Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4656/15 (Z. I., F. H., F. R., M. I., S. S., F. A., H. F., K. K., N. B., M. S., E. D., mldb. S. Ć.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4656/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4656/15, rješavajući apelaciju Zuhre Ibrišić i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zuhre Ibrišić, Fahire Hodžić, Fatime Rahmanović, Mensije Ibrahimagić, Suvade Selić, Fikrete Avdić, Hidajete Fajić, Kimete Kadić, Nasufa Bašinca, Mejreme Suljević, Enise Dizdarić, mldb. S. Ć., M. Ć. i Sabahe Velić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 159125 15 Rs 2.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Rs 159125 15 Rs 2 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Zuhri Ibrišić, Fahiri Hodžić, Fatimi Rahmanović, Mensiji Ibrahimagić, Suvadi Selić, Fikreti Avdić, Hidajeti Fajić, Kimeti Kadić, Nasufu Bašincu, Mejremi Suljević, Enisi Dizdarić i Sabahi Velić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 3.600,00 KM, a mldb. S. Ć. i M. Ć. iznos od ukupno 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Zuhri Ibrišić, Fahiri Hodžić, Fatimi Rahmanović, Mensiji Ibrahimagić, Suvadi Selić, Fikreti Avdić, Hidajeti Fajić, Kimeti Kadić, Nasufu Bašincu, Mejremi Suljević, Enisi Dizdarić, Sabahi Velić, mldb. S. Ć. i M. Ć. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Općinskom sudu u Sarajevu, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zuhra Ibrišić, Fahira Hodžić, Fatima Rahmanović, Mensija Ibrahimagić, Suvada Selić, Fikreta Avdić, Hidajeta Fajić, Kimeta Kadić, Nasuf Bašinac, Mejrema Suljević, Enisa Dizdarić, mldb. S. Ć. koju zastupa majka M. Ć. i M. Ć. (kao zakonske nasljednice iza umrlog E. Ć.) i Sabaha Velić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje sve zastupa Tahiba Bajramović, advokatica iz Tuzle, podnijeli su 15. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Rs 159125 15 Rs 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 2. novembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 12. novembra 2015. godine, a Općinski sud 30. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 11. maja 2004. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženih radi naknade štete proistekle zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu. Općinski sud je u predmetnom parničnom postupku donio Presudu broj PR-1127/04 od 23. oktobra 2006. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanata, na koju je prvotužena podnijela žalbu. Rješavajući po žalbi prvotužene Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-07-000396 od 27. oktobra 2009. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

6. Nakon prijema predmeta na ponovno postupanje, Općinski sud je predmet apelanata zaveo pod brojem 65 0 Rs 159125 04 Rs i predmet je zadužio drugi postupajući sudija, koji je u predmetnom postupku donio Presudu broj 65 0 Rs 159125 04 Rs od 23. juna 2014. godine i 18. augusta 2014. godine dopunsku presudu, na koju su pojedini tužioci i tuženi podnijeli žalbu. Kantonalni sud je, rješavajući po žalbi, donio Rješenje broj 65 0 P 159125 1 Gž od 12. maja 2015. godine kojim je žalbe uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

7. Općinski sud je predmet na ponovno postupanje primio 18. juna 2015. godine i predmet apelanata vodi pod brojem 65 0 Rs 159125 15 Rs 2, te je u predmetnom postupku zakazao pripremno ročište za 4. septembar 2015. godine, koje je odgođeno zbog nemogućnosti punomoćnika apelanata da pristupi ročištu, a novo ročište koje je bilo zakazano za 19. oktobar 2015. godine je odgođeno zbog prelaska postupajućeg sudije na drugi referat, gdje su parnične stranke obaviještene da će o novom datumu pripremnog ročišta biti obaviještene nakon što predmet bude dodijeljen drugom sudiji. Iz stanja spisa proizlazi da je tokom parničnog postupka E. Ć. umro, te da su u parnični postupak stupili njegovi zakonski nasljednici mldb. S. Ć. i supruga M. Ć. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

8. Iz stanja spisa proizlazi da su apelanti 17. februara 2015. godine u cilju okončanja predmetnog postupka podnijeli urgenciju Kantonalnom sudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), navodeći da su procesne radnje u predmetnom postupku neblagovremeno preduzimane, te da je u više navrata dolazilo do promjene postupajućih sudija, što je znatno doprinijelo dužini trajanja postupka zbog koje su tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM za svakog apelanta. Apelanti su naveli da su više puta podnosili urgencije redovnim sudovima u cilju okončanja predmetnog postupka, ali u apelaciji nisu precizirali tačne datume za pojedine urgencije.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da je četvrti po redu postupajući sudija u predmetu apelanata, te da se ne može izjasniti o dužini trajanja postupka koji su vodile druge sudije, ali navodi da je mišljenja da su ranije odluke Općinskog suda donesene u skladu s važećim zakonskim propisima, kao i prema stanju spisa, te da je mišljenja da nije došlo do kršenja prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju. Ističe da će u predmetnom postupku zakazati pripremno ročište u najkraćem mogućem roku s obzirom na činjenicu da se radi o starom predmetu koji ima prioritet u rješavanju.

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka, izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da je odluke u predmetnom postupku donosio u skladu s relevantnim odredbama zakona, te da tokom postupka nije povrijedio prava na koja se apelanti u apelaciji pozivaju. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi: Član 10 Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon približno 12 godina od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. maja 2004. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje približno 12 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Općinskog suda, da se radi o radnom sporu koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju te da se, s obzirom na materijalne dokaze i činjenice koje se u predmetnom postupku moraju utvrditi i broj učesnika u postupku, radi o relativno složenom postupku. S obzirom na činjenicu da se radi o parničnom postupku u kome se odlučuje o pravima iz radnog odnosa, Ustavni sud zapaža da je postupak od većeg značaja za apelante, koji svojim ponašanjem nisu bitnije utjecali na dužinu trajanja postupka.

24. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku dvije godine nakon podnošenja tužbe (23. oktobra 2006. godine) donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanata, a koju je kao nepravilnu tri godine nakon donošenja (27. oktobra 2009. godine) ukinuo Kantonalni sud i predmet je vraćen na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinskom sudu, nakon prijema predmeta na ponovno postupanje, bio potreban vremenski period od približno pet godina da bi donio novu presudu (23. juna 2014. godine), a koju je kao nepravilnu ukinuo Kantonalni sud (12. maja 2015. godine) i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da iako je Općinski sud u predmetnom postupku donio ukupno dvije meritorne odluke, on nije bio efikasan jer je njegove odluke ukinuo neposredno viši sud i predmet se po treći put nalazi pred Općinskim sudom na postupanju, odnosno u predmetnom postupku apelanti i nakon približno dvanaest godina nisu došli do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje.

25. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da predmetni parnični postupak u kome se rješava pitanje proisteklo iz radnog odnosa i nakon približno dvanaest godina od podnošenja tužbe nije okončan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji traje približno dvanaest godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM za svakog apelanta. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima kao formalnim suparničarima Zuhri Ibrišić, Fahiri Hodžić, Fatimi Rahmanović, Mensiji Ibrahimagić, Suvadi Selić, Fikreti Avdić, Hidajeti Fajić, Kimeti Kadić, Nasufu Bašincu, Mejremi Suljević, Enisi Dizdarić i Sabahi Velić treba da se isplati je iznos od po 3.600,00 KM, a mldb. S. Ć. i M. Ć. kao jedinstvenim suparničarima ukupan iznos od 3.600,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak u kome se rješava pitanje iz radnog odnosa i nakon približno dvanaest godina od podnošenja tužbe nije okončan, a redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili razloge za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku, čija dužina ne zadovoljava zahtjeve razumnog roka.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4656/15 (Z. I., F. H., F. R., M. I., S. S., F… | Sudska praksa | Aktio