Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4260/15 (Mldb. N. N.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4260/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4260/15, rješavajući apelaciju N. N., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija N. N.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 150378 12 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, N. N. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati N. N. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mldb. N. N. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa majka V. N., podnijela je 14. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 150378 12 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 3. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 12. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Apelantkinja je 4. aprila 2016. godine Ustavni sud obavijestila o promjeni adrese, činjenici da je postala punoljetna 23. septembra 2015. godine, te je dostavila punomoć za zastupanje. Apelantkinja se takođe očitovala na odgovor Osnovnog suda na apelaciju, ističući da navodi Osnovnog suda nisu tačni i da su njena prava u postupku pred tim sudom povrijeđena.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelantkinja je 11. septembra 2012. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 099515 10 P od 28. oktobra 2011. godine, potvrđene Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), a radi isplate dospjelih mjesečnih iznosa za njeno izdržavanje kao maloljetnog djeteta u visini od 200,00 KM za period od 4. oktobra 2010. godine do jula 2012. godine i po 420,00 KM mjesečno za period od avgusta 2012. godine do konačne isplate, kao i troškova postupka, sve sa zakonskim kamatama.
7. Osnovni sud je 17. oktobra 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje.
8. Izvršenik je 3. januara 2013. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je kao neosnovan odbijen Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 150378 12 I od 30. aprila 2015. godine.
9. Odlučujući o žalbi izvršenika, podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 30. aprila 2015. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 150378 15 Gž od 5. oktobra 2015. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda.
10. Osnovni sud je donio Zaključak broj 71 0 I 150378 12 I od 27. oktobra 2015. godine kojim je odredio zapljenu i procjenu pokretnih stvari, uključujući i putničko motorno vozilo izvršenika. Istovremeno, naložena je procjena pokretnih stari u smislu člana 126 Zakona o izvršnom postupku, te je u smislu člana 121 Zakona o izvršnom postupku naložen popis onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje apelantkinjinog potraživanja, i to glavnog duga u iznosu od 2.079,11 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 750,00 KM.
11. Kako izvršenik nije platio iznos iz rješenja o izvršenju, 3. decembra 2015. godine je izvršen popis i procjena stvari u svojini izvršenika, o čemu je sačinjen zapisnik.
12. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja navodi da je postupanje Osnovnog suda suprotno odredbi člana 12 stav 5, kao i odredbi člana 15 Zakona o izvršnom postupku, odnosno da je taj sud propustio da o prigovoru odluči u roku od 15 dana, kako propisuje Zakon o izvršnom postupku. Nadalje, apelantkinja navodi da rješenje Osnovnog suda od 30. aprila 2015. godine sadrži pouku o pravnom lijeku, da žalba protiv tog rješenja ne odlaže izvršenje, a da taj sud, i pored toga, nije sproveo izvršenje, već je spis po žalbi izvršenika dostavio drugostepenom sudu na postupanje. Uz to, apelantkinja navodi da se u konkretnom slučaju radi o pravima maloljetnog djeteta, te da uprkos činjenici da je izvršni postupak hitan postupak, on traje gotovo tri godine i još uvijek nije okončan. Apelantkinja predlaže Ustavnom sudu da njenu apelaciju usvoji, utvrdi povredu prava na pravično suđenje, te naloži Vladi Republike Srpske da joj zbog povrede prava na pravično suđenje isplati iznos od 900,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da prema odredbama Zakona o izvršnom postupku žalba ne odlaže izvršenje rješenja, ali da se u konkretnom predmetu ne radi o izvršenju izdržavanja određenom pravosnažnom sudskom odlukom, nego o potraživanjima razlike po novoj odluci suda o iznosu za izdržavanje, naplati zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, kao i troškova parničnog postupka. Zbog toga je Osnovni sud u tom predmetu odredio i vještačenje za utvrđivanja visine zakonskih zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos dospjelog potraživanja, kao i kamata na troškove postupka, pa je održao i posebno ročište za utvrđivanje visine potraživanja i usaglašavanja iznosa između izvršnih stranaka s obzirom da je izvršenik tvrdio da svoje obaveze po osnovu presude redovno izvršava, a kako se nisu usaglasili ni po nalazu vještaka, Osnovni sud je ipak sačekao pravosnažnost svog rješenja tako što je žalbu uputio na odlučivanja drugostepenom sudu i odmah nakon što je taj sud odlučio po žalbi, kojom je potvrđeno rješenje Osnovnog suda, Osnovni sud je posebnim zaključkom od 27. oktobra 2015. godine odredio zapljenu i procjenu pokretnih stvari izvršenika. Osnovni sud smatra da apelantkinji nisu ugrožena prava na pravično suđenje jer je u postupku za utvrđivanje visine zakonskih zateznih kamata taj sud odlučivao i ranije u drugim postupcima s obzirom da je izvršenik i ranije kasnio s isplatama dosuđenih mjesečnih rata za izdržavanje maloljetne apelantkinje.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Pravni lijekovi Član 12.
[...] (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
[...] Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelantkinja pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantkinja poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
20. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
21. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantkinji da se žali zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 Evropske konvencije.
22. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Takođe, jedan od osnovnih principa Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
23. U konkretnom slučaju, apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje od 11. septembra 2012. godine nije okončan u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
25. Apelantkinja smatra da joj je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
26. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Osnovnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 11. septembra 2012. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od tri godine.
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula na osnovu pravosnažne presude u predmetu isplate dospjelih mjesečnih iznosa za njeno izdržavanje. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Osnovnog suda, Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku određeno vještačenje za utvrđivanja visine zakonskih zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos dospjelog potraživanja, kao i kamata na troškove postupka, te je bilo nužno održati i posebno ročište za utvrđivanje visine potraživanja i usaglašavanja iznosa između izvršnih stranaka, što upućuje na zaključak da je predmet nešto složenije prirode.
30. Posmatrajući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je ona na bilo koji način doprinijela dužini trajanja postupka. U pogledu značaja koji ovaj postupak ima za apelantkinju, on je nesumnjivo veliki, tim prije što se radi o maloljetnom djetetu, ali i o potraživanjima koja nisu neznatna i koja su nesumnjivo potrebna za njeno izdržavanje.
31. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
32. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, rješenje o izvršenju donio u roku od mjesec dana, što nije znatno dug period iako Zakon o izvršnom postupku za tu radnju propisuje rok od osam dana. Međutim, kako se ne radi o pretjerano dugom vremenskom periodu, Ustavni sud ovo neće staviti na teret Osnovnom sudu. Međutim, Ustavni sud ne može isto zaključiti za ponašanje Osnovnog suda pri odlučivanju o prigovoru izvršenika podnesenom protiv rješenja o izvršenju. Naime, Osnovni sud je odluku o prigovoru donio protekom roka od preko tri godine, što se teško može opravdati bilo kakvim razumnim razlozima, a ni sam Osnovni sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio adekvatno opravdanje. Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 15 Zakona o izvršnom postupku, u kojoj je rok za odlučivanje o prigovoru protiv rješenja o izvršenju 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči, koji je u konkretnom slučaju Osnovni sud višestruko premašio. Uz to, Osnovni sud je, a kako i sama apelantkinja ističe, bio dužan da postupi u skladu s članom 12 stav 5 Zakona o izvršnom postupku i sprovede izvršenje. Naime, članom 12 stav 5 Zakona o izvršnom postupku propisano je da prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje sprovodi naplatom sa transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru. U konkretnom slučaju, predmet postupka je bila isplata dospjelih iznosa za izdržavanje maloljetnog djeteta, pa je Osnovni sud u tom smislu mogao primijeniti ovaj izuzetak. Iako je nakon donošenja rješenja drugostepenog suda, Osnovni sud bio aktivan i odmah donio zaključak o pljenidbi i procjeni pokretnih stvari izvršenika, nesporna je činjenica da je tom sudu bilo potrebno preko tri godine da donese odluku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju, što je u direktnoj suprotnosti s odredbama člana 15 Zakona o izvršnom postupku. Za ovako dug period neaktivnosti, Ustavni sud ne nalazi opravdanje. U pogledu ponašanja Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u roku od svega nekoliko mjeseci donio odluku po žalbi izvršenika podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 30. aprila 2015. godine, što se ne može ocijeniti kao nerazumno dug period.
33. Imajući u vidu sve činjenice i okolnosti ovog predmeta, a naročito činjenicu da je postupak odlučivanja o prigovoru protiv rješenja o izvršenju trajao duže od tri godine, nakon čega je postupak nastavljen ažurnije, ali još uvijek nije okončan, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, a naročito zbog neodlučivanja u razumnom roku o prigovoru protiv rješenja o izvršenju, povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Apelantkinja je zatražila da joj se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulisano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je apelantkinja 11. septembra 2012. godine pokrenula izvršni postupak i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon više od tri godine, nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantkinji treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 900,00 KM. Ovaj iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada izvršni postupak traje preko tri godine i još uvijek nije okončan i kada je Osnovni sud o prigovoru protiv rješenja o izvršenju odlučivao više od tri godine, a za svoju apsolutnu neaktivnost u tom periodu nije ponudio nikakvo opravdanje.
38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman