu: drugi tužitelji), za nastavak postupka prekinutog Rješenjem broj Rs-215/05 od 12. jula 2007. godine.

3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da su apelanti i još 13 tužitelja, 27. oktobra 2005. godine, Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Autotransport a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, za period od 1. oktobra 2002. godine do 30. septembra 2005. godine. Navedeno je da je nad tuženim Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 1171 ST 008732 07 ST od 17. maja 2007. godine otvoren stečajni postupak pa je Osnovni sud, zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka, prekinuo predmetni postupak donošenjem Rješenja broj Rs-215/05 od 12. jula 2007. godine.

4. Dalje, navedeno je da je apelant Petrić podneskom od 24. decembra 2010. godine koji je naznačen kao „urgencija“ tražio nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari koji podnesak mu je Rješenjem broj Rs-215/05 od 21. januara 2011. godine, vraćen uz nalog da podnesak dopuni tako što će navesti okolnosti iz koje se može utvrditi da su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka, odnosno dokaze o tome da li je stečajni postupak okončan, te da li je on prijavio svoje potraživanje prema tuženom u stečajnom postupku i da li je njegovo potraživanje osporeno od stečajnog upravnika. Navedeno je da su se na ročištima koja je tim povodom održao Osnovni sud, 27. aprila i 6. juna 2011. godine, apelantu pridružili i apelant Pecalj te još šest tužitelja, koji su izjavili da se pridružuju prijedlogu za nastavak postupka koji je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka. Navedeno je da su tom prilikom svi tužitelji, izuzev apelanata, naveli da nisu prijavili utužena potraživanja u stečajnom postupku.

5. Osnovni sud je naveo da iz analize i ocjene provedenih dokaza i na osnovu stanja cjelokupnog spisa, proizilazi da je sporno među strankama da li su ispunjeni uvjeti za nastavak prekinutog postupka. Ukazano je da je odredbama člana 381. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da će se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačka 1. do 4. ZPP-a nastaviti, između ostalog, kada stečajni upravnik preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Ukazano je da je odredbama člana 56. Zakonu o stečajnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03) propisano da stečajni povjerioci mogu svoje potraživanje ostvarivati samo u stečajnom postupku podnošenjem prijave stečajnom upravniku, a prema odredbi člana 55. stav 4. tog zakona da pravne sporove koji se odnose na stečajna potraživanja povjerilac može nastaviti ako stečajni upravnik na ročištu ta potraživanja ospori. Ukazano je da je odredbama člana 110. tog zakona propisano da povjerilac pismeno prijavljuje svoja potraživanja stečajnom sudu, a stavom 3. je propisano da će stečajni upravnik sastaviti popis svih potraživanja radnika stečajnog dužnika dospjelih do otvaranja stečaja i predočiti im na potpis prijavu njihovih potraživanja u dva primjerka, te da radnici mogu prijaviti razliku svojih potraživanja, ako smatraju da popisom stečajnog upravnika njihova potraživanja nisu u cijelosti obuhvaćena. Ako je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka tekla parnica o potraživanju, kao u ovom slučaju, postupak radi utvrđivanja nastavit će se preuzimanjem te parnice. Prijedlog za nastavak te parnice može staviti povjerilac čije potraživanje je osporeno. Odredbom člana 115. Zakona o stečajnom postupku je propisano da ako je stečajni upravnik osporio neko potraživanje povjerilac se upućuje na parnicu radi utvrđivanja osporenog potraživanja, koju je povjerilac dužan pokrenuti u roku od 30 dana od dana ročišta za ispitivanje na kojem je potraživanje osporeno, u protivnom smatrat će se da se odrekao prava na pokretanje parnice. Analogno, ova odredba se primjenjuje na rok u kome povjerilac čije je potraživanje osporeno može staviti prijedlog za nastavak prekinutog postupka, a u protivnom smatrat će se da se odrekao prava na vođenje parnice.

6. Osnovni sud je naveo da iz zapisnika sa ispitnog i izvještajnog ročišta Osnovnog suda u Banjaluci broj 1171 ST 008732 07 ST od 31. jula 2007. godine, proizilazi da je stečajni upravnik u smislu odredbe člana 110. stav 3. u vezi odredbe člana 33. Zakona o stečajnom postupku, priznao radnicima tuženog (između ostalih i apelantima i drugim tužiteljima koji su stavili prijedlog za nastavak prekinutog postupka u ovoj stvari) potraživanja u visini šest plata zarađenih prije otvaranja stečajnog postupka, koja potraživanja su navedena pod rednim brojem 6 do 187. spiska u iznosima kako je to navedeno u spisku, i to za apelanta Pecalja (potraživanje od 985,70 KM - pod rednim brojem 486) a apelanta Petrića (potraživanje od 822,30 KM - pod rednim brojem 491). Navedena potraživanja nisu osporena u stečajnom postupku od strane povjerioca, izuzev apelanta Pecalja, koji je na ročištu izjavio da ulaže prigovor na potraživanje koje mu je priznao stečajni upravnik, da smatra da je njegovo potraživanje veće, da se vodi spor po njegovom potraživanju i da traži da se nastavi radni spor, ali nije prijavio potraživanje koje je predmet tužbe u ovoj stvari u iznosu od 8.127,80 KM. Nadalje Osnovni sud je naveo da iz sačinjenog spiska prijavljenih potraživanja proizilazi da je apelant Petrić pod rednim broj 693 prijavio potraživanje po tužbi u iznosu od 6.398,80 KM, odnosno potraživanje koje je predmet ovog spora, dok ostali tužitelji, koji su podnijeli prijedlog za nastavak postupka u ovoj stvari, nisu prijavili potraživanja koja su predmet tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno nisu u stečajnom postupku prijavili razliku svojih potraživanja iz radnog odnosa, a koja nisu obuhvaćena popisom stečajnog upravnika. Slijedom toga, Osnovni sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za nastavak predmetnog postupka za apelanta Pecalja i druge tužitelje.

7. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je u odnosu na potraživanja apelanta Petrića, iz stanja spisa i provedenih dokaza proizilazi da je prijavio potraživanje u iznosu od 6.398,80 KM, a što je bio predmet spora u ovoj pravnoj stvari prije nego što je prekinut postupak i da je stečajni upravnik osporio to potraživanje. Međutim, apelant Petrić, kao ni ostali tužitelji koji su stavili prijedlog za nastavak prekinutog postupka, nisu prijedlog stavili u roku od 30 dana od održavanja ispitnog ročišta, kako su upućeni od strane stečajnog suda na ispitnom ročištu 31. jula 2007. godine, već tek 24. decembra 2010. godine, kada je prijedlog podnio apelant Petrić, a apelant Pecalj i ostali tužitelji tek 6. juna 2011. godine. Kako apelant Petrić, čije je potraživanje od 6.398,80 KM preko priznatog iznosa od 822,30 KM, osporeno od strane stečajnog upravnika, a ni ostali tužitelji, nisu prijedlog za nastavak postupka podnijeli u roku na koji upućuje zakonska odredba člana 115. Zakona o stečajnom postupku, u vezi sa članom 55. stav 4. istog zakona, to, po ocjeni Osnovnog suda, oni nisu dokazali da su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe člana 55. stav 4. i člana 115. Zakona o stečajnom postupku, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

8. Odlučujući o žalbi apelanata i još dvojice tužitelja izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je donio Rješenje broj 770 Rs 029152 11 Rsž od 15. januara 2013. godine kojim je žalbe odbio i Rješenje broj 770 Rs 029152 11 Rs od 6. jula 2011. godine, u odnosu na njih potvrdio.

9. Okružni sud je naveo da je ispitao prvostepeno rješenje u skladu sa odredbom člana 221. u vezi sa članom 236. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, te da je zaključio da žalba nije osnovana. Naime, Okružni sud je istakao da je prvostepena odluka pravilna i zakonita i navodi žalbe ničim nisu doveli u sumnju njenu pravilnost i zakonitost.

10. Okružni sud je istakao da, po njegovom stavu, prekid parničnog postupka ne utiče na prava zaposlenih, ovdje tužitelja da svoja potraživanja ostvare u stečajnom postupku, kako to u žalbi neosnovano ističu. Međutim, ono što je sporno u predmetnoj pravnoj stvari su uvjeti pod kojima se parnični postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, može nastaviti. U takvoj situaciji se prije svega moraju uzeti u obzir odredbe Zakona o stečajnom postupku, koje propisuju kada se, pod kojim uvjetima i u kojim rokovima mogu nastaviti pravni sporovi kada je nad tuženom otvoren stečajni postupak. S tim u vezi i Okružni sud je citirao odredbe člana 47. stav 1. u vezi sa odredbama člana 110., člana 55. tačka 4. u vezi sa odredbama člana 115. Zakona o stečajnom postupku kao i odredbe člana 378. tačka 4. ZPP-a. Naime, analizom citiranih odredaba Zakona o stečajnom postupku, u situaciji kao što je predmetna, Okružni sud je istakao da su za nastavak konkretnog prekinutog postupka trebalo da budu ispunjeni sljedeći uvjeti: da je stranka koja je pokrenula parnicu prijavila svoja potraživanja u stečajnom postupku, da je na ispitnom ročištu stečajni upravnik ta potraživanja osporio, te da je stranka u roku od 30 dana od dana ročišta za ispitivanje na kojem je potraživanje osporeno podnijela prijedlog za nastavak prekinutog parničnog postupka. Slijedi da prijedlog za nastavak prekinutog parničnog postupka, koji podnose apelanti i drugi tužitelji (kao povjerioci osporenog potraživanja), mora biti podnesen u za to propisanom roku (naprijed pomenuti 30-to dnevni rok od dana održanog ročišta na kome je potraživanje osporeno), ovo iz razloga što je takav rok, propisan posebnim materijalnim propisom, prekluzivan i sud je dužan da o istom pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je pravilan zaključak prvostepenog suda da je prijedlog za nastavak postupka podnesen od strane apelanta Petrića neblagovremen. Pored toga Okružni sud je naglasio da je zbog neblagovremenosti prijedloga za nastavak postupka (koji u ovakvoj pravnoj situaciji u suštini predstavlja tužbu), na osnovu odredaba člana 115. Zakona o stečaju trebalo odbaciti, ali kako su pravne posljedice odbijanja i odbacivanja iste, to je prvostepeno rješenje u odnosu na apelanta Petrića valjalo potvrditi.

11. Okružni sud je istakao da se u konkretnom slučaju iz podataka spisa proizilazi da ostali tužitelji nisu prijavili svoja potraživanja iz konkretne parnice, te da je stečajni upravnik u skladu sa odredbama člana 110. Zakona o stečaju, bez prijave tužitelja popisao potraživanja radnika stečajnog dužnika dospjelih do otvaranja stečaja i istima predočio, te da tužitelji nisu prijavili razliku svojih potraživanja, ako smatraju da popisom stečajnog upravnika njihova potraživanja nisu u cijelosti obuhvaćena. Stoga, i po stavu Okružnog suda, nisu ni ispunjeni uvjeti za nastavak prekinutog postupka, slijedom čega je prvostepeni sud pravilno, odbio kao neosnovan prijedlog trojice tužitelja.

12. Apelanti navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti opisuju hronologiju predmetnog postupka te ističu, prema njihovom stavu, nepravilnosti koje su učinjene u toku trajanja kako tog postupka tako i u toku stečajnog postupka. Apelant Petrić je u dopuni apelacije od 21. novembra 2013. godine, ukazao na povredu ljudskih prava koja su zagarantovana „Ženevskom konvencijom“. Istakao je da je „imao pravo na život i pravo na liječenje ali da mu je to onemogućeno“. Ukazao je da je „diskriminiran od vršioca dužnosti tuženog, koji mu nisu htjeli ovjeriti zdravstvenu knjižicu iako je imao uputnicu za bolnicu“. Predložio je da Ustavni sud usvoji njegovu „žalbu“ i predmet vrati na ponovni postupak jer sud u Prijedoru „ nema isti pristup prema građanima pod uticajem politike“.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud smatra da iz navoda apelacije proizilazi da apelanti smatraju da su Osnovni sud i Okružni sud pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenio relevantne odredbe Zakona o stečaju, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i prava na imovnu. Ustavni sud, rješavajući brojne slične apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05).

16. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u obrazloženju svog rješenja naveo da je utvrđeno da je stečajni sudija, kako to proizilazi iz Zapisnika na ispitnom i izvještajnom ročištu 31. jula 2007. godine, uputio stečajne povjerioce čija su potraživanja osporena, a koji vode parnicu vezano za njihova potraživanja, da mogu nastaviti prekinute parnice u istom roku od 30 dana računajući od dana održavanja ispitnog ročišta, te upozorio povjerioce na posljedice ne postupanja po datoj uputi. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su i Osnovni sud i Okružni sud u svojim odlukama jasno ukazali koji su uvjeti za nastavak prekinutog postupka propisani odredbama Zakona o stečajnom postupku, te su u vezi s tim u osporenim rješenjima dali jasne razloge kada i pod kojim uvjetima i u kojim rokovima se može podnijeti prijedlog za nastavak prekinutog postupka, a koje uvjete, kako proizizi iz tih rješenja, apelant Pecalj i drugi tužitelji nisu ispunili, dok apelant Petrić nije ispoštovao rok za nastavak postupka budući da na ispitnom i izvještajnom ročištu održanom 31. jula 2007. godine, za dio potraživanja koje stečajni sudija nije priznao, upućen da u roku od 30 dana nastavi započeti postupak. Naime, Osnovni sud je zaključio da apelant Pecalj i tužitelji nisu prijavili potraživanja stečajnom upravniku, slijedom čega ista nisu ni osporena na ispitnom ročištu u stečajnom postupku, te se nisu ni ostvarili uvjeti za nastavak prekinutog parničnog postupka dok je u odnosu na apelanta Petrića, zaključio da nije u roku od 30 dana podnio prijedlog za nastavak prekinutog postupka, pa sa pozivom na odredbe člana 381. stav 2. i člana 378. ZPP-a i člana 55., 56., 110. i 115. Zakonu o stečajnom postupku donio pobijano rješenje

17. Dovodeći u vezu navedene zakonske odredbe (koje su citirane u obrazloženju osporene odluke) sa odlučenjem Osnovnog suda i Okružnog suda, te obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedenih zakonskih odredaba na predmetnu situaciju tj. u zaključku suda da u odnosu na apelanta Pecalja i druge tužitelje nisu ispunjeni uvjeti za nastavak postupka jer nisu prijavili potraživanje na ispitnom ročištu a u odnosu na apelanta Petrić jer nije blagovremeno podnio zahtjev za nastavak prethodno prekinutog postupka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelacioni navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja je ukazano, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1309/13 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio