Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4169/15 (Ž. L.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4169/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4169/15, rješavajući apelaciju Žarka Lovrinovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Žarka Lovrinovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Travniku u predmetu broj Rs. 429/04, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 Rs 105880 15 Rev od 26. januara 2016. godine.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona, u skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Žarku Lovrinoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Žarko Lovrinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, kojeg zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 8. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj Rs. 429/04, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 51 0 Rs 105880 15 Rev od 26. januara 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Vrhovnog suda 11. februara 2016. godine.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 24. decembra 2015. godine, a Vrhovni sud 16. februara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 6. decembra 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva odbrane radi isplate plaća. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj Rs. 429/04 od 20. januara 2006. godine kojom je u cijelosti usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene prvostepene presude tužena je podnijela žalbu koju je Kantonalni sud, Presudom broj 006-0-Gž-07-000 118 od 25. septembra 2007. godine, uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. Protiv navedene drugostepene presude apelant je putem Općinskog suda 29. oktobra 2007. godine izjavio reviziju.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud apelantov predmet nakon izjavljene revizije arhivirao, te da je nakon apelantove urgencije od 3. septembra 2015. godine predmet dostavio Vrhovnom sudu na dalje postupanje 27. oktobra 2015. godine. Vrhovni sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 51 0 Rs 105880 15 Rev od 26. januara 2016. godine kojom je apelantovu reviziju odbio, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova revizionog postupka, čime je predmetni parnični postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelant smatra da je u predmetnom postupku zbog propusta Općinskog suda da blagovremeno dostavi reviziju na dalje postupanje Vrhovnom sudu povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 15.206,17 KM.

b) Odgovor na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da nije povrijedio prava na koje se apelant u apelaciji poziva, da je u predmetnom postupku postupio u skladu s propisanim zakonskim pravilima o vanrednim pravnim lijekovima i da je predmetni spis dostavio Vrhovnom sudu na dalje postupanje 19. oktobra 2015. godine.

9. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je apelantov predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji na Presudu Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 118 od 25. septembra 2007. godine primio 27. oktobra 2015. godine, da je u predmetnom postupku na sjednici održanoj 26. januara 2016. godine donio Presudu broj 51 0 Rs 105880 15 Rev od 26. januara 2016. godine. V.Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 51 0 Rs 105880 15 Rev od 26. januara 2016. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant ukazuje da mu je u predmetnom postupku zbog nepostupanja Općinskog suda da apelantov predmet po izjavljenoj reviziji blagovremeno dostavi Vrhovnom sudu na dalje postupanje povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se apelant u predmetnom postupku žalio na dužinu trajanja postupka od izjavljivanja revizije, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 29. oktobra 2007. godine kao dana izjavljivanja revizije na presudu Kantonalnog suda pa do 26. januara 2016. godine kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao duže od osam godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju potraživanje nastalo iz radnog odnosa, te da apelant svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

22. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv Presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 118 od 25. septembra 2007. godine izjavio reviziju putem Općinskog suda 29. oktobra 2007. godine, koji se nakon izjavljene revizije u predmetnom postupku ponašao krajnje nemarno jer je apelantov predmet arhivirao umjesto da ga nakon izjavljene revizije bez odlaganja procesuira i dostavi Vrhovnom sudu. Predmet je uzet u rad tek nakon apelantove urgencije. Općinskom sudu je bilo potrebno osam godina da bi predmet nakon izjavljene revizije dostavio Vrhovnom sudu na dalje postupanje iako se radi o radnom sporu, koji postupak zahtijeva određenu hitnost, a u odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije izjašnjavao o dužini trajanja postupka pred tim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzimaju procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravljaju predmetom i da u razumnom roku donesu odluku. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u predmetnom postupku donio odluku tri mjeseca nakon što je primio apelantov predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji, čime je predmetni postupak okončan. Međutim, kada se uzme u obzir dužina trajanja postupka od izjavljene revizije pa do njezinog okončanja, na koju se apelant u apelaciji žali, evidentna efikasnost Vrhovnog suda nije dovoljna da nadoknadi propust Općinskog suda da u predmetnom postupku postupa blagovremeno, odnosno da apelantov predmet blagovremeno dostavi nadležnom sudu na postupanje po izjavljenoj reviziji.

23. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je Općinskom sudu bilo potrebno približno osam godina da bi apelantov predmet dostavio nadležnom sudu na postupanje po izjavljenoj reviziji, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u osporenom dijelu, koji je trajao duže od osam godina, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 15.206,17 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

27. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 2.400,00 KM koji je dužna da plati Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Općinskom sudu bilo potrebno osam godina da bi Vrhovnom sudu dostavio predmet na postupanje po izjavljenoj reviziji, odnosno kada je Općinski sud predmetni postupak arhivirao, zanemarujući činjenicu da je protiv Presude Kantonalnog suda broj 006-0-Gž-07-000 118 od 25. septembra 2007. godine apelant izjavio reviziju i da je u pitanju radni spor koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4169/15 (Ž. L.) | Sudska praksa | Aktio