Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4894/15 (F. H.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalid
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4894/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4894/15, rješavajući apelaciju Fuada Hajrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Fuada Hajrića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu po tužbi apelanta protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata broj UP-II-03-41- 188/15 od 8. jula 2015. godine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni upravni spor u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Fuadu Hajriću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Fuadu Hajriću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fuad Hajrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 5. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) po tužbi apelanta protiv Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UP-II-03-41-188/15 od 8. jula 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 4. decembra 2015. godine, a od Federalnog ministarstva 12. februara 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 15. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Federalno ministarstvo 26. februara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Općinska služba za boračka pitanja Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela Rješenje broj 04-41-4842/04 od 14. marta 2005. godine kojim se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta, počev od 1. januara 2005. godine pa dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava, te mu se utvrđuje pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 44,04 KM.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Službe od 14. marta 2005. godine, Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-II-04/1-41-2233/05 od 15. juna 2005. godine, kojim je žalbu uvažilo, prvostepeno rješenje poništilo i riješilo na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 51,38 KM.

7. Apelant je protiv rješenja Federalnog ministarstva pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je donio Presudu broj 009-U-07-000 168 od 6. septembra 2007. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu, osporeno i prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

8. U ponovnom postupku, Služba je donijela Rješenje broj 09-BM-41-1312/06 od 12. marta 2008. godine kojim se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% invaliditeta, te mu se utvrđuje pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 44,04 KM, počev od 1. januara 2005. godine pa dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

9. Apelant je i protiv rješenja Službe od 12. marta 2008. godine podnio žalbu koju je Federalno ministarstvo uvažilo svojim Rješenjem broj UP-II-03-41-890/08 od 13. oktobra 2008. godine, osporeno rješenje poništilo i riješilo na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 132,12 KM.

10. Nezadovoljan rješenjem Federalnog ministarstva, apelant je i protiv njega pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 002532 08 U od 13. oktobra 2010. godine kojom je tužba uvažena, osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen Federalnom ministarstvu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku, Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-II-03-41- 1645/10 od 24. marta 2011. godine kojim je uvažilo apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Službe od 12. marta 2008. godine, poništilo osporeno rješenje i riješilo na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 132,12 KM.

12. Apelant je protiv rješenja Federalnog ministarstva od 24. marta 2011. godine pokrenuo upravni spor. Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 012357 11 U od 12. maja 2015. godine kojom je tužba uvažena, osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen Federalnom ministarstvu na ponovni postupak.

13. U ponovnom postupku Federalno ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-II-03-41-188/15 od 8. jula 2015. godine kojim je uvažilo apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Službe od 12. marta 2008. godine, poništilo osporeno rješenje i riješilo na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 132,12 KM.

14. Apelant je i protiv rješenja Federalnog ministarstva od 8. jula 2015. godine pokrenuo upravni spor.

15. Prema stanju spisa, predmetni upravni spor je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pristup sudu zbog neodlučivanja o meritumu njegovog zahtjeva, prava na suđenje u razumnom roku zbog toga što postupak pred organima javne vlasti traje preko deset godina i prava na djelotvoran pravni lijek jer korišteni pravni lijekovi nisu rezultirali efikasnom (sudskom) zaštitom prava apelanta kada je u pitanju meritorno odlučenje predmetne pravne stvari. Nadalje, apelant traži da Ustavni sud sâm meritorno odluči o njegovom pravu na priznavanje statusa ratnog vojnog invalida 90% ili da naloži stvarno nadležnom sudu da po hitnom postupku meritorno riješi predmetnu stvar u kontekstu važećih relevantnih odredbi Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica, te da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, dodijeli pravičnu naknadu za nematerijalnu štetu.

b) Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju je naveo da je u konkretnom predmetu 12. maja 2015. godine donio presudu kojom je apelantova tužba uvažena, osporeno rješenje tuženog poništeno i predmet vraćen tuženom na ponovni postupak, pa u tom smislu smatra da ne postoji kršenje apelantovih prava navedenih u apelaciji. Kantonalni sud se nije očitovao u pogledu postupka koji se trenutno vodi po apelantovoj tužbi protiv Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-II-03-41-188/15 od 8. jula 2015. godine.

18. Federalno ministarstvo je u odgovoru na apelaciju opisalo tok postupka, navodeći kako smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja načela vođenja upravnog postupka budući da je u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, prema važećim materijalnim propisima, odlučeno o apelantovom zahtjevu, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Načelo efikasnosti Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Ekonomičnost postupka Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

20. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Član 67.

Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, čuvajući osnovna načela postupka, sudska odluka ima donijeti što prije a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po zahtjevu za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je postupak u konkretnom predmetu započet 14. marta 2005. godine, kada je Služba donijela prvo rješenje o apelantovom statusu te da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od 11 godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta Ustavni sud zapaža da se radi o postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida, a koji se, prema stanju spisa i odgovoru nadležnih organa, ne čini složenim niti posebno zahtjevnim za rješavanje.

32. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelanta, Ustavni sud zapaža da se radi o utvrđivanju njegovog statusa ratnog vojnog invalida i da taj postupak sa sobom nosi i određene finansijske elemente koji su nesumnjivo od velike važnosti za apelanta.

33. Posmatrajući ponašanje organa u upravnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Služba u konkretnom slučaju apelantu priznala svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta i utvrdila mu pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 44,04 KM. Odlučujući po apelantovoj žalbi, Federalno ministarstvo je žalbu uvažilo i apelantu priznalo svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 51,38 KM. Nezadovoljan odlukom Federalnog ministarstva, apelant je protiv njegovog rješenja pokrenuo upravni spor koji je rezultirao presudom Kantonalnog suda od 6. septembra 2007. godine, a kojom je uvažena apelantova tužba, osporeno i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U ponovnom postupku, Služba je svojim rješenjem 12. marta 2008. godine apelantu priznala svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% invaliditeta, te mu utvrdila pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 44,04 KM. I ovo rješenje Službe je apelant pobijao žalbom koja je rezultirala donošenjem rješenja Federalnog ministarstva od 13. oktobra 2008. godine kojim je ponovo poništeno osporeno rješenje i riješeno na način da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 132,12 KM. Apelant je po drugi put pokrenuo upravni spor koji je riješen presudom Kantonalnog suda od 13. oktobra 2010. godine, a kojom je tužba uvažena, osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen Federalnom ministarstvu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Federalno ministarstvo je 24. marta 2011. godine donijelo rješenje kojim je uvažilo apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Službe od 12. marta 2008. godine, poništilo osporeno rješenje i riješilo na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 132,12 KM. Apelant je i protiv ovog rješenja pokrenuo upravni spor, treći put. Kantonalni sud je donio presudu 12. maja 2015. godine kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje poništio i predmet vratio Federalnom ministarstvu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, Federalno ministarstvo je donijelo rješenje 8. jula 2015. godine kojim je uvažilo apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Službe od 12. marta 2008. godine, poništilo osporeno rješenje i riješilo na način da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% invaliditeta i na osnovu toga pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 132,12 KM. Apelant je i protiv rješenja Federalnog ministarstva od 8. jula 2015. godine pokrenuo upravni spor, četvrti put.

34. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da je od 2005. godine, kada je postupak počeo, do dana donošenja ove odluke doneseno devet odluka na tri instance. Nesporno je dakle da su organi uprave i Kantonalni sud bili aktivni i provodili procesne radnje. Međutim, sama aktivnost i donošenje rješenja nisu garant poštovanja prava na pravično suđenje u razumnom roku ukoliko ona nije bila djelotvorna za apelanta, što je slučaj u konkretnom predmetu. U tom smislu, Ustavni sud zapaža da je rješenja Službe oba puta ukinulo Federalno ministarstvo. Nadalje, tri od četiri donesena rješenja Federalnog ministarstva su poništena u upravnom sporu, te je predmet vraćen na ponovni postupak. I posljednje, četvrto rješenje, osporeno je u upravnom sporu koji je u toku pred Kantonalnim sudom. U ovakvim okolnostima, Ustavni sud zaključuje da je Federalno ministarstvo u tri navrata propustilo da postupi po uputama Kantonalnog suda, te da je i u četvrtom donijelo rješenje istovjetno onom od 24. marta 2011. godine, a koje je u upravnom sporu poništeno. Za ovakav propust, Federalno minitarstvo nije ponudilo opravdane argumente niti se iz spisa može zaključiti da su za takvo ponašanje postojali opravdani razlozi. Svojim nepostupanjem po uputama Kantonalnog suda, Federalno ministarstvo je doprinijelo da postupak traje jako dugo i da se više puta vraća ponovo pred isti organ. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da, iako je Federalno ministarstvo donijelo ukupno četiri odluke u apelantovom predmetu, postupanje nije bilo djelotvorno jer je Kantonalni sud njegove odluke tri puta poništavao i predmet vraćao na ponovni postupak.

35. Sve navedeno, a posebno činjenica da je postupak pred upravnim organima trajao deset godina prije nego što je dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po četvrti put u upravnom sporu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog upravnog postupka i upravnog spora ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja upravnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

38. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. S obzirom na to da je postupak za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida započet u martu 2005. godine i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon 11 godina, nije okončan, Ustavni sud smatra da iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu prava djelotvoran pravni lijek. VIII.Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada upravni organi nisu odlučili o zahtjevu za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida u periodu od 11 godina, te kada su odluke prvostepenog i drugostepenog upravnog organa više puta poništene i predmet vraćen na ponovni postupak, a nadležni organi za to nisu ponudili adekvatno opravdanje.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman