Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5300/15 (Mikrokreditna fondacija Melaha, Sarajevo)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5300/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5300/15, rješavajući apelaciju Mikrokreditne fondacije Melaha, Sarajevo na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mikrokreditne fondacije Melaha, Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Mal 261939 10 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Mal 261939 10 Mal u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mikrokreditna fondacija Melaha, Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Adina Buzurović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 1. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Mal 261939 10 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. januara 2016 godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 12. januara 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je putem punomoćnika 11. juna 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv prvotužene M. S. i drugotužene M. S. radi duga. Općinski sud je tužbu na odgovor tuženim pokušao dostaviti 19. juna 2012. godine, a na osnovu izvještaja dostavljača od 20. juna 2012. godine Općinski sud je obaviješten da je prvotužena umrla, a da je drugotužena odselila s adrese navedene u tužbi. Rješenjem od 8. oktobra 2013. godine Općinski sud je pozvao apelanticinog punomoćnika da uredi tužbu tako što će u odnosu na prvotuženu označiti njezine nasljednike, a u odnosu na drugotuženu dostaviti njezinu tačnu adresu, a sve u roku od osam dana od prijema rješenja. Podnescima od 28. oktobra 2013. godine, 3. decembra 2013. godine, 14. januara 2014. godine i 25. februara 2014. godine apelanticin punomoćnik je zatražio da sud dozvoli dodatni rok za uređenje tužbe. Apelantica je 6. marta 2014. godine Općinskom sudu dostavila uređenu tužbu u kojoj je umjesto drugotužene označila njezinog nasljednika Š. F. Iz stanja spisa proizlazi da su tokom postupka tužene umrle, da se iza prvotužene ostavinski postupak proveo 27. septembra 2011. godine, a iza drugotužene 9. aprila 2013. godine. Općinski sud je 8. januara 2016. godine izdao dnevnu naredbu da se uređena tužba dostavi na odgovor tuženom Š. F. i da se dostavi dopis apelantici u kome se traži da se izjasni u pogledu daljnjeg toka postupka u odnosu na prvotuženu.
6. Apelantica je u cilju okončanja predmetnog postupka podnosila urgencije Općinskom sudu, i to: 3. oktobra 2014. godine, 5. januara 2015. godine i 19. novembra 2015. godine.
7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica je ukratko navela hronologiju predmetnog postupka, ističući da je naknadno, u toku pribavljanja dokumentacije potrebne za uređenje tužbe, utvrdila da su tužene umrle i da je Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 O 112719 09 O od 27. septembra 2011. godine određeno da se zaostavština iza umrle M. S. kao prvotužene neće raspravljati, a Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 O 323103 13 O od 9. aprila 2013. godine zakonskim nasljednikom iza umrle M. S. proglašen je njezin bratić Š. F. Apelantica je istakla da iznos duga koji u tužbi potražuje nije zanemarljiv, te je zbog dužine trajanja postupka tražila i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo tok predmetnog parničnog postupka obrazloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tužba na odgovor tuženim nije mogla biti dostavljena jer je apelantica podnijela neurednu tužbu i da je, nakon što ju je sud rješenjem od 8. oktobra 2013. godine pozvao da uredi tužbu, četiri puta tražila dodatni rok za uređenje tužbe. Navodi i to da je apelantica, nakon što je 6. marta 2014. godine podnijela uređenu tužbu, u više navrata podnosila urgencije, te da je sud 8. januara 2016. godine izdao naredbu da se uređena tužba dostavi tuženom na odgovor i dopis apelantici da se izjasni o daljnjem toku postupka u odnosu na prvotuženu. Ističe da referat postupajućeg stručnog saradnika broji 5.000 predmeta, te da se u konkretnom predmetu postupa u skladu sa Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku) i u rokovima koliko je to objektivno moguće, uzimajući u obzir obimnost referata i podatak da se predmetni spis, s obzirom na broj starih predmeta u referatu, nije nalazio u Planu rješavanja starih predmeta za 2015. godinu, a po kom planu su u radu 262 predmeta.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. juna 2010. godine kao dana podnošenja tužbe do dana donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje duže od pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda, da je u pitanju postupak male vrijednosti koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na činjenicu da se u predmetnom postupku nakon podnošenja tužbe utvrdilo da su tužene umrle, može se reći da se radi o složenijem postupku.
22. Ocjenjujući apelanticino ponašanje Ustavni sud zapaža da je apelantica u određenoj mjeri utjecala na dužinu trajanja postupka tako što je sudu podnijela neurednu tužbu, te da je na poziv suda od 8. oktobra 2013. godine četiri puta podnescima tražila produženje roka za uređenje tužbe. Apelantica je uređenu tužbu Općinskom sudu podnijela 6. marta 2014. godine i nakon uređenja tužbe u predmetnom postupku je pokazala veću aktivnost tako što je tri puta podnosila urgencije sudu u cilju okončanja predmetnog postupka.
23. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku Ustavni sud zapaža da je tužbu na odgovor pokušao dostaviti tuženim dvije godine nakon prijema (19. juna 2012. godine), te da je nakon obavještenja da je prvotužena umrla, a da se drugotužena odselila s adrese navedene u tužbi, Općinski sud nakon godinu i po (8. oktobra 2013. godine) donio rješenje kojim je pozvao apelanticu da uredi tužbu, te da je godinu i po nakon dostavljanja uređene tužbe, tj. 8. januara 2016. godine Općinski sud izdao dnevnu naredbu da se tužba dostavi tuženom na odgovor i dopis apelantici da se izjasni u pogledu daljnjeg toka postupka u odnosu na prvotuženu. Ustavni sud zapaža neaktivnost Općinskog suda u predmetnom postupku u periodu od približno pet godina, a kao opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku Općinski sud je naveo da sud ima veliki broj predmeta koje rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, te da se predmet nije nalazio na listi rješavanja starih predmeta za 2015. godinu, a koje opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje postupka u vremenskom periodu dužem od pet godina, za čiju dužinu trajanja postupka je u većoj mjeri kriv Općinski sud koji nije, u skladu s važećim odredbama Zakona o parničnom postupku, blagovremeno preduzimao procesne radnje, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji i nakon vremenskog perioda dužeg od pet godina nije okončan pred prvostepenim sudom ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelantice na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Općinskom sudu da bez daljeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanticu. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“, gdje se predmetni parnični postupak u periodu dužem od pet godina nalazi u početnoj fazi postupka, za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri kriv Općinski sud, koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman