Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4966/15 (H. S., H. S., T. S., Dž. S., H. H. i V. S. i drugi)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Eksproprijacija
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4966/15

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4966/15, rješavajući apelaciju H. S. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija H. S., H. S., T. S., Dž. S., H. H. i V.S.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka za utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet eksproprijacije, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 03 0 U 013931 15 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni postupak u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, H. S., H. S., T. S., Dž.

S., H. H. i V. S., zbog neokončanja predmetnog postupka u razumnom roku u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. H. S., H. S., T. S., Dž. S., H. H. i V. S. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijeli su 11. novembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka za utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet eksproprijacije, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 03 0 U 013931 15 U .

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 3. decembra 2015. godine, od Općine Živinice, Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Služba) i od Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) 11. februara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 14. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Služba isto učinila 22. februara, a Federalna uprava 24. februara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rudnik lignita PK „Dubrave“ u Dubravama je 20. juna 1996. godine Službi podnio prijedlog kojim se u svrhu izgradnje odlagališta za potrebe predlagača traži potpuna eksproprijacija nekretnine zvane „Brana“, njiva 6. klase u površini od 7.100 m², označena kao k. č. broj 1008/2 k. o. Spreča, po starom premjeru označena kao k. č. broj 851 u površini od 7.160 m² k. o. Pasci, posjed M. S. (pravnog prednika apelanata).

6. Apelanti su 22. decembra 2009. godine zatražili da se postupak eksproprijacije hitno obustavi dok se ne okonča spor za utvrđivanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

7. Služba je 18. januara 2010. godine održala raspravu u predmetu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u postupku eksproprijacije nekretnina, te o tome sačinila zapisnik.

8. Služba je donijela Rješenje broj 02/18-473-10/55-1 od 6. decembra 2010. godine, kojim je usvojen prijedlog Rudnika lignita PK „Dubrave“ u Dubravama da se u svrhu proširenja-izgradnje vanjskog odlagališta „Zapad“ za potrebe rudnika „Dubrave“ potpuno uz naknadu ekspropriraju nekretnine br. 1006, 1007, 1002/1, 1008/2 i 1009 (pobliže opisane u dispozitivu rješenja). Stavom dva rješenja odbijen je zahtjev apelanata za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini k. č. broj 1008/2 (s. p. 838/2) u površini od 7.100 m². Za eksproprirane nekretnine ranijim vlasnicima pripada pravo na pravičnu naknadu koja će se odrediti u posebnom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja od 6. decembra 2010. godine.

9. Apelanti su protiv rješenja Službe od 6. decembra 2010. godine podnijeli žalbu Federalnoj upravi, koja je svojim Rješenjem broj 05-31-2-2124/10 od 14. februara 2011. godine poništila rješenje Službe od 6. decembra 2010. godine i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak.

10. Apelanti su 4. marta 2011. godine Službi uputili urgenciju za hitno rješavanje njihovog predmeta.

11. Služba je 27. juna 2011. godine donijela Rješenje broj 02/18-473-10/55-1 kojim je usvojen prijedlog ZD rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla da se u svrhu proširenja-izgradnje vanjskog odlagališta „Zapad“ za potrebe rudnika „Dubrave“ potpuno uz naknadu ekspropriraju nekretnine br. 1006, 1007, 1002/1, 1008/2 i 1009 (pobliže opisane u dispozitivu rješenja). Stavom dva rješenja odbijen je zahtjev apelanata za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini k. č. broj 1008/2 (s. p. 838/2) u površini od 7.100 m². Za eksproprirane nekretnine ranijim vlasnicima pripada pravo na pravičnu naknadu koja će se odrediti u posebnom postupku, nakon pravomoćnosti rješenja od 6. decembra 2010. godine.

12. Odlučujući o žalbi apelanata protiv rješenja Službe od 27. juna 2011. godine, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-1869/11 od 3. novembra 2011. godine kojim je ponovo poništila rješenje Službe od 27. juna 2011. godine i predmet vratila tom organu na ponovni postupak.

13. Apelanti su se 14. decembra 2011. godine obratili Službi ponovnom urgencijom za hitno rješavanje njihovog predmeta.

14. Općinsko vijeće Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) je donijelo Odluku broj 10-05-5795/12 od 27. jula 2012. godine kojom se utvrđuje da je od javnog interesa proširenje vanjskog odlagališta „Zapad“ na zemljišta pobliže označena u dispozitivu odluke. Stavom dva odluke određeno je da je JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla korisnik eksproprijacije.

15. JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla je 10. septembra 2012. godine podnijelo prijedlog za potpunu eksproprijaciju nekretnina na proširenju vanjskog odlagališta „Zapad“, rudnika „Dubrave“ u Dubravama, pobliže opisanih u prijedlogu.

16. Apelanti su 22. oktobra 2012. godine podnijeli zahtjev za učešće u postupku eksproprijacije nekretnina, koji je usvojen Zaključkom Službe broj 06/1-31-3963/2012 od 22. oktobra 2012. godine, a kojim se apelantima priznaje svojstvo stranaka u postupku potpune eksproprijacije zemljišta, označenog kao k. č. 1006, 1007, 1008/1, 1008/2 i 1009 k. o. Spreča.

17. Služba je donijela Rješenje broj 06/1-31-3963/12 od 12. marta 2013. godine kojim je uvažen prijedlog JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla za potpunu eksproprijaciju nekretnina u svrhu proširenja VO „Zapad“ za rudnik „Dubrave“, i to nekretnina br. 1006, 1007, 1008/1, 1008/2 i 1009 (pobliže opisane u dispozitivu rješenja). Stavom dva rješenja, utvrđeno je da H. S., S. S., Š. S. i H. A. kao stvarnim vlasnicima zemljišta pripada pravo na naknadu za potpunu eksproprijaciju zemljišta, koje će se rješavati u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji. Zahtjev apelanata, preciziran na usmenoj raspravi održanoj na licu mjesta 2. novembra 2012. godine, kojim su tražili utvrđivanje prava vlasništva u dijelu 1/7 na svim parcelama i naknadu po osnovu potpune eksproprijacije tog dijela parcele je odbijen.

18. Apelanti su protiv rješenja Službe od 12. marta 2013. godine podnijeli žalbu koja je Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-597/13 od 21. novembra 2013. godine usvojena, rješenje Službe je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.

19. U ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj 06/1-31-3963/12 od 16. decembra 2014. godine kojim se uvažava prijedlog JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla za potpunu eksproprijaciju nekretnina u svrhu proširenja VO „Zapad“ za rudnik „Dubrave“, i to nekretnina br. 1006, 1007, 1008/1, 1008/2 i 1009/1 (pobliže opisane u dispozitivu rješenja). Stavom dva rješenja ustanovljeno je da je opći interes za potpunu eksproprijaciju predmetnih nekretnina u navedene svrhe utvrđen pravomoćnom Odlukom Općinskog vijeća broj 10-5-5795/12 od 27. jula 2012. godine. Nadalje, utvrđeno je da su stvarni vlasnici predmetnih nekretnina H. S., S. S., Š. S. i H. A., te da im pripada pravo na naknadu za potpuno eksproprirane nekretnine, koje će se rješavati u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji. Zahtjev apelanata, preciziran na usmenoj raspravi održanoj na licu mjesta 2. novembra 2012. godine, kojim su tražili utvrđivanje prava vlasništva u dijelu 1/7 na svim parcelama i naknadu po osnovu potpune eksproprijacije tog dijela parcele je odbijen.

20. Apelanti su i protiv ovog rješenja Službe podnijeli žalbu, koja je usvojena Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-124/15 od 3. februara 2015. godine, te je rješenje Službe od 16. decembra 2014. godine poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. Zahtjev punomoćnika apelanata za naknadu troškova pravnog zastupanja je odbijen.

21. Služba je donijela Rješenje broj 06/1-3-3963/12 od 16. marta 2015. godine kojim se uvažava prijedlog JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo ZD rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla za potpunu eksproprijaciju nekretnina u svrhu proširenja VO „Zapad“ za rudnik „Dubrave“, i to nekretnina br. 1006, 1007, 1008/1, 1008/2 i 1009/1 (pobliže opisane u dispozitivu rješenja). Stavom dva rješenja ustanovljeno je da je opći interes za potpunu eksproprijaciju predmetnih nekretnina u navedene svrhe utvrđen pravomoćnom Odlukom Općinskog vijeća broj 10-5-5795/12 od 27. jula 2012. godine. Nadalje, utvrđeno je da su stvarni vlasnici predmetnih nekretnina H. S., S. S., Š. S. i H. A., te da im pripada pravo na naknadu za potpuno eksproprirane nekretnine, koje će se rješavati u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji.

22. Odlučujući o žalbi apelanata podnesenoj protiv rješenja Službe od 16. marta 2015. godine, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-603/15 od 22. aprila 2015. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana, kao i zahtjev apelanata za naknadu troškova postupka.

23. Apelanti su 19. maja 2015. godine Kantonalnom sudu podnijeli tužbu protiv rješenja Federalne uprave od 22. aprila 2015. godine.

24. Kantonalni sud je svojim Rješenjem broj 09 0 U 013931 15 U od 22. maja 2015. godine apelantima naložio da u roku od 30 dana od dana prijema rješenja urede tužbu tako da dostave punomoć, potpisanu od strane svih apelanata, kojom se punomoćnik koji je podnio tužbu opunomoćuje za njezino podnošenje.

25. Apelanti su na zahtjev Kantonalnog suda odgovorili 28. maja 2015. godine.

26. U toku postupka apelanti su tražili izuzeće voditelja postupka N. Ć. i ustupanje predmeta drugom voditelju postupka zbog, kako smatraju, postupanja suprotno odredbama Zakona o upravnom postupku budući da je voditelj postupka postupao pristrasno u predmetu apelanata. Zahtjev apelanata odbijen je Zaključkom općinskog načelnika Općine Živinice broj 01/2-05-89- 223/14 od 21. februara 2014. godine.

27. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti od Ustavnog suda traže da naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku po tužbi apelanata. Apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja upravnog postupka u iznosu od 560,00 KM za svaku godinu od 22. decembra 2009. godine, kao dana kada su apelanti postali stranke u postupku, pa do dana donošenja odluke po apelaciji ili do pravomoćnog okončanja postupka pred organima uprave.

b) Odgovor na apelaciju

29. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je tužbu zaprimio 21. maja 2015. godine, nakon čega je tužbu dostavio tuženom na odgovor i dostavljanje upravnih spisa. Tuženi je sudu dostavio odgovor na tužbu i upravne spise, ali predmet još uvijek nije riješen zbog velikog broja neriješenih starijih predmeta, kao i zbog nedovoljnog broja sudija na upravnim sporovima. Kantonalni sud pak smatra da nije došlo do povrede prava apelanata na suđenje u razumnom roku pred tim organom budući da je od momenta podnošenja tužbe do dana dostavljanja odgovora na apelaciju proteklo tek nešto više od šest mjeseci. Osim toga, Kantonalni sud smatra da je do pokretanja upravnog spora došlo isključivo zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa između apelanata kao nasljednika M. S. s jedne strane i nasljednika M. S. s druge strane, i da se u ovom slučaju ne može staviti teret na organe uprave, odnosno sud, budući da su apelanti imali mogućnost da svoje neriješene imovinsko-pravne odnose u vezi s nekretninama koje su predmet eksproprijacije u ovoj pravnoj stvari riješe ranije, vansudskim ili sudskim putem.

30. Služba je u odgovoru na apelaciju istakla da se u konkretnom slučaju radi o najsloženijem postupku velike vrijednosti nekretnina, koji se objektivno nije mogao provesti u propisanom roku za donošenje rješenja, a i postupak po žalbi je također trajao duže. Uz to, Služba navodi da su upravo apelanti, putem svog punomoćnika, odugovlačili postupak, zahtijevajući izvođenje brojnih dokaza, tražeći odgađanje usmenih rasprava i neosnovano tražeći izuzeća voditelja postupka, a budući da nisu mogli dokazati vlasništvo u svoju korist. U ponovnim postupcima, Služba smatra da je postupala u skladu s uputama iz rješenja drugostepenog organa.

31. Federalna uprava je u odgovoru na apelaciju opisala tok postupka i u pogledu navoda o nerazumnoj dužini trajanja postupka istakla da je tačno da je taj organ u više navrata poništavao prvostepena rješenja i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak, a za to su postojali i opravdani razlozi, što je vidljivo iz spisa prvostepenog predmeta koji se sada nalazi kod Kantonalnog suda. Naime, u konkretnom predmetu eksproprijacije je pored ostalih relevantnih činjenica, bitnih za donošenje zakonitog rješenja, bilo neophodno raspraviti i pitanje vlasništva na nekretninama predloženim za eksproprijaciju kao prethodno pitanja u smislu člana 27. stav 3. Zakona o eksproprijaciji jer je postojalo neslaganje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja na nekretnini. To znači da su organi uprave bili dužni meritorno raspraviti vlasničko-pravne odnose na nekretnini i u tom cilju provesti sve potrebne dokaze, a što je inače nadležnost suda u parničnom postupku koji je reguliran potpuno drugačijim procesnim pravilima u odnosu na upravni postupak. Federalna uprava nije bila u mogućnosti ranije okončati ovaj upravni postupak donošenjem meritorne odluke u smislu člana 240. stav 1. Zakona o upravnom postupku zbog nepotpunog dokaznog postupka i nedovoljno utvrđenih činjenica. Za upotpunjavanje dokaznog postupka Federalna uprava je koristila ovlaštenja iz člana 239. stav 2. Zakona o upravnom postupku, s obzirom da je opterećena velikim obimom poslova na drugostepenom rješavanju upravnih predmeta, te da raspolaže vrlo ograničenim kadrovskim kapacitetima, pa je cijenjeno da upotpunjavanje dokaznog postupka brže i ekonomičnije može provesti prvostepeni organ. V.Relevantni propisi

32. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

33. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

34. U Zakonu o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 70/07, 36/10 i 25/12) relevantne odredbe glase:

Član 65.

Postupak za određivanje naknade za eksproprisanu nekretninu je hitan.

VI.Dopustivost

35. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini

36. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

37. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

38. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po zahtjevu za utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet eksproprijacije, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom.

39. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

41. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka po zahtjevu za utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet eksproprijacije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

42. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). aPeriod koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud zapaža da su apelanti u konkretnom predmetu postali stranke 22. decembra 2009. godine, kada su zatražili da se postupak eksproprijacije hitno obustavi dok se ne okonča spor za utvrđivanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko šest godina.

bAnaliza razumnosti trajanja postupka

44. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku utvrđivanja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet eksproprijacije, a koji je, prema stanju spisa i odgovoru nadležnih organa, nesumnjivo složene prirode, što je zasigurno utjecalo na tok i dužinu trajanja postupka.

45. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelante, Ustavni sud zapaža da se radi o eksproprijaciji nekretnina velike vrijednosti, pa se može zaključiti da je sam postupak od velike važnosti za apelante. Uz to, apelanti su svojim urgencijama nastojali ishoditi odluku u što kraćem roku, što potvrđuje njihovu zainteresiranost za što brže okončanje postupka.

46. Posmatrajući ponašanje organa u upravnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Služba u konkretnom predmetu od 2010. godine do 2015. godine donijela pet rješenja, od kojih su četiri poništena u žalbenom postupku, da bi Federalna uprava tek peti put potvrdila rješenje Službe. Dakle, činjenica je da je Služba bila aktivna u predmetu apelanata i donosila rješenja u relativno kratkom periodu i u redovnim razmacima. Međutim, četiri od pet donesenih rješenja su poništena u žalbenom postupku. Ustavni sud konstatira da je Služba provodila radnje u postupku, ali da one zbog navedenih razloga nisu bile djelotvorne za apelante. Iako je nesporno da se radi o vrlo složenom predmetu i da su apelanti predlagali provođenje velikog broja dokaza, neprihvatljivo je da Služba četiri puta ne postupi po uputama drugostepenog organa i svaki put donese istovjetno rješenje, te na taj način znatno utječe na dinamiku i tok samog postupka. S druge strane, Federalna uprava je svoja rješenja donosila u relativno kratkim vremenskim razmacima od po par mjeseci, što se ne može smatrati nerazumno dugim.

47. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud tek u maju 2015. godine zaprimio tužbu apelanata i odmah uzeo predmet u rad, te tužbu vratio apelantima na uređenje i dopunu. Iako je postupak još uvijek u toku pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud ne nalazi da se period kraći od godinu dana može smatrati nerazumno dugim, te u tom pogledu ne nalazi odgovornost Kantonalnog suda.

48. Posmatrajući postupak u cjelini, nesporno je da se radi o složenom predmetu, te da su organi uprave, kako u prvostepenom, tako i u drugostepenom postupku, bili aktivni i donosili rješenja. Međutim, sama aktivnost i donošenje rješenja nisu garant poštovanja prava na pravično suđenje u razumnom roku ukoliko to nije bilo djelotvorno za apelante, što je slučaj u konkretnom predmetu. Kako je Ustavni sud ranije istakao, Služba je propustila da postupi po uputama Federalne uprave i to u četiri navrata, te je tek u petom ponovnom postupku donijela rješenje koje je potvrdio drugostepeni organ. Za ovakav propust Služba nije ponudila opravdane argumente niti se iz spisa može zaključiti da su za takvo ponašanje postojali opravdani razlozi. Svojim nepostupanjem po uputama drugostepenog organa, Služba je doprinijela da postupak traje jako dugo i da se više puta ponovo vraća pred isti organ. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da, iako je Služba u periodu od pet godina u predmetnom postupku donijela ukupno pet odluka, postupanje nije bilo djelotvorno, jer je Federalna uprava četiri puta njezine odluke poništavala i predmet vraćala na ponovni postupak.

49. Sve navedeno, a posebno činjenica da je postupak pred upravnim organima trajao pet godina prije nego što je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje i da je u tom periodu pet puta vođen postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog upravnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

50. Međutim, iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu apelanata, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

51. Apelanti su zatražili da im se naknadi šteta zbog dužine trajanja upravnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

52. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe Zakona o eksproprijaciji kojima je regulirano da je postupak provođenja eksproprijacije hitan, a s obzirom na to da je taj postupak u odnosu na apelante započet 22. decembra 2009. godine i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon više od šest godina, nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantima treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada upravni organi nisu odlučili o zahtjevu za utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet eksproprijacije u periodu dužem od šest godina, te kada su odluke prvostepenog upravnog organa četiri puta poništene i predmet vraćen na ponovni postupak, a nadležni organi za to nisu ponudili adekvatno opravdanje.

54. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman