Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3592/15 (M. P.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3592/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3592/15, rješavajući apelaciju Mirsada Pece, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3), Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mirsada Pece podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Mostaru u predmetu broj 07 58 I 006019 06 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirsad Peco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnio je 16. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 07 58 I 006019 06 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 23. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 11. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je na osnovu izvršne isprave Presude Općinskog suda broj P:488/01-II od 28. februara 2005. godine, koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 408/05 od 10. novembra 2005. godine, podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje 2. marta 2006. godine protiv izvršenika J. M i N. M. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju nekretnina koje su u vlasništvu izvršenika. Općinski sud je zaključkom od 6. marta 2006. godine pozvao apelanta da dostavi zk. izvadak za nekretninu na kojoj traži izvršenje, a apelant je po zaključku suda postupio 7. aprila 2006. godine. Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 07 58 0 I 006019 06 I od 24. aprila 2006. godine. Rješenje o izvršenju Općinski sud je pokušao da dostavi izvršenicima putem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde), koje je nakon urgencije Općinskog suda 23. jula 2007. godine obavijestilo sud da su se zamolnice izgubile i da ih je potrebno ponovo poslati, što je Općinski sud uradio 17. oktobra 2007. godine. Navedeno rješenje o izvršenju izvršenicima je uručeno diplomatskim putem 28. januara 2008. godine, a sud je povratnicu i dopis Ministarstva pravde zaprimio 6. juna 2008. godine. Na navedeno rješenje o izvršenju izvršenici su putem punomoćnika 19. juna 2008. godine izjavili prigovor, koji je Općinski sud Rješenjem broj 07 58 0 I 006019 06 I od 4. februara 2009. godine djelimično usvojio. Na navedeno rješenje izvršenici su podnijeli žalbu, koju je Kantonalni sud Rješenjem broj 58 0 I 006019 09 Gž od 15. aprila 2010. godine usvojio, navedeno rješenje Općinskog suda od 4. februara 2009. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

6. Punomoćnik izvršenika dopisom od 20. maja 2009. godine obavještava Općinski sud da je izvršenik N. M. preminula, o čemu je sud obavijestio apelanta kao tražioca izvršenja 3. juna 2009. godine. Općinski sud je zaključkom od 19. augusta 2009. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje tako što će pravilno odrediti izvršenike. Apelant je dopisom od 13. aprila 2011. godine precizirao prijedlog za izvršenje, gdje je umjesto umrle N. M. kao izvršenike opredijelio J. M. i M. M. Općinski sud je rješenjem od 15. marta 2013. godine M. M. postavio za privremenog zastupnika iza umrle N. M., kojim zaključkom je pozvao izvršenike da imenuju punomoćnika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini. Dostavnice su se vratile s naznakom da pismena nisu uručena.

7. Apelant je putem punomoćnika podneskom od 21. januara 2014. godine od Općinskog suda zatražio izuzeće postupajućeg stručnog saradnika u predmetnom postupku, a što je Općinski sud Rješenjem broj 07 58 I 006019 06 I od 23. januara 2014. godine odbio.

8. Apelant je podneskom od 4. jula 2014. godine obavijestio Općinski sud da je ostavinski postupak iz umrle N. M. okončan Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda broj 58 0 O 055220 09 O od 31. marta 2010. godine, gdje je nekretnina koja je bila predmet izvršenja u predmetnom postupku prešla na nasljednike umrle, i to njezinog supruga M. M. i sina I. B. Navedenim podneskom apelant je obavijestio Općinski sud da je i nasljednik M. M. umro i da se iza njega vodi ostavinski postupak koji nije okončan. Općinski sud je službenim putem od Zemljišno-knjižnog ureda 17. augusta 2015. godine zatražio dostavljanje zk. izvatka za nekretninu koja je predmet prodaje u izvršnom postupku, gdje je uvidom u zk. izvadak utvrdio da su i dalje kao vlasnici predmetne nekretnine označeni J. M., M. M. i I. B., te da nisu ispunjeni uvjeti da sud postupi shodno članu 72. stav 4. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12; u daljnjem tekstu: ZIP), odnosno da nisu ispunjeni uvjeti da sud donese novo rješenje o izvršenju kako je to predlagao apelant podneskom od 4. jula 2014. godine.

9. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je na dužinu trajanja postupka utjecala činjenica da se rješenje o izvršenju dvije godine nije moglo uručiti izvršenicima, zatim smrt jednog izvršenika čije je ostavinsko rješenje čekao dvije godine, a zatim i smrt njezinog nasljednika M. M. iza kojeg nije okončan ostavinski postupak. Ističe da je neblagovremeno postupanje apelanta po nalogu suda od 19. augusta 2009. godine znatno utjecalo na dužinu trajanja postupka, te predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni izvršni postupak i nakon vremenskog perioda od deset godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 2. marta 2006. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja ove odluke. Dakle, postupak koji traje deset godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji, sam po sebi, zahtijeva određenu hitnost u postupanju (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), te s obzirom na činjenicu da je tokom izvršnog postupka došlo do smrti izvršenika, kao i jednog njegovog nasljednika, da se kao vlasnik nekretnine koja je predmet izvršenja i dalje u zk. izvatku vodi i osoba koja je umrla, iza koje nije proveden ostavinski postupak, te na činjenicu da izvršenici od početka vođenja izvršnog postupka ne stanuju na teritoriji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.

23. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud zapaža da je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka jer apelant po pojedinim zahtjevima Općinskog suda nije blagovremeno postupao, odnosno da mu je za pojedine radnje koje je u postupku preduzimao bio potreban vremenski period duži od jedne godine. S obzirom na činjenicu da je apelant tokom postupka imao advokata koji ga je zastupao, propuste koje je tokom postupka napravio Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.

24. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na samom početku postupka procesne radnje preduzimao s većom efikasnošću, da je u više navrata od 2006. godine do 2008. godine pokušavao diplomatskim putem da izvršenicima uruči rješenje o izvršenju, da je o prigovoru izvršenika od 19. juna 2008. godine na rješenje o izvršenju odlučio nakon približno osam mjeseci, tj. 4. februara 2009. godine, a to rješenje je kao nepravilno ukinuo neposredno viši sud i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da navedeno rješenje o izvršenju nije postalo izvršno.

25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon saznanja da je izvršenik N. M. umrla, zaključkom od 19. augusta 2009. godine, pozvao apelanta da uredi prijedlog za izvršenje tako što će pravilno odrediti izvršenike. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantu bio potreban vremenski period od dvije godine da bi postupio po zaključku Općinskog suda. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, godinu dana nakon što je apelant precizirao prijedlog za izvršenje, donio rješenje kojim je za privremenog zastupnika iza umrle N. M. postavio njezinog supruga M. M., te je zaključkom pozvao izvršenike da odrede punomoćnika za prijem pismena s teritorije Bosne i Hercegovine jer pismena sud nije mogao blagovremeno dostaviti izvršenicima. Iz stanja spisa proizlazi da su se dostavnice vratile s naznakom da pismena nisu uručena.

26. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u roku od dva dana odlučio o apelantovom prijedlogu za izuzeće postupajućeg stručnog saradnika u predmetnom postupku, što nije utjecalo na dužinu trajanja postupka.

27. Ustavni sud zapaža da je apelant 4. jula 2014. godine obavijestio Općinski sud da je iza umrle N. M. proveden ostavinski postupak još 31. marta 2010. godine, te da je i njezin nasljednik, koga je apelant opredijelio za izvršenika dopisom od 13. aprila 2011. godine također umro, a da iza njega nije proveden ostavinski postupak.

28. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud službenim putem tražio informaciju od Zemljišno-knjižnog ureda o vlasnicima nekretnine koja je predmet izvršnog postupka, te da je iz dostavljenog zk. izvatka utvrdio da se i dalje kao vlasnici nekretnine vode J. M., umrli M. M. i I. B., čime je ustanovio da nisu ispunjeni procesni uvjeti za dalje vođenje izvršnog postupka.

29. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da iako predmetni izvršni postupak traje deset godina, postoje objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini njegovog trajanja jer su izvršenici osobe koje žive van teritorije Bosne i Hercegovine zbog čega im Općinski sud nije mogao blagovremeno dostaviti pismena, odnosno sam postupak dostavljanja rješenja o izvršenju diplomatskim putem je trajao dvije godine, a rješenje kojim je iza umrle N. M. apelant kao njenog punomoćnika opredijelio M. M., odnosno zaključak kojim je sud pozvao izvršenike da odrede punomoćnika na teritoriji Bosne i Hercegovine, izvršenici nisu primili. Pored navedenog, M. M., nasljednik umrle izvršenice N. M. je također umro, a iza njega nije proveden ostavinski postupak, te se nekretnina koja je predmet izvršenja još uvijek vodi na umrlom nasljedniku umrle izvršenice N. M., što do okončanja ostavinskog postupka iza umrlog M. M. objektivno sprečava izvršni sud da postupa u predmetnom postupku. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je za dužinu predmetnog postupka u značajnoj mjeri odgovoran apelant koji sudu nije blagovremeno dostavljao potrebne informacije i dokumentaciju u cilju neometanog vođenja izvršnog postupka, odnosno blagovremenog namirenja apelantovih potraživanja.

30. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku postoje objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu, te da je dužini predmetnog postupka u određenoj mjeri doprinio i sam apelant koji je tokom cijelog postupka imao advokata da ga zastupa, zbog čega u datim okolnostima nije došlo do povrede apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

31. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer se i oni u suštini odnose na dužinu trajanja postupka za koju je već utvrđeno da ne postoji kršenje.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetnom postupku u kome postoje objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, pri čemu je i sam apelant u određenoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka jer u predmetnom izvršnom postupku koji traje deset godina apelant nije blagovremeno postupao po nalogu Općinskog suda, odnosno nije blagovremeno obavještavao sud o svim promjenama vezanim za predmetni postupak, tokom koga je imao advokata kao stručnu osobu koja ga je zastupala.

33. Na osnovu člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3592/15 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio