Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5737/15 („Tatić“ d.o.o. Osječani Gornji-Doboj)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5737/15

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5737/15, rješavajući apelaciju „Tatića“ d.o.o. Osječani Gornji-Doboj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Tatića“ d.o.o. Osječani Gornji-Doboj podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetu broj 28 0 Ip 054036 15 Ip.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Tatić“ d.o.o. Osječani Gornji-Doboj (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 28. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 Ip 054036 15 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 29. januara 2016. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelant je 7. septembra 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 186462 15 Ps od 13. jula 2015. godine protiv izvršenika „BALEGEM“ d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga u iznosu od 9.000,00 KM. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s bankovnog računa izvršenika na bankovni račun tražitelja izvršenja. Predmet je zaprimljen u rad pod brojem 28 0 Ip 054036 15 Ip.

6. Apelant je podneskom od 30. septembra 2015. godine urgirao postupanje Općinskog suda, a 19. oktobra 2015. godine je dostavio pritužbu na rad suda.

7. Općinski sud je dopisom od 26. oktobra 2015. godine apelantu dostavio izjašnjenje postupajućeg stručnog saradnika u kojem je navedeno da će sud u navedenom predmetu postupiti shodno članu 5. stav 2. Zakona o izvršnom postupku.

8. Apelant je podneskom od 3. decembra 2015. godine urgirao postupanje Općinskog suda.

9. Postupajući stručni saradnik u predmetnom postupku je 21. januara 2016. godine imenovan na poziciju sudije u drugom sudu, te je predmetni spis 27. januara 2016. godine, prema naredbi predsjednika suda, presigniran na drugog postupajućeg sudiju.

10. Prema stanju u spisu predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, istakao da Općinski sud, i pored apelantovih urgencija, nije odlučio o prijedlogu za izvršenje niti je apelanta obavijestio o razlozima nepreduzimanja bilo kakvih procesnih radnji u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Općinskom sudu da odmah odluči o prijedlogu za izvršenje i okonča izvršni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da je postupajući stručni saradnik imenovan na poziciju sudije u drugi sud, te da je spis 27. januara 2016. godine, prema naredbi predsjednika suda, presigniran na drugog postupajućeg sudiju koji će odmah uzeti predmet u rad. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Budući da navodi iz apelacije, u ovom dijelu, ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

17. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

18. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

19. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

20. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 7. septembra 2015. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

21. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. septembra 2015. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan i da traje približno šest mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku radi isplate duga. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelanta.

29. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je urgirao postupanje Općinskog suda, čime je preduzimao radnje kako bi se ubrzao predmetni izvršni postupak. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant predmetnu apelaciju podnio nakon proteka približno tri mjeseca od pokretanja izvršnog postupka, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da predmetni izvršni postupak u trenutku donošenja ove odluke traje približno šest mjeseci i da u navedenom periodu Općinski sud nije donio odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje od 7. septembra 2015. godine. S tim u vezi, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, odgovarajući na apelantovu urgenciju, dopisom od 26. oktobra 2015. godine obavijestio apelanta da će sud u navedenom predmetu postupiti u skladu s odredbom člana 5. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, kojom je propisana i obaveza suda da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, iz čega proizlazi da je Općinski sud zadužen određenim brojem izvršnih predmeta koji su zaprimljeni u rad prije apelantovog predmeta, zbog čega taj sud nije bio u mogućnosti u zakonskom roku odlučiti o apelantovom prijedlogu za izvršenje. Također, Ustavni sud primjećuje da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije, što je objektivno moglo utjecati na neaktivnost suda, ali da je predsjednik Općinskog suda 27. januara 2016. godine izdao naredbu da se apelantov predmet odmah uzme u rad, čime je preduzeo određene radnje u cilju okončanja izvršnog postupka. Prema tome, iako se radi o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period od šest mjeseci u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak još uvijek ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.

30. Stoga, Ustavni sud nalazi da, zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu od šest mjeseci, još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje približno šest mjeseci, s obzirom da se radi o relativno kratkom periodu koji se još uvijek ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5737/15 („Tatić“ d.o.o. Osječani Gornji-Doboj) | Sudska praksa | Aktio