Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-210/16 (H. H.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-210/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 210/16, rješavajući apelaciju Harisa Hadžialića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h), člana 57. stav 2. tač. a) i b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Harisa Hadžialića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 485777 15 P.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Harisa Hadžialića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Reg-11-000174 od 18. marta 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Haris Hadžialić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 14. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Reg-11-000174 od 18. marta 2011. godine, te zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 65 0 P 485777 15 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da apelant nije dostavio odluke koje osporava, od apelanta je 2. februara 2016. godine zatraženo da u roku od osam dana od prijema dopisa, u skladu sa članom 21. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavi odluke koje apelacijom osporava.

3. Apelant je 9. februara 2016. godine dopunio apelaciju.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

5. Općinski sud je 2. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

a)Činjenično stanje u odnosu na postupak broj 065-0-Reg-11-000174

6. Apelant je 19. januara 2011. godine Općinskom sudu podnio prijavu radi brisanja direktora društva „VTEL BH“ d.o.o. Sarajevo.

7. Općinski sud je zaključkom broj 065-0-Reg-11-000174 od 8. februara 2011. godine naložio apelantu da prijavu uredi na način da u roku od osam dana od prijema zaključka dostavi prijavu za brisanje na propisanom obrascu uz notarski obrađenu odluku o razrješenju direktora, te isprave propisane u članu 22. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH.

8. Budući da apelant u ostavljenom roku nije postupio prema navedenom zaključku, Općinski sud je Rješenjem broj 065-0-Reg-11-000174 od 8. februara 2011. godine, primjenom člana 59. stav

4. Zakona o registraciji poslovnih subjekata, odbacio apelantovu prijavu od 19. januara 2011. godine.

b)Činjenično stanje u odnosu na postupak broj 65 0 P 485777 15 P

9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

10. Apelant je 9. februara 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog „VTEL BH“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i „VTEL Holdings Limited“ iz Dubaija, Ujedinjeni Arapski Emirati (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi utvrđenja prestanka dužnosti direktora preduzeća i brisanja upisa iz sudskog registra.

11. Općinski sud je rješenjem vratio tužbu na ispravku, a tužitelj je tužbu ispravio 31. marta 2015. godine.

12. Općinski sud je tužbu dostavio drugotuženom diplomatskim putem, putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da od Ministarstva pravde BiH nije dobio informacije u vezi sa dostavom tužbe drugotuženom.

14. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Iz navoda apelacije i dopune apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog nemogućnosti prijave brisanja direktora pravnog lica iz sudskog registra, te zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 7. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN. Apelant je, između ostalog, naveo da mu se, zbog nemogućnosti brisanja direktora pravnog lica, onemogućuje ostvarivanje drugih prava, zbog čega predlaže da Ustavni sud naloži Registarskom odjeljenju Općinskog suda da izvrši ispis apelanta kao direktora pravnog lica „VTEL BH“ d.o.o. Sarajevo. S druge strane, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka, apelant je naveo da je pred Općinskim sudom pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja prestanka dužnosti direktora pravnog lica i brisanja upisa iz sudskog registra, ali da do trenutka podnošenja apelacije i dopune uz apelaciju Općinski sud nije zakazao pripremno ročište, čime su grubo povrijeđena njegova temeljna ljudska prava i slobode, zagarantirane odredbama Ustava Bosne i Hercegovine.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je izložio činjenično stanje predmeta kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da taj sud nije mogao utjecati na dužinu procedure dostave diplomatskim putem pismena strankama čije je sjedište ili boravište u inozemstvu, te da će taj sud odmah nakon prijema dostavnice o uručenju tužbe drugotuženom nastaviti rad u apelantovom predmetu.

V. Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

a)Dopustivost ratione materiae

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu kojim se osporava Rješenje Općinskog suda broj 065-0-Reg-11-000174 od 8. februara 2011. godine Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

20. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u apelaciji, odnose isključivo na odluku donesenu u postupku u kome se odlučivalo o procesnoj dopustivosti apelantove prijave za brisanja upisa direktora pravnog lica. S tim u vezi, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.

21. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41, kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojemu je Općinski sud odbacio njegovu prijavu brisanja upisa direktora pravnog lica u sudski registar, pri čemu je, dakle, odlučivao samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivao je samo procesnu dopustivost predmetnog pravnog sredstva. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluke broj AP 146/05 od 20. decembra 2005. godine, broj AP 65/06 od 9. maja 2007. godine i broj AP 2159/12 od 27. juna 2012. godine i AP 3980/14 od 15. aprila 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ) zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava, te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, te da se u takvom postupku ne odlučuje o stjecanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv na taj postupak.

22. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa u vezi sa upisom u sudski registar primjenjiva i na konkretan predmet. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. Također, imajući u vidu da se u predmetnom postupku, odnosno osporenim rješenjem odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 7. Opće deklaracije o ljudskim pravima UN, zbog čega su apelantovi navodi i u tom dijelu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b)Dopustivost – razuman rok

25. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji je apelant pokrenuo tužbom od 9. februara 2015. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

29. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

32. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 9. februara 2015. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste nešto više od jedne godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi utvrđenja činjenice prestanka dužnosti direktora pravnog lica i brisanja upisa iz sudskog registra, te da se, imajući u vidu činjenicu da je drugotuženi pravno lice sa sjedištem u inozemstvu, te s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju, može govoriti o nešto složenijem predmetu.

35. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Osim navedenog, imajući u vidu da apelant u predmetnom parničnom postupku nastoji utvrditi činjenicu da mu je prestala dužnost direktora pravnog lica koja, prema navodima iz apelacije, apelantu onemogućava ostvarivanje drugih prava, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

36. Analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon zaprimanja tužbe od 9. februara 2015. godine, u relativno kratkom roku apelantu rješenjem naložio ispravku i dopunu tužbe, a nakon prijema ispravljene i dopunjene tužbe od 31. marta 2015. godine, u relativno kratkom roku tužbu dostavio tuženim radi davanja odgovora na tužbu. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je drugotuženi pravno lice sa sjedištem u inozemstvu zbog čega je Općinski sud tužbu morao dostavljati diplomatskim putem, putem Ministarstva pravde BiH, kao i da do trenutka dostavljanja odgovora na apelaciju Općinski sud nije dobio obavijest od Ministarstva pravde BiH o uručenju tužbe drugotuženom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su postojale objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud nije mogao postupati u predmetnom parničnom postupku, zbog čega Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od nešto više od jedne godine u kojem nije odlučeno o apelantovoj tužbi još uvijek nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i postojanju objektivnih okolnosti.

37. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje parničnog postupka nešto dužem od jedne godine u predmetu koji nije zakonom određen kao hitan još uvijek ne predstavlja kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

38. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu i prava na zabranu diskriminacije s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak koji se ne smatra hitnim, zbog postojanja objektivnih okolnosti, traje nešto više od jedne godine.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-210/16 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio