Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4736/15 (Z. K.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4736/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4736/15, rješavajući apelaciju Zvonke Komparija na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. travnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zvonke Komparija.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P-2086/91 (raniji broj P-2086/91).

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s člankom 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 P-2086/91 (raniji broj P-2086/91) u skladu s člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s člankom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Zvonki Kompariju u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Zvonki Kompariju zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zvonko Kompari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Srđan Petrić, odvjetnik iz Zenice, podnio je 23. listopada 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P-2086/91 (raniji broj P-2086/91). Podnescima od 24. studenog 2015. godine i 29. siječnja 2016. godine apelant je dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. siječnja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 10. veljače 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Apelant je 29. svibnja 1991. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih H. K. (u daljnjem tekstu: prvotužena), A. A. (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i SIZ Stanovanja Grada Sarajevo (u daljnjem tekstu: trećetuženi) radi poništenja ugovora o zamjeni i korištenju stana u Sarajevu. Tužba je zaprimljena u rad pod brojem P-2086/91.

6. Na ročištu održanom 5. svibnja 1998. godine, drugotuženi je obavijestio Općinski sud da je prvotužena preminula 1988. godine.

7. Općinski sud je rješenjem od 14. svibnja 2002. godine zbog smrti prvotužene prekinuo predmetni parnični postupak. Prema stanju u spisu predmetno rješenje je poslano parničnim strankama, a uvidom u spis Općinski sud je naknadno utvrdio da dostavnice nisu uložene u spis predmeta.

8. Apelant je podneskom od 27. siječnja 2014. godine istaknuo da prvotužena nije preminula.

9. Općinski sud je rješenjem od 18. veljače 2014. godine apelantu vratio podnesak od 27. siječnja 2014. godine radi pravilnog označavanja parničnih stranaka i usklađivanja tužbenog zahtjeva sa Zakonom o parničnom postupku iz 2003. godine.

10. Apelant je 4. ožujka 2014. godine zaprimio navedeno rješenje, ali u ostavljenom roku nije postupio prema uputama suda.

11. Općinski sud je rješenjima od 12. siječnja 2015. godine i 2. ožujka 2015. godine naložio apelantu da u roku od osam dana od prijema dopisa uredi tužbu.

12. Apelant je uređenu tužbu dostavio 22. travnja 2015. godine, a Općinski sud je je uređenu tužbu 5. svibnja 2015. godine dostavio parničnim strankama. Uređena tužba nije mogla biti uručena prvotuženoj, uz naznaku da je prvotužena nepoznata na danoj adresi.

13. Općinski sud je rješenjem od 28. prosinca 2015. godine naložio apelantu da uredi tužbu i pravilno označi adresu prvotužene.

14. Apelant je podneskom od 29. siječnja 2016. godine tražio produljenje roka za dostavu adrese prvotužene.

15. Prema stanju u spisu, parnični postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je u parničnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da je predmetni parnični postupak pokrenuo 1991. godine, da Općinski sud u razdoblju duljem od 25 godina nije okončao predmetni postupak, te da iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da Općinski sud izbjegava pružiti pravnu zaštitu apelanta u okvirima procesnih zakona. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantu odredi naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka u iznosu od 20.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio kronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je, između ostalog, naveo da apelant i parnične stranke nisu tražile nastavak prekinutog parničnog postupka zbog čega postupajući sudac nije mogao poduzimati procesne radnje u navedenom predmetu. Također, Općinski sud je naveo da apelant nije postupao prema uputama suda kako bi se predmetni postupak okončao, odnosno da nije uredio tužbu prema nalozima suda od 4. ožujka 2014. godine i 12. siječnja 2015. godine u skladu s člankom 53. u svezi s člankom 336. ZPP-a. Osim navedenog, Općinski sud je naveo da je apelant nekoliko puta osobno dolazio postupajućem sucu, da ga je postupajući sudac uputio što je potrebno da učini, ali da je apelant to propustio učiniti.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

21. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da u skladu s člankom 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka kojeg je apelant pokrenuo tužbom od 29. svibnja 1991. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

28. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

Razdoblje koje se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom od 29. svibnja 1991. godine pokrenuo parnični postupak i da taj postupak nije okončan. Iako apelant u navodima apelacije ukazuje na duljinu trajanja parničnog postupka, počevši od njegova pokretanja 29. svibnja 1991. godine, Ustavni sud podsjeća da razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. prosinca 1995. godine kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud duljinu postupka cijeniti od tog datuma.

31. S obzirom na naprijed navedeno Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 23/10 od 23. ožujka 2010. godine, točka 31.), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni duljine postupka cijeniti razdoblje od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, odnosno od 14. prosinca 1995. godine do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje više od 24 godine, a relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog postupka je razdoblje dulje od 20 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva radi poništenja ugovora o zamjeni i korištenju stana i da se, imajući u vidu broj tuženih, te s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim navedenog, imajući u vidu da apelant u predmetnom parničnom postupku traži poništenje ugovora o zamjeni i korištenju stana, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

33. Ustavni sud prvenstveno primjećuje da predmetni parnični postupak traje više od 20 godina i da je duljina predmetnog postupka a priori nerazumna, te da bi se mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima. U svezi s tim, analizirajući duljinu trajanja predmetnog postupka i postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. prosinca 1995. godine), nakon proteka nešto više od dvije godine održao ročište 5. svibnja 1998. godine na kojem je drugotuženi obavijestio Općinski sud da je prvotužena preminula. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, na temelju obavještenja drugotuženog, nakon što je proteklo približno četiri godine, rješenjem od 14. svibnja 2002. godine prekinuo predmetni parnični postupak, ali da je apelant podneskom od 27. siječnja 2014. godine obavijestio Općinski sud da prvotužena nije preminula. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije naveo razloge odsustva aktivnosti od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do donošenja rješenja o prekidu postupka, iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za duljinu trajanja parničnog postupka u navedenom razdoblju. S druge strane, u svezi s razdobljem nakon donošenja rješenja kojim je prekinut predmetni parnični postupak, Općinski sud je naveo da stranke nisu tražile nastavak postupka, a da postupajući sudac nije bio ovlašten poduzimati bilo kakve radnje u predmetu. Međutim, iz apelacijskih navoda i navoda iz odgovora na apelaciju proizlazi da je uvidom u predmetni spis utvrđeno da dostavnice o prijemu rješenja nisu uložene u predmetni spis, iz čega je dakle nejasno je li predmetno rješenje o prekidu postupka uopće dostavljeno strankama u postupku, odnosno kada su parnične stranke saznale da je predmetni parnični postupak prekinut. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navedeno razdoblje trajanja postupka može isključivo pripisati Općinskom sudu koji je, pored izrazitih razdoblja neaktivnosti, propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito kontrolira i upravlja predmetnim parničnim postupkom.

34. S druge strane, glede apelantova ponašanja, Ustavni sud zapaža da se apelant u predmetnom postupku ponašao krajnje pasivno budući da se obratio Općinskom sudu nakon više od 22 godine od podnošenja tužbe, odnosno 18 godina od zasnivanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, obavještavajući Općinski sud da prvotužena nije umrla. Općinski sud je rješenjem od 18. veljače 2014. godine vratio apelantov podnesak od 27. siječnja 2014. godine radi pravilnog označavanja parničnih stranaka i usklađivanja tužbenog zahtjeva sa Zakonom o parničnom postupku iz 2003. godine, ali apelant u ostavljenom roku nije postupio prema uputama suda, što je također utjecalo na duljinu trajanja postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenjima od 12. siječnja 2015. godine i 2. ožujka 2015. godine ponovno nalagao apelantu da u roku od osam dana od primitka dopisa uredi tužbu. Apelant je podneskom od 22. travnja 2015. godine dostavio uređenu tužbu, ali uređena tužba nije mogla biti dostavljena prvotuženoj na adresu iz uređene tužbe. Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 28. prosinca 2015. godine ponovno naložio apelantu dostavu točne adrese prvotužene, nakon čega je apelant zahtijevao produljenje roka za dostavu tužbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelant, podnošenjem neuredne tužbe, izrazito pasivnim odnosom prema predmetnom postupku na čiju se duljinu žali, nepostupanjem prema uputama i nalozima Općinskog suda, u značajnoj mjeri utjecao na duljinu trajanja postupka.

35. Uzevši u obzir naprijed navedeno, Ustavni sud ukazuje da i pored značajnog doprinosa apelanta duljini trajanja predmetnog postupka nema valjanog opravdanja za to što postupak, u okviru ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, traje više od 20 godina (a ukupno više od 24 godine). Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka, unatoč značajnom doprinosu apelanta, u najvećoj mjeri odgovoran Općinski sud koji je imao značajna razdoblja neaktivnosti i koji je propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito kontrolira i upravlja predmetnim parničnim postupkom. U svezi s tim, Ustavni sud naglašava da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav.

36. Stoga, Ustavni sud zaključuje da duljina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantova prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi

37. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u svezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu i prava na učinkovit pravni lijek s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o duljini trajanja postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

38. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

39. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48.-51.). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu žurnost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se prema zakonu ne smatra žurnim i koji ratione temporis traje nešto više od 20 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 3.000,00 KM.

Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo s obzirom na sjedište redovitog suda u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak traje više od 24 godine, od toga 20 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda i još uvijek nije okončan. Ustavni sud smatra da se, pored značajnog doprinosa apelanta, duljina postupka, ipak, može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu koji je imao značajna razdoblja neaktivnosti i koji je propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito kontrolira i upravlja predmetnim parničnim postupkom.

41. Na temelju članka 59. st. 1. i 2., članka 62. stavak 7. i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4736/15 (Z. K.) | Sudska praksa | Aktio