Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3021/14 (O. K.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3021/14

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3021/14, rješavajući apelaciju Osmana Kadića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14) u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Osmana Kadića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Osnovnog suda u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 111070 11 P koji je okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 111070 15 Gž od 5. novembra 2015. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Osmanu Kadiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Osman Kadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, koga zastupa Hamdija Veladžić advokat iz Bihaća, podnio je 30. juna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 P 111070 11 P, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 111070 15 Gž od 5. novembra 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 26. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda 3. novembra 2015. godine. Od Osnovnog suda je 2. marta 2016. godine zatražena dodatna informacija o predmetnom postupku.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 6. augusta 2015. godine, a Okružni sud 17. novembra 2015. godine. Osnovni sud je dopisom od 8. marta 2016. godine dostavio dodatne informacije o predmetnom postupku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je putem punomoćnika 31. januara 2011. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Republike Srpske radi naknade štete. Osnovni sud je apelantov predmet zaveo i vodio pod brojem 71 0 P 111070 11 P. U predmetnom postupku je postupajuća sutkinja 20. februara 2012. godine izdala dnevnu naredbu da se tuženoj dostavi tužba na odgovor, a tužena je odgovor na tužbu dostavila 27. marta 2012. godine.

6. Osnovni sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 71 0 P 111070 11 P od 30. juna 2015. godine kojom je u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan i obavezao ga da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka.

7. Na navedenu prvostepenu presudu apelant je podnio žalbu, a predmet je Okružnom sudu dostavljen na dalje postupanje 20. augusta 2015. godine. Okružni sud je, rješavajući po apelantovoj žalbi, donio Presudu broj 71 0 P 111070 15 Gž od 5. novembra 2015. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, čime je predmetni parnični postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud nije obrazlagao tok predmetnog parničnog postupka, već se izjasnio o razlozima zbog kojih apelantov predmet nije okončan u razumnom roku. Ističe da apelantov predmet nije ranije okončan iz objektivnih razloga jer je sud imao velike zaostatke starih predmeta iz ranijeg perioda (1999. godine i ranije, tzv. ratne štete), a u 2007. i 2008. godini sud je zaprimio veliki broj predmeta, također ratne štete, tj. od 12.000 do 15.000 predmeta. Zbog velikog priliva predmeta tzv. ratne štete u septembru 2009. godine formiran je referat „ratne štete“ na kojem je bilo zaduženo troje sudija, gdje je postupajuća sutkinja u predmetnom postupku dužila oko 3.600 predmeta. Navodi da u referatu „ratne štete“ sada postupa četvoro sudija. Ističe da su predmeti rađeni po starosti inicijalnog akta, što se vidi iz predmetnog postupka jer je apelantova tužba, nakon što je zaprimljena u sud, dostavljena tuženoj na odgovor i nakon toga je predmet čekao hronološki red kako bi se uzeo u rad. Navodi i to da je sud u obavezi da se pridržava odredbi iz Uputstva za izradu plana za rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine i od 17. decembra 2013. godine, koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV), te da je s obzirom na uputstvo VSTV-a Osnovni sud sačinio planove za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta, gdje se apelantov predmet prema tom planu našao za rješavanje u 2015. godini kada je prvostepni sud i donio odluku u predmetnom postupku. Ističe da su predmeti koji se nalaze u tom referatu iste prirode, te da apelantov predmet ne spada u grupu hitnih predmeta. Osnovni sud je u prilogu dostavio plan rješavanja predmeta za 2015. godinu.

10. U dopisu od 8. marta 2016. godine, Osnovni sud je naveo da je navedenu presudu Okružnog suda apelantov punomoćnik zaprimio 27. novembra 2015. godine, te da parnične stranke nisu izjavile reviziju na navedenu drugostepenu presudu.

11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je na sjednici vijeća održanoj 5. novembra 2015. godine odlučio o apelantovoj žalbi i da je u predmetnom parničnom postupku donio Presudu broj 71 0 P 111070 15 Gž, koju je u prilogu dostavio.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 111070 15 Gž od 5. novembra 2015. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 31. januara 2011. godine kao dan podnošenja tužbe do 5. novembra 2015. godine kada je Okružni sud donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao približno pet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Okružnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode te da se s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenice koje je trebao utvrditi radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju naknada štete nastale zbog ratnih dešavanja na teritoriji Bosne i Hercegovine, a iz stanja spisa proizlazi da apelant svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

24. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu bio potreban vremenski period od jednu godinu da bi izdao dnevnu naredbu da se apelantova tužba dostavi tuženoj na odgovor, odnosno iz stanja spisa proizlazi da je Osnovnom sudu bilo potrebno četiri i po godine da bi odlučio o apelantovom tužbenom zahtjevu, a kao opravdanje sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, što je u skladu s Planom rješavanja starih predmeta koji je donio VSTV, da apelantov predmet ne spada u predmete hitne prirode i da je prema Planu rješavanja predmet bio na listi u 2015. godini kada je odluka i donesena, a to opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

25. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u apelantovom predmetu postupao s većom efikasnošću jer je o apelantovoj žalbi odlučio dva i po mjeseca nakon prijema predmeta na postupanje, čime je predmetni postupak okončan. Međutim, kada se uzme u obzir dužina trajanja postupka pred Osnovnim sudom, efikasnost Okružnog suda nije dovoljna da nadoknadi vrijeme koje je Osnovni sud propustio da u predmetnom postupku postupa blagovremeno, a u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio razumno opravdanje za dužinu trajanja postupka, kao ni detaljan tok procesnih radnji koje je u predmetu preduzimao.

26. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da je Osnovnom sudu bilo potrebno četiri i po godine da bi u predmetnom postupku odlučio o apelantovom tužbenom zahtjevu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je trajao približno pet godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

29. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

30. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi se o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je iznos od 750,00 KM koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

31. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak trajao približno pet godina, pri čemu je Osnovnom sudu bilo potrebno četiri i po godine da bi odlučio o apelantovom tužbenom zahtjevu jer i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet u kontinuitetu postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja takvih starih predmeta.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3021/14 (O. K.) | Sudska praksa | Aktio