Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4282/15 (A. M.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4282/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4282/15, rješavajući apelaciju Adema Mujčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Adema Mujčića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju u predmetu broj 39 0 Ip 003177 11 Ip 2.
Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ademu Mujčiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Ademu Mujčiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adem Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokatica iz Tešnja, podnio je 16. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 39 0 Ip 003177 11 Ip 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 12. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tražilac izvršenja Kamel osiguranje dd Tešanj, čiji je pravni sljednik apelant, 5. januara 2001. godine je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave ovjerenog izvoda iz poslovnih knjiga povjerioca od 6. decembra 2000. godine, na osnovu koje je dužnik bio u obavezi da povjeriocu plati iznos od 1.375,00 KM na ime glavnog duga po osnovu izdatih polica osiguranja.
6. Općinski sud je rješenjem od 18. januara 2001. godine odredio predloženo izvršenje koje je postalo pravomoćno i izvršno 8. februara 2001. godine.
7. Općinski sud je 23. maja 2001. godine rješenje o izvršenju proslijedio Zavodu za platni promet.
8. Tražilac izvršenja je 6. marta 2002. godine Općinskom sudu dostavio precizirani prijedlog za dozvolu izvršenja s novim brojevima žiro računa povjerioca i dužnika.
9. Apelant kao pravni sljednik tražioca izvršenja je 12. februara 2007. godine Općinskom sudu dostavio uređen prijedlog za nastavak postupka, koji je sud dozvolio 11. decembra 2009. godine.
10. Budući da je 11. decembra 2009. godine rješenje o izvršenju greškom dostavljeno Privrednoj banci Sarajevo umjesto ABS banci, rješenje o izvršenju je ABS banci naknadno dostavljeno 5. februara 2010. godine.
11. Općinski sud je 31. decembra 2010. godine apelantu naložio da uplati predujam troškova za izlazak sudskog izvršioca kako bi se pristupilo izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika.
12. Nakon uplate predujma troškova izvršenja izdat je nalog sudskom izvršiocu da predmet uzme u rad te izvrši pljenidbeni popis.
13. Nakon toga, kako navodi Općinski sud u odgovoru na apelaciju, taj sud je kontinuirano izdavao naloge sudskom izvršiocu da izvrši popis i pljenidbu pokretnih stvari izvršenika i u tom pogledu je izdato 20 naloga.
14. Sudski izvršilac je 22. juna 2015. godine, u prisustvu apelantovog punomoćnika, pokušao provesti pljenidbeni popis, ali je on bio bezuspješan, te je donesen zaključak 25. juna 2015. godine kojim je apelant obaviješten da je popis bio bezuspješan i da može predložiti ponovni popis.
15. Apelantov punomoćnik je 29. juna 2015. godine predložio ponovno provođenja popisa pokretnih stvari izvršenika, te je izdat nalog sudskom izvršiocu da ponovo provede popis pokretnih stvari izvršenika, i to 1. jula, 1. septembra i 29. oktobra 2015. godine.
16. Općinski sud je 6. novembra 2015. godine donio zaključak kojim je određen ponovni pljenidbeni popis za 26. novembar 2015. godine.
17. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da u periodu od 23. maja 2001. godine do 26. oktobra 2009. godine Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju, te je na taj način štitio interese izvršenika. Apelant smatra da je Općinski sud povrijedio i načelo ravnopravnosti stranaka jer su propusti koje je taj sud učinio, odnosno radnje bili od direktne koristi izvršeniku, a na veliku štetu apelanta. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka i naveo da su tačni apelantovi navodi da od maja 2001. godine do oktobra 2009. godine nije preduzeo nijednu procesnu radnju, ali napominje da od 23. maja 2001. godine do 6. marta 2002. godine nije ni bilo potrebe za preduzimanjem procesnih radnji jer je rješenje o izvršenju bilo dostavljeno na izvršenje nadležnom Zavodu za platni promet. Također, Općinski sud je istakao da je došlo do greške postupajućeg saradnika koji je, umjesto ABS banci, rješenje o izvršenju dostavio Privrednoj banci u Sarajevu, uslijed čega je postupak dodatno produžen za par mjeseci. Uz to, Općinski sud je apelantove navode o navodnoj zaštiti izvršenika od strane tog suda ocijenio kao proizvoljne.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
25. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
26. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi apelantu omogućilo da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
27. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
28. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom prijedloga za izvršenje od 5. januara 2001. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
30. Apelant smatra da mu je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
A) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
31. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
aPeriod koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud zapaža da je apelantov prednik 5. januara 2001. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Međutim, Ustavni sud konstatira da je apelant u konkretnom predmetu postao stranka tek 12. februara 2007. godine, te je u tom smislu relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka period od devet godina. bAnaliza razumnosti trajanja postupka
34. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu vjerodostojne isprave u predmetu isplate duga. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode niti postoje elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.
35. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.
36. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
37. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant početkom 2007. godine dostavio uređen prijedlog za nastavak postupka, isti dozvolio tek u decembru 2009. godine, odnosno nakon gotovo tri godine i za taj period nije ponudio nikakvo opravdanje. Nakon toga, Općinski sud je greškom rješenje o izvršenju dostavio pogrešnoj banci, kojoj rješenje nije trebalo biti dostavljeno, a ispravljanje greške je produžilo postupak za još par mjeseci. Godinu dana nakon ove procesne radnje, Općinski sud je apelantu naložio da uplati predujam troškova za izlazak sudskog izvršioca, što je apelant i učinio. Nakon toga je Općinski sud izdao čak 20 naredbi sudskom izvršiocu da izvrši popis i pljenidbu pokretnih stvari izvršenika. Sudski izvršilac je tek 22. juna 2015. godine pokušao provesti pljenidbeni popis, ali je on bio bezuspješan. Ustavni sud ne pronalazi argumente koji bi opravdali ponašanje sudskog izvršioca u ovako dugom periodu niti je Općinski sud išta preduzeo da taj proces ubrza. Nakon što je apelantov punomoćnik 29. juna 2015. godine predložio ponovno provođenja popisa pokretnih stvari izvršenika, Općinski sud je izdao nalog sudskom izvršiocu da ponovo provede popis pokretnih stvari izvršenika, i to 1. jula, 1. septembra i 29. oktobra 2015. godine. Posljednja procesna radnja koju je Općinski sud proveo u apelantovom predmetu bila je 6. novembra 2015. godine, kojom je određen ponovni pljenidbeni popis za 26. novembar 2015. godine. Ustavni sud konstatira da je Općinski sud u toku postupka provodio određene radnje iako je između pojedinih radnji prolazilo i nekoliko mjeseci i godina. Ovakvo ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim niti je Općinski sud u svom odgovoru ponudio opravdanje za svoju neaktivnost. Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud izdao veliki broj naredbi sudskom izvršiocu, preko 20, na koje se sudski izvršilac oglušio. Ovakvo postupanje Općinskog suda, odnosno sudskog izvršioca se ne može ocijeniti kao efikasno. Naprotiv, ono pokazuje manjak aktivnosti i zalaganja da se izvršni postupak, koji je hitan postupak, okonča u što kraćem roku. Iako se u posljednjim mjesecima Općinski sud pokazao nešto ažurnijim u postupanju u apelantovom predmetu, rezultati tog rada nisu vidljivi, što za posljedicu ima stagniranje apelantovog predmeta u dužem vremenskom periodu. Uz to, Općinski sud u svom odgovoru nije ponudio nikakav okvirni rok u kojem se može očekivati okončanje apelantovog predmeta.
38. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao hitan postupak, pokrenut 2001. godine, odnosno 2007. godine u odnosu na apelanta. Općinski sud je bio dužan postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud provodio određene procesne radnje, koje su bile vremenski jako udaljene jedna od druge, a i sama učinkovitost tih radnji se objektivno može dovesti u pitanje budući da napretka u apelantovom predmetu u toku cijelog postupka skoro da i nije bilo.
39. Ustavni sud konstatira da Općinski sud nije ispoštovao zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u dužim vremenskim periodima nije ponudio adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno odsustvo istog, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.
40. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da je Općinski sud tokom postupanja u apelantovom predmetu imao nekoliko perioda neaktivnosti u kojima nije provodio nikakve procesne radnje, te jedan period u kojem je bezuspješno izdavao naredbe za postupanje u predmetu, što je sve rezultiralo stagniranjem u apelantovom predmetu i potpunim odsustvom bilo kakvog napretka, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2007. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.
41. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima, značajno produžio trajanje izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.
42. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
44. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je apelant postao stranka u postupku u februaru 2007. godine i da izvršni postupak do dana donošenja ove odluke, dakle nakon devet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 2.700,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
B) Pravo na imovinu
45. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred Općinskim sudom traje devet godina, u kom periodu je Općinski sud imao duže periode neaktivnosti, a svoju neaktivnosti u tako dugim vremenskim intervalima nije ničim opravdao.
47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman