Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5465/15 (N. P.)
Odluka donesena 20. 06. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5465/15
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 06. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5465/15, rješavajući apelaciju Nusreta Pepića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. juna 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nusreta Pepića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj 33 0 Mal 036277 11 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Nusretu Pepiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Nusretu Pepiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nusret Pepić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 10. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 Mal 036277 11 Mal. Apelant je 6. juna 2016. godine dopunio apelaciju navodima da je Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio odluku po žalbi i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 18. decembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 25. decembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 7. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Općine Živinice (u daljnjem tekstu: tužena) za naknadu štete v.s. 1.340,00 KM.
6. Općinski sud je 8. juna 2012. godine donio Presudu broj 33 0 Mal 036277 11 Mal kojom je usvojio apelantovu tužbu i obavezao tuženu da mu isplati ukupan iznos od 1.310,00 KM, i to na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 500,00 KM, te pretrpljenog straha iznos od 670,00 KM i na ime materijalne štete iznos od 140,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. septembra 2012. godine pa do konačne isplate, kao i da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.200,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
7. Tužena je 21. juna 2012. godine podnijela žalbu protiv presude Općinskog suda od 8. juna 2012. godine.
8. Kantonalni sud je 18. aprila 2016. godine donio Rješenje broj 33 0 Mal 036277 12 Gž kojim je žalbu tužene usvojio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
9. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da nema primjedbi na postupanje Općinskog suda jer je on u konkretnom predmetu postupao ažurno i u skladu sa načelom ekonomičnosti za razliku od Kantonalnog suda koji ni nakon više od tri godine nije donio odluku po žalbi tužene. Uz to, apelant navodi da je nepoznato kada će Kantonalni sud uzeti apelantov predmet u rad (u trenutku podnošenja apelacije predmetni postupak je bio u toku pred Kantonalnim sudom). Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete od 7. septembra 2011. godine kao dana podnošenja tužbe.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ima veliki broj neriješenih predmeta na parničnom referatu što utječe na njegovu efikasnost, a naročito zbog nedovoljnog broja sudija i stručnih saradnika. Uz to, Kantonalni sud je istakao da se svake godine donosi plan rješavanja starih predmeta, i to počev od 2005. godine, a prema uputama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o izradi plana rješavanja predmeta. U tom smislu, predmeti se rješavaju prema starosti podnesene tužbe Općinskom sudu. Imajući u vidu ovaj način rada, apelantov predmet nije mogao ranije biti stavljen u rad jer su u rad uzimani predmeti u kojima su tužbe podnesene u ranijim godinama. Kantonalni sud je napomenuo i to da mu nedostaje šest sudija koji su otišli u penziju ili na neku drugu poziciju, što je također utjecalo na efikasnost njegovog rada.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja parničnog postupka, koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. septembra 2011. godine Općinskom sudu podnio tužbu za naknadu štete i da taj postupak još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od gotovo pet godina. b)Analiza dužine trajanja postupka
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku pokrenutom za naknadu štete. Prema stanju spisa i odgovoru Kantonalnog suda, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
22. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka pred redovnim sudovima.
23. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da je taj sud svoju odluku donio nakon manje od godinu dana, što se ne može ocijeniti kao nerazumno dug period. Naprotiv, ponašanje Općinskog suda u konkretnom predmetu je dokaz vrlo ažurnog i efikasnog pristupanja rješavanju predmeta koji je pred njega iznesen.
24. S druge strane, Ustavni sud ne može zauzeti isti stav kad je u pitanju postupanje Kantonalnog suda u postupku po žalbi, podnesenoj 21. juna 2012. godine. Naime, prema stanju spisa i odgovoru tog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud rješenje po žalbi donio nakon što je protekao rok od gotovo četiri godine, što se ne može ocijeniti razumnim. Ustavni sud podsjeća na obavezu propisanu članom 217. Zakona o parničnom postupku koji određuje rok od 45 dana za održavanje sjednice vijeća nakon prijema spisa od strane prvostepenog suda, te rok za donošenje odluke od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave. U konkretnom slučaju, ovi zakonski rokovi su višestruko premašeni, a Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio argumente koji bi mogli opravdati ovako dugo trajanje žalbenog postupka pred tim sudom. Razlog koji Kantonalni sud navodi jeste preopterećenost tog suda velikim brojem predmeta, kao i manjak sudija i stručnih saradnika, te postupanje po Planu rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelantovom predmetu u dužem vremenskom periodu, te donošenjem odluke po žalbi nakon što je protekao rok od gotovo četiri godine. Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije ispoštovao zakonske odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku o provođenju postupka bez odugovlačenja i sa što manje troškova, niti člana 217. istog zakona. Iako je Kantonalni sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za trajanje žalbenog postupka od gotovo četiri godine.
25. Sve navedeno, a posebno činjenica da je Kantonalni sud odluku po žalbi donio nakon što je protekao rok od gotovo četiri godine, kojom je predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, čime je samo produžio trajanje postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Iako nije utvrdio odgovornost Općinskog suda za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti tom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
29. Shodno naprijed navedenom, odlučujući o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da predmetni postupak traje gotovo pet godina i još uvijek nije okončan, apelantu se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada parnični postupak traje gotovo pet godina i još uvijek nije okončan, pri čemu je postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao gotovo četiri godine, za koji period taj sud nije ponudio opravdanje.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman