Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3359/13 (M. Š. iz Banjaluke)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3359/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3359/13, rješavajući apelaciju Miroslava Šušića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miroslava Šušića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 119774 12 Gž od 14.
maja 2013. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Miroslavu Šušiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miroslav Šušić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 29. jula 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 119774 12 Gž od 14. maja 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 23. decembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud je odgovor dostavio 28. decembra 2015. godine, a Osnovni sud 21. januara 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 15. juna 1999. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne šteta za pretrpljene i buduće duševne bolove, fizičke bolove, strah, te duševne bolove zbog naruženosti. Apelant je tužbeni zahtjev zasnovao na činjenici da je 1994. godine kao pripadnik VRS na izvršenju borbenog zadatka teže ranjen, usljed čega je ostao bez stopala desne noge.
6. Apelant je 16. juna 1999. godine podnio i zahtjev za obeštećenje van spora.
7. Osnovni sud je zakazao i održao ročišta 10. oktobra i 4. decembra 2000. godine.
8. Osnovni sud je Presudom broj P-2611/99 od 4. decembra 2000. godine apelantov tužbeni zahtjev usvojio i tuženu obavezao da apelantu po navedenim osnovama isplati označene novčane iznose.
9. Okružni sud je Presudom broj Gž-2082/01 od 12. novembra 2003. godine ukinuo presudu Osnovnog suda, a zbog nepravilno označene tužene i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
10. Zaključkom Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
Pravobranilaštvo RS) broj Un-5793/06 od 23. maja 2011. godine okončan je postupak vansudskog poravnanja jer stranke nisu prihvatile vansudsko poravnanje.
11. Apelant je podneskom od 29. decembra 2011. godine uredio tužbu.
12. Osnovni sud je zakazao i održao pripremno ročište 29. decembra 2011. godine.
13. Podneskom od 27. januara 2012. godine apelantov punomoćnik, advokat Vid Blagojević, obavijestio je Osnovni sud o otkazu punomoći apelantu.
14. Osnovni sud je ročište zakazano za 6. februar 2012. godine odgodio za 23. mart 2012. godine, a s obzirom da apelant nije pristupio, zakazano je novo ročište za 25. april 2012. godine. Ročište za glavnu raspravu zakazano je i održano 25. aprila 2012. godine, te 7. maja 2012. godine, na kojem je glavna rasprava i okončana.
15. Osnovni sud je Presudom broj 71 0 P 119774 11 P od 24. maja 2012. godine apelantov tužbeni zahtjev usvojio i tuženu obavezao da apelantu isplati po označenim osnovama označene novčane iznose.
16. Iz obrazloženja presude, pored ostalog, proizlazi da je Osnovni sud, postupajući u skladu s čl. 4 i 5 Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/05; u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi ratne štete) Pravobranilaštvu RS dostavio spis na postupanje radi zaključenja vansudskog poravnanja i određivanja visine naknade štete. Nadalje, iz obrazloženja presude proizlazi da je Zapisnikom Pravobranilaštva RS broj Un-5793/06 od 23. maja 2011. godine obustavljen postupak vansudskog poravnanja jer stranke nisu prihvatile vansudsko poravnanje. S obzirom da je sud postupio u skladu s članom 5 Zakona o naknadi ratne štete, zaključeno je da su se stekli uslovi da sud meritorno odluči u konkretnoj pravnoj stvari.
17. Apelant je protiv presude Osnovnog sud izjavio žalbu 21. juna, a tužena 22. juna 2012. godine. Apelant je Osnovnom sudu dostavio odgovor na žalbu tužene 3. jula 2012. godine.
18. Osnovni sud je 26. jula 2012. godine dostavio Okružnom sudu spis na odlučivanje po izjavljenim žalbama.
19. Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 119774 12 Gž od 14. maja 2013. godine apelantovu i žalbu tužene odbio kao neosnovane i potvrdio presudu Osnovnog suda. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant tvrdi da mu je u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 119774 12 Gž od 14. maja 2013. godine povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
21. Apelant je u apelaciji iznio hronologiju postupka koji je, kako je naveo, okončan nakon 14 godina od podnošenja tužbe još 1999. godine, ukazujući da on nije doprinio njegovom trajanju, te da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu. Zbog ovako nerazumnog trajanja postupka, kako tvrdi, apelant je zatražio da mu se na ime naknade nematerijalne štete odredi iznos od 3.000,00 KM, te da mu se naknade troškovi sastavljanja apelacije od 1.755,00 KM, a sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja odluke Ustavnog suda pa do isplate.
b) Odgovor na apelaciju
22. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u postupku pred ovim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje.
23. Osnovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije iznio hronologiju postupka koja, kako je ukazano, upućuje na zaključak da su radnje u postupku preduzimane kontinuirano i bez nepotrebnih odlaganja, te zaključio da su apelantovi navodi neosnovani. V.Relevantni propisi
24. Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne 20. 1992. 19.
štete nastale u periodu ratnih dejstava od maja godine do juna 1996.
godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/05 od 21. novembra 2005. godine) u relevantnom periodu je glasio:
Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
Član 23.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
25. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. od 4/77 do 35/91 „Službeni glasnik RS“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
26. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br.
58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom periodu je glasio:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378.
Postupak se prekida:
(…) 6) kad je to drugima zakonom određeno.
Član 380.
(…) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Član 381.
(…) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
(…) VI.Dopustivost
27. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Apelant smatra da mu je u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 119774 12 Gž od 14. maja 2013. godine povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Navedenu presudu apelant je primio 3. juna 2013. godine, a apelacija je podnesena 29. jula 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant tvrdi da mu je u postupku pred redovnim sudovima koji je okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 119774 12 Gž od 14. maja 2013. godine povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
33. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu građansko-pravne prirode u kojem je apelant tražio da mu tužena naknadi nematerijalnu štetu koju je pretrpio, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Suđenje u razumnom roku a)Relevantni principi
35. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
36. Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnom postupku podnio tužbu Osnovnom sudu 15. juna 1999. godine i, kako je naveo u apelaciji, ovaj postupak je okončan nakon donošenjem presude Okružnog suda od 14. maja 2013. godine. Stoga proizlazi da relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka iznosi 13 godina, deset mjeseci i 29 dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
37. U postupku pred redovnim sudovima apelant je tražio da se tužena obaveže da mu naknadi nematerijalnu štetu po više osnova koju je pretrpio jer je kao pripadnik VRS ranjen. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti da su apelantovom tužbom pokrenuta složena pitanja koja bi govorila u prilog trajanju postupka u konkretnom slučaju.
38. Nadalje, iz dokumenata predočenih uz apelaciju proizlazi da se u ukupnom trajanju postupka pred nadležnim sudovima izdvajaju dva perioda: od podnošenja tužbe, tj. 15. juna 1999. godine do početka primjene Zakona o naknadi ratne štete, te drugi period od trenutka kada je apelant uredio tužbu, tj. 29. decembra 2011. godine do donošenja presude Okružnog suda od 14. maja 2013. godine kada je postupak okončan.
39. Ustavni sud zapaža da je u prvom periodu, tj. nakon što je apelant podnio tužbu 15. juna 1999. godine Osnovni sud održao ročišta 10. oktobra i 4. decembra 2000. godine, te donio odluku 4. decembra 2000. godine. Okružni sud je odlukom od 12. novembra 2003. godine ukinuo prvostepenu odluku i predmet vratio na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
40. Ustavni sud zapaža da je Zakon o naknadi ratne štete, objavljen u „Službenom glasniku RS“ od 21. novembra 2005. godine, stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja, tj. 29. novembra 2005. godine. Članom 5 ovog zakona bilo je određeno da se predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
41. Apelant u apelaciji nije naveo da je njegov predmet, u skladu s čl. 4 i 5 Zakona o ratnoj šteti ustupljen nadležnom pravobranilaštvu, odnosno kada je to učinjeno, niti da je postupak pred istim okončan bez postignutog vansudskog poravnanja zapisnikom od 23. maja 2011. godine, a kako proizlazi iz presude Osnovnog suda od 24. maja 2012. godine. Takođe, iz presude Osnovnog suda proizlazi i da je apelant, istovremeno s podnošenjem tužbe sudu 15. juna 1999. godine, podnio i zahtjev za obeštećenje van spora.
42. S obzirom da Ustavnom sudu ni apelant kao ni redovni sudovi nisu predočili dokaz kada je apelantov predmet ustupljen nadležnom pravobranilaštvu, za potrebe utvrđivanja dužine trajanja prvog djela postupka pred redovnim sudovima Ustavni sud je za kraj ovog perioda, rukovodeći se članom 5 Zakona o ratnoj šteti, prihvatio 29. decembar 2005. godine. Stoga proizlazi da je prvi period postupka pred redovnim sudovima trajao šest godina, šest mjeseci i 14 dana. U ovom periodu izdvaja se vremenski okvir koji je Okružnom sudu bio potreban da odluči o žalbi na prvostepenu odluku, tj. gotovo dvije godine, te potpuna neaktivnost Osnovnog suda nakon donošenja odluke Okružnog suda do donošenja Zakona o naknadi ratne štete, tj. period od dvije godine. U odgovoru na apelantove navode niti jedan od sudova nije ponudio razloge i obrazloženja u vezi s tim. Stoga proizlazi da oba suda za trajanje postupka u ovom periodu snose podjednaku odgovornost.
43. Nadalje, iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je postupak pred nadležnim pravobranilaštvom obustavljen 23. maja 2011. godine jer nije postignut sporazum o vansudskom poravnanju, tj. da je spis u periodu od nešto više od pet godina nalazio pred Pravobranilaštvom RS, a što je takođe u značajnoj mjeri doprinijelo trajanju postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 689/13 od 17. februara 2016. godine, stav 30).
44. Početak drugog perioda vezuje se podnošenje uređene tužbe od strane apelanta 29. decembra 2011. godine. Osnovni sud je zakazao i održao pripremno ročište 29. decembra 2011. godine, te dva ročišta za glavnu raspravu 24. aprila i 7. maja 2012. godine, pa je odluku donio 24. maja 2012. godine, tj. za nepunih pet mjeseci nakon podnošenja uređene tužbe. Odlučujući o žalbama koje su na ovu odluku izjavili apelant 21. juna 2012. godine, te tužena 22. juna 2012. godine, Okružni sud je donio odluku 14. maja 2013. godine, tj. za nešto manje od jedne godine. Stoga proizlazi da je drugi period pred redovnim sudovima trajao jednu godinu, četiri mjeseca i 15 dana. Imajući u vidu da je postupak tekao pred dvije sudske instance i da su u ovom periodu donijete dvije odluke nadležnih sudova, Ustavni sud ne nalazi da ukupno trajanje postupka od jednu godinu, četiri mjeseca i 15 dana dovodi u pitanje apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
45. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, te u nedostatku razloga i obrazloženja za trajanje postupka pred redovnim sudovima posebno u periodu od podnošenja tužbe pa do stupanja na snagu Zakona o ratnoj šteti, te imajući u vidu trajanje postupka pred nadležnim pravobranilaštvom, Ustavni sud smatra da je trajanje postupka od 13 godina, deset mjeseci i 29 dana dovoljno za zaključak da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
46. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete i troškova sastavljanja apelacije
47. Apelant je zatražio da mu se na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka dodijeli iznos od 3000,00 KM.
48. Ustavni sud podsjeća da je članom 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se prema stavu (2) istog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
49. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
50. S obzirom na to da je, nakon obraćanja javnoj vlasti, postupak povodom apelantove tužbe trajao 13 godina, deset mjeseci i 29 dana, te da se nije radilo o postupku koji je zakonom određen kao hitan, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište Osnovnog i Okružnog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
51. Najzad, u vezi s apelantovim zahtjevom da mu se naknade troškovi sastavljanja apelacije, Ustavni sud ukazuje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova postupka, te stoga ovi troškovi padaju isključivo na teret apelanta.
VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak trajao 13 godina, deset mjeseci i 29 dana, a Ustavnom sudu nisu ponuđeni bilo kakvi razlozi i obrazloženja koji su eventualno mogli uticati na dužinu postupka u tolikom trajanju.
53. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman