Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5305/15 (Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5305/15

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5305/15, rješavajući apelaciju Preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 194306 14 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 194306 14 P u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Nebojša Milanović, advokat iz Banje Luke, podnijelo je 28. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 194306 14 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) zatraženo je 16. decembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Okružni privredni sud je dostavio 29. februara 2016. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 15. novembra 2007. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Ekvator d.o.o. Banja Luka i Đ. D. iz Banje Luke radi raskida ugovora i isplate. Nakon osnivanja okružnih privrednih sudova, Osnovni sud se u predmetnom postupku oglasio stvarno nenadležnim i predmet je 1. maja 2010. godine ustupio Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Okružni privredni sud je u predmetnom postupku 26. septembra 2012. godine održao pripremno ročište, a na ročištu za glavnu raspravu koju je održao 5. februara 2014. godine apelant je precizirao tužbeni zahtjev i istakao da ostaje pri prijedlogu za određivanje sudske mjere obezbjeđenja, koju je opredijelio 23. oktobra 2012. godine i taj prijedlog se nalazi u spisu. Okružni privredni sud je na održanom ročištu donio rješenje kojim je glavnu raspravu zaključio i obavijestio parnične stranke da će presuda biti donesena u zakonom propisanom roku, te da će strankama biti dostavljena poštom i da će rok za žalbu početi da teče od prvog narednog dana od dana dostavljanja prepisa presude. Iz stanja spisa proizlazi da se Okružni privredni sud u predmetnom postupku Rješenjem broj 57 0 Ps 012436 07 Ps od 6. marta 2014. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet je po pravosnažnosti rješenja 24. juna 2014. godine ustupio Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom. Osnovni sud je apelantov predmet zaveo i vodi pod brojem 71 0 P 194306 14 P.

6. Apelant je u cilju okončanja predmetnog postupka podnosio urgencije Osnovnom sudu, i to: 19. maja 2015. godine, 22. juna 2015. godine, 20. jula 2015. godine, 20. avgusta 2015. godine, 22. septembra 2015. godine, 23. oktobra 2015. godine i 23. novembra 2015. godine.

7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred redovnim sudovima došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pa je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju, Okružni privredni sud je ukratko naveo tok predmetnog parničnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmete rješava prema hronološkom redu kako su zaprimljeni u sudu, te da je u periodu od kada se apelantov predmet nalazio pred tim sudom (od 1. maja 2010. godine do 24. juna 2014. godine) Okružni privredni sud sproveo parnični postupak, gdje je pripremno ročište u skladu s članom 56 Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju („Službeni glasnik BiH“ broj 66/12) zakazao za 26. septembar 2012. godine. Navodi da Okružni privredni sud nije odgovoran za dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom. Ističe da Okružni privredni sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva i predlaže da se apelacija odbije. V.Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

11. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od osam godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 15. novembra 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje duže od osam godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Osnovnog suda, a iz stanja spisa proizlazi, s obzirom na materijalne dokaze i činjenice koje se u predmetnom postupku moraju utvrditi, da se radi o složenom postupku. S obzirom na činjenicu da je apelant u više navrata Osnovnom sudu podnosio urgencije u cilju okončanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je postupak od većeg značaja za apelanta, koji svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka.

22. Ustavni sud zapaža da je apelant Osnovnom sudu 15. novembra 2007. godine podnio tužbu, da u predmetnom postupku Osnovni sud u periodu dužem od dvije i po godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do osnivanja okružnih privrednih sudova, kada se u apelantovom predmetu oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet je 1. maja 2010. godine ustupio Okružnom privrednom sudu kao stvarno nadležnom na dalje postupanje. Iz stanja spisa proizlazi da je Okružni privredni sud u predmetnom postupku, dvije godine nakon prijema predmeta na postupanje, održao pripremno ročište 26. septembra 2012. godine, a da je ročište za glavnu raspravu zaključio 5. februara 2014. godine, nakon čega se Rješenjem broj 57 0 Ps 012436 07 Ps od 6. marta 2014. godine oglasio stvarno nenadležnim i predmet je nakon pravosnažnosti navedenog rješenja 24. juna 2014. godine dostavio Osnovnom sudu kao stvarno nadležnom na ponovno postupanje. Ustavni sud zapaža da je Okružnom privrednom sudu bilo potrebno četiri godine da bi u predmetnom postupku donio rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim za postupanje i da predmet vrati Osnovnom sudu. Kao obrazloženje za dužinu trajanja postupka Okružni sud je naveo svoju obavezu da predmete rješava hronološki. Ovakvo opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija se ne može smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, a s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda, to je doveo do toga da je Okružnom privrednom sudu bilo potrebno četiri godine da bi u predmetnom postupku donio rješenje kojim se oglašava stvarno nenadležnim za postupanje i da predmet vrati Osnovnom sudu.

23. Iz stanja spisa proizlazi da Osnovni sud nakon prijema predmeta na postupanje (od 24. juna 2014. godine), tj. u periodu dužem od godinu i po, nije preduzimao procesne radnje, a Ustavnom sudu nije dostavio odgovor na apelaciju kojim bi opravdao svoje nepostupanje u predmetnom postupku.

24. Ustavni sud zapaža da su se redovni sudovi u predmetnom postupku koji traje duže od osam godina, dva puta oglašavali stvarno nenadležnim i da se predmet po drugi put nalazi pred Osnovnim sudom u početnoj fazi postupka, odnosno apelant i nakon osam godina od podnošenja tužbe nije došao do meritorne sudske odluke. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ponovo ukazati na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). To znači da su redovni sudovi bili u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzimaju procesne radnje u skladu s relevantim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravljaju predmetom i da u razumnom roku donesu odluku.

25. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji traje duže od osam godina, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku) odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer se predmetni parnični postupak u periodu dužem od osam godina nalazi u početnoj fazi postupka, za čiju dužinu su odgovorni redovni sudovi, pri čemu je Okružnom privrednom sudu bilo potrebno oko četiri godine da bi odlučio o stvarnoj nadležnosti za postupanje u predmetnom postupku jer, i pored preduzetih mjera na organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja takvih starih predmeta, dok Osnovni sud nije ponudio nikakvo opravdanje za svoju evidentnu neaktivnost u predmetnom postupku.

30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman