Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-532/16 (Z. N.)
Odluka donesena 16. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-532/16
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 532/16, rješavajući apelaciju Zaima Nurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zaima Nurića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 102896 11 Rs od 2. jula 2013. godine, a koji se, radi odlučivanja o izjavljenim žalbama, vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Rs 102896 13 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o izjavljenim žalbama u predmetu broj 32 0 Rs 102896 11 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Zaimu Nuriću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Zaimu Nuriću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zaim Nurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bukinja, kojeg zastupa Vinka Gutić, advokat iz Lukavca, podnio je 3. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 102896 11 Rs od 2. jula 2013. godine, a koji se, radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi, vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Rs 102896 13 Rsž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 12. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 17. februara 2016. godine, a Općinski sud 18. februara 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
5. Apelant je 2. novembra 2011. godine podnio tužbu protiv tuženog JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi izmjene presude o renti, vsp. 2.000,00 KM.
6. Rješenjem od 11. novembra 2011. godine Općinski sud je vratio tužbu radi uređenja, a apelant je 17. novembra 2011. godine dostavio uređenu tužbu.
7. Tuženi je 15. decembra 2011. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Općinski sud je 23. januara 2013. godine, 18. februara i 25. marta 2013. godine održao pripremno ročište.
9. Sudski vještak je 26. aprila 2013. godine dostavio nalaz i mišljenje.
10. Ročište za glavnu raspravu Općinski sud je održao 10. maja 2013. godine i 29. maja 2013. godine.
11. Općinski sud je 2. jula 2013. godine donio prvostepenu presudu kojom je izmijenio raniju presudu o renti i obavezao tuženog da apelantu na ime rente isplaćuje mjesečne iznose od 274,73 KM, dok je u preostalom dijelu odbijen apelantov tužbeni zahtjev.
12. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu 11. jula 2013. godine, a tuženi 16. jula 2013. godine. Apelant je 2. augusta 2013. godine dostavio odgovor na žalbu tuženog.
13. Općinski sud je 10. septembra 2013. godine spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama.
14. Apelant je podneskom od 14. novembra 2014. godine urgirao postupanje Kantonalnog suda.
15. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbama.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama, a da Kantonalni sud do trenutka podnošenja apelacije nije donio drugostepenu odluku. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i da Kantonalnom sudu naloži da po hitnom postupku donese odluku o žalbi. Također, apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da će apelantov predmet „najvjerovatnije biti stavljen u rad u najskorije vrijeme“, vodeći računa o planu rješavanja starih predmeta vezano za obaveze iz odluka Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju izložio hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da je postupak pred Općinskim sudom trajao jednu godinu i osam mjeseci, što, prema mišljenju tog suda, ne predstavlja kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 4. i 5.
(4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom od 2. novembra 2011. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
28. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 2. novembra 2011. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu više od četiri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
30. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi izmjene odluke o renti, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
31. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je urgirao da Kantonalni sud donese odluku, čime je pokušao ostvariti što hitnije postupanje u svom predmetu. Osim navedenog, imajući u vidu da apelant u predmetnom parničnom postupku nastoji izmijeniti raniju presudu o renti, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta.
32. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvostepenu presudu donio 2. jula 2013. godine, odnosno nakon proteka godinu i devet mjeseci od podnošenja tužbe. Tokom prvostepenog postupka Općinski sud je u relativno kratkom roku dostavio tužbu radi davanja odgovora, a zatim u razumnom roku održao pripremno ročište (23. januara 2013. godine, 18. februara i 25. marta 2013. godine), pribavio nalaz i mišljenje vještaka od 26. aprila 2013. godine i održao ročište za glavnu raspravu (10. maja 2013. godine i 29. maja 2013. godine). S obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud odugovlačio prvostepeni postupak. S druge strane, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet 10. septembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o izjavljenim žalbama i da taj sud, prema stanju spisa, u periodu dužem od dvije godine nije donio drugostepenu odluku. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da će apelantov predmet „najvjerovatnije biti stavljen u rad u najskorije vrijeme“ vodeći računa o planu rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za pravni sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se poduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hroničnih zaostataka u radu suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast poduzela određene korake na organiziranju svoga rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem Kantonalnog suda u periodu od više od dvije godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, u periodu od dvije godine nije razmatrao žalbe koje su izjavljene protiv prvostepene presude, te da se iz odgovora na apelaciju ne može sa sigurnošću utvrditi kada će, prema Planu za rješavanje starih predmeta, u apelantovom predmetu biti donesena drugostepena odluka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
34. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu s obzirom na to da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka. Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da parnični postupak u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim traje nešto više od četiri godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 600,00 KM.
37. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u situaciji kada parnični postupak nije okončan u periodu dužem od četiri godine od podnošenja tužbe, pri čemu se bilježi potpuna neaktivnost žalbenog suda u periodu od dvije i pol godine koja traje i u vrijeme donošenja ove odluke, pa se i evidentno poduzete mjere u organizaciji rada tog suda pokazuju neuspješnim, jer nije postignuta odgovarajuća efikasnost u radu budući da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari dok dođe na red za odlučivanje.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman