Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5751/15 (A. T.)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5751/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP 5751/15, rješavajući zahtjev Adisa Tinjaka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Adisa Tinjaka za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Adis Tinjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 12. januara 2016. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 212777 13 Gž od 15. septembra 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 212777 11 I od 31. oktobra 2012. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „obustavio izvršenje do okončanja postupka pred Ustavnim sudom“.
2. Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 001787 08 P od 16. marta 2010. godine koja je donesena na osnovu priznanja i koja je ispravljena rješenjem istog suda broj 17 0 P 001787 08 P od 31. maja 2011. godine, obavezan je apelant da isplati iznos preciziran u presudi sa zakonskim zateznim kamatama po osnovu isplate regresnog zahtjeva tužitelja dd za osiguranje „Camelia“ Bihać (u daljnjem tekstu: tužitelj).
3. Tužitelj je 19. septembra 2011. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje navedene presude. Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 I 212777 11 I od 30. novembra 2011. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
4. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio prigovor koji je Općinski sud odbio kao neosnovan rješenjem broj 65 0 I 212777 11 I od 31. oktobra 2012. godine uz obrazloženje da teška materijalna situacija koju je apelant naveo kao osnov za podnošenje prigovora, ne spriječava sud da postupi po prijedlogu za izvršenje.
5. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 65 0 I 212777 13 Gž od 15. septembra 2015. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju je navedeno da je članom 47. Zakona o izvršnom postupku propisano da se protiv rješenja o izvršenju može podnijeti prigovor iz razloga koji sprječavaju izvršenje odnosno ukazuju na napravilnost rješenja o izvršenju. Kantonalni sud je nadalje naveo da činjenica da se apelant kao zvršenik nalazi u lošoj materijalnoj situaciji ne oslobađa ga od obaveze da isplati potraživanje tražiocu izvršenja koje je utvrđeno pravosnažnom sudskom presudom. Navedeno je i da je postupanje suda u izvršnom postupku ograničeno na provođenje prinudnog ostvarenja potraživanja utvrđenog izvršnim naslovom ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 25. i 27. Zakona o izvršnom postupku a na način da se, shodno članu 8. stav 1. istog zakona, odredi provođenje izvršenja onim sredstvom i na onom predmetu kako je naznačeno u izvršnom prijedlogu. Navedeno je da sud nije ovlašten da, mimo prijedloga tražioca izvršenja, po prijedlog izvršenika ili po službenoj dužnosti, iznalazi povoljnije načine ispunjenja obaveze izvršenika što može biti samo stvar međusobnog sporazuma tražioca izvršenja i izvršenika. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je donio rješenje kao u dispozitivu.
6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da su sudovi suprotno odredbama Zakona o izvršnom postupku dozvolili izvršenje na njegovoj cijeloj plati iako je članom 138. stav 1. tog zakona propisano da se, između ostalog izvršenje na plati može provesti do jedne polovine plate i da se ograničenja navedena u tom stavu primjenjuje samo ako potraživanja ne prelaze 1.000,00 KM mjesečno a na dijelu potraživanja koje prelazi 1.000,00 KM mjesečno, izvršenje se može provesti do iznosa dvije trećine plate. Apelant navodi da kako njegova plata iznosi manje od 1.000,00 KM to se prema navedenoj zakonskoj odredbi izvršenje moglo provesti samo na polovini plate. Navodi da ima dva izvršna naslova predmetni i raniji koji se tiče otplate kredita u banci za koje smatra da ne bi trebalo da otplaćuje istovremeno. Smatra da su sudovi trebali da povedu računa o tome da on prvo otplati jedno potraživanje, pa tek onda donijeti rješenje o izvršenju vezano za drugo potraživanje jer je ovako egzistencija njegove porodice dovedena u pitanja. Zbog navedenog traži i da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje do donošenja konačne odluke po apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da razlozi koji se tiču merituma apelacije kao i navođenje da bi izvršenjem bila ugrožena materijalna egzistencija apelanta i njegove porodice, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno koji bi ukazivali da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman