Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-329/13 (S. P.)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Suvlasništvo
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-329/13

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 329/13, rješavajući apelaciju Slobodana Petkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slobodana Petkovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 054458 08 P (raniji broj P-3020/01), koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 054458 13 Rev od 17. avgusta 2014. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Slobodanu Petkoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Slobodanu Petkoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Petković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 23. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 054458 08 P (raniji broj P-3020/01).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Osnovnog suda zatraženo je 10. novembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je 18. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud 20. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant kao prvotužilac i Svetislav Petković kao drugotužilac (u daljnjem tekstu: drugotužilac) podnijeli su 6. decembra 2001. godine tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih Opštine Banjaluka i Jovana Lukajića radi utvrđenja.

6. Osnovni sud je 18. juna 2003. godine održao pripremno ročište.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj P-3020/01 od 26. avgusta 2003. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari, te određeno da će se postupak nastaviti nakon okončanja postupka u predmetu tog suda broj O-2074/01, na prijedlog stranaka ili kada sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka okončanje navedenog postupka.

8. Apelant i drugotužilac su 14. juna 2007. godine podnijeli prijedlog za nastavak predmetnog postupka.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj P-1160/06 od 7. jula 2008. godine odbijen je prijedlog apelanta i drugotužioca kojim su tražili nastavak postupka u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Odlučujući o žalbi apelanta i drugotužioca, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-GŽ-08-001 520 od 31. oktobra 2008. godine kojim je žalbu uvažio, navedeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da prekid postupka traje duže od četiri godine, da apelant i drugotužilac uopšte nisu stranke u postupku koji se vodi pod brojem O-2074/01, te da stoga nema razloga da predmetni parnični postupak i dalje bude prekinut.

11. U ponovnom postupku, Osnovni sud je 24. maja 2011. godine održao pripremno ročište, te 18. oktobra i 7. decembra 2011. godine ročišta za glavnu raspravu.

12. Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 054458 08 P od 23. decembra 2011. godine kojom je utvrđeno da su apelant i drugotužilac nasljednici iza umrlog Radivoja Dobrojevića, te da su po osnovu nasljedstva stekli pravo suvlasništva na nepokretnostima pobliže navedenim u izreci presude s dijelovima od po ¼ (stav I izreke presude). Utvrđeno je da u zaostavštinu umrle Angeline Dobrojević ne ulaze nepokretnosti navedene u stavu I izreke presude (stav II izreke presude). Naloženo je Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banjaluka da izvrši brisanje prava suvlasništva i drugih prava na nepokretnostima iz st. I i II izreke presude sa imena Angeline Dobrojević, uz istovremeni upis apelanta i drugotužioca kao suvlasnika i sunosioca prava korišćenja na predmetnim nepokretnostima s dijelovima od po ¼ (stav II izreke presude). Obavezani su tuženi Grad Banjaluka, Jovan Lukajić i Brane Đurić da apelantu i drugotužiocu predaju u posjed predmetne nepokretnosti, te da im solidarno naknade troškove parničnog postupka (st. IV i V izreke presude).

13. Odlučujući o žalbama tuženih protiv navedene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 054458 od 28. decembra 2012. godine kojom je žalbu tuženog Grada Banjaluke uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev apelanta i drugotužioca u odnosu na tog tuženog odbio, žalbu tuženog Brane Đurića uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako što je zahtjev apelanta i drugotužioca za naknadu troškova postupka u odnosu na tog tuženog odbio, dok je žalbu tuženog Jovana Lukajića odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

14. Odlučujući o reviziji apelanta i drugotužioca protiv drugostepene presude, Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je donio Presudu broj 71 0 P 054458 13 Rev od 7. avgusta 2014. godine kojom je reviziju odbio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom i Okružnim sudom povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je 6. decembra 2001. godinu podnio tužbu, da se u konkretnom slučaju radi o pravu suvlasništva na nepokretnostima koje je naslijedio iza svog ujaka, koje nije bilo sporno, a da predmetni postupak ni nakon 11 godina nije okončan. Apelant navodi da se u trenutku podnošenja apelacije predmet nalazi pred Okružnim sudom po žalbi tuženih protiv prvostepene presude. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Okružni sud je naveo da je u predmetnom postupku dva puta odlučivao o žalbama stranaka protiv prvostepene odluke, te da je oba puta u kratkom roku donio drugostepenu odluku. Naime, Okružni sud je naveo da je prvi žalbeni postupak pred tim sudom trajao kraće od dva mjeseca, a drugi oko sedam mjeseci, računajući od kada su predmeti dostavljeni tom sudu na odlučivanje o žalbama. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o dužini trajanja postupka pred tim sudom.

17. Osnovni sud je naveo da je 23. decembra 2011. godine donio prvostepenu presudu, koja je presudom Okružnog suda od 28. decembra 2012. godine preinačena, te da je Vrhovni sud, odlučujući o reviziji apelanta i drugotužioca protiv drugostepene presude, donio presudu od 7. avgusta 2014. godine kojom je reviziju odbio. Osnovni sud je naveo da je prvostepenu odluku donio uz primjenu pozitivnih zakonskih propisa, te da taj sud nije povrijedio odredbe člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, predstavka broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Ustavni sud zapaža da je apelant 6. decembra 2001. godine pokrenuo predmetni postupak i da je taj postupak okončan donošenjem Presude Vrhovnog suda broj 71 0 P 054458 13 Rev od 7. avgusta 2014. godine. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da je apelant predmetnu apelaciju podnio zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom i Okružnim sudom, te da nakon podnošenja apelacije nije obavijestio Ustavni sud da je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, niti se samim tim žalio na dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda u smislu člana 31 Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka od pokretanja tog postupka (tj. od 6. decembra 2001. godine) pa do donošenja drugostepene presude (tj. do 28. decembra 2012. godine). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 11 godina.

29. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud tek nakon godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe održao pripremno ročište, a zatim donio dva procesna rješenja koja su se odnosila na prekid predmetnog postupka. Ustavni sud ukazuje da je prekid predmetnog postupka trajao duže od pet godina, a za taj prekid očigledno nisu bili ispunjeni uslovi (što proizlazi iz rješenja drugostepenog suda kojim je odlučeno o apelantovoj žalbi protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za nastavak postupka), čime je prvostepeni sud nesumnjivo doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud dalje ukazuje da je prvostepeni sud, nakon što je ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak, tek nakon dvije godine i sedam mjeseci održao pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari. Ustavni sud ukazuje da je prvostepenom sudu nakon toga trebalo samo sedam mjeseci da okonča prvostepeni postupak, što ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo jednostavnom sudskom postupku, a koji je trajao tako dugo isključivo zbog propusta i neaktivnosti prvostepenog suda. Što se tiče Okružnog suda, Ustavni sud ne nalazi da je taj sud svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka budući da je u relativno kratkim rokovima, računajući od datuma kada su tom sudu dostavljeni predmeti na odlučivanje o žalbama, donio svoje odluke. Imajući u vidu da je predmetni postupak trajao 11 godina, i to u najvećoj mjeri zbog propusta i neaktivnosti Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju takvu dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, u odluci kojom usvaja apelaciju, da odredi naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao 11 godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu, na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, trebalo isplatiti iznos od 1.650,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao 11 godina, i to u najvećoj mjeri zbog propusta i neaktivnosti Osnovnog suda, a, pri tome, taj sud uopšte nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju takvu dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-329/13 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio