Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3300/15 (I. J.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3300/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3300/15, rješavajući apelaciju Ive Jelušića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. travnja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ive Jelušića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Orašju u predmetu broj 25 0 I 015872 09 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Orašju, u skladu s člankom 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po žurnom postupku okonča predmetni izvršni postupak u skladu s člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Orašju da, u skladu s člankom 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivo Jelušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka, kojeg zastupa Sanela Hidanović, odvjetnica iz Orašja, podnio je 1. srpnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 25 0 I 015872 09 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. kolovoza 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. ožujka 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 30. studenog 2009. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćnog Rješenja tog suda broj K-199/04 od 10. studenog 2008. godine kojim je naloženo Posavskom kantonu da apelantu na ime troškova svjedočenja, vještačenja i zastupanja u kaznenom postupku koji se vodio protiv apelanta isplati iznos od 1.060,00 KM.

6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 25 0 I 015872 09 I od 11. prosinca 2009. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

7. Navedeno rješenje o izvršenju Općinskog suda dostavljeno je 29. prosinca 2009. godine Hypo Alpe Adria banci na provođenje.

8. Općinski sud je 23. ožujka 2010. godine Hypo Alpe Adria banci poslao dopis kojim ju je obavijestio da je izvršenik 22. siječnja 2010. godine izmirio svoje obveze prema apelantu u iznosu od 1.060,00 KM, a koje se odnose na glavni dio duga, te je u tom dijelu potrebno obustaviti daljnje izvršenje.

9. Apelant je podneskom od 4. rujna 2012. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik apelantu isplatio iznos od 1.060,00 KM, ali da apelant još potražuje iznos od 437,10 KM, uvećan za troškove sastava prijedloga u iznosu od 240,00 KM. U tom smislu, apelant je predložio donošenje novog rješenja za naplatu preostalog iznosa u visini od 437,10 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, te naplatu troškova sastava novog prijedloga u iznosu od 240,00 KM.

10. Prema stanju spisa predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant traži od Ustavnog suda da njegovu apelaciju usvoji, naloži Općinskom sudu žurno okončanje izvršnog postupka, te obveže Vladu Posavskog kantona da mu na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati iznos od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom slučaju bilo nepotrebno donositi novo rješenje o izvršenju budući da se izvršenje provodi po ranijem rješenju za preostali dio, a troškovi sastava novog prijedloga su neopravdani na teret izvršenika. Općinski sud je dalje naveo da je apelantovom punomoćniku poznato iz drugih predmeta da je izvršenik promijenio brojeve žiro računa, te je mogao podnijeti izmijenjeni prijedlog za izvršenje u odnosu na predmet i sredstvo izvršenja, te da mu je također poznato i to da su u konkretnom predmetu postupala trojica sudaca, pa je apelantov punomoćnik mogao podnijeti pismenu urgenciju, a što je propustio učiniti i umjesto toga se obratio Ustavnom sudu.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5. stavak 1.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

14. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s člankom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, u skladu s člankom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje duljine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na temelju pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

18. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz članka 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Europski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, serija A, broj 200, stavak 34.). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Europski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, serija A, broj 40, stavak 35.). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu, već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne prilike.

19. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.

20. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od temeljnih načela Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, broj 194, stavak 21.).

21. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegova prijedloga za izvršenje od 30. studenog 2009. godine nije okončan u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je zbog neokončanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

A) Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

24. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegova prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Temeljno pravilo glede toga postavila je presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

25. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26.).

aRazdoblje koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je apelant 30. studenog 2009. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine postupka jeste razdoblje od preko šest godina.

bAnaliza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćnog rješenja u predmetu isplate troškova iz prethodnog kaznenog postupka vođenog protiv apelanta. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode niti postoje elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.

28. Promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da apelant ni na koji način nije doprinio duljini trajanja postupka.

29. U svezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno (vidi Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23., 2000. godina).

30. Glede ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje 30. studenog 2009. godine, rješenje donio 11. prosinca 2009. godine, što se može ocijeniti kao razumno razdoblje. Nakon toga, Općinski sud je rješenje o izvršenju dostavio Hypo Alpe Adria banci na provođenje, a u ožujku 2010. godine ju je obavijestio da je izvršenik izmirio svoju obvezu prema apelantu u dijelu koji se odnosi na glavni dug, pa da je u tom dijelu potrebno obustaviti daljnje izvršenje. I sam apelant je o ovoj činjenici obavijestio sud u rujnu 2012. godine i tom prilikom zatražio da se donese novo rješenje o izvršenju za preostali dio duga. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud smatrao nepotrebnim odlučivati o tom zahtjevu, a budući da se izvršenje za preostali dio ima izvršiti na temelju starog rješenja o izvršenju. Iako je Općinski sud mišljenja da je nepotrebno donositi novo rješenje o izvršenju, što bi podrazumijevalo nove troškove za izvršenika u smislu troškova za sastav prijedloga, Općinski sud je propustio o tome donijeti odluku. Činjenica je da je apelant imao mogućnost predložiti izvršenje na drugim brojevima žiro računa izvršenika, čime bi nesumnjivo utjecao na ubrzanje postupka i realizaciju svojih prava, a što je propustio učiniti. Općinski sud u svom odgovoru nije ponudio argumente koji bi išli u prilog činjenici da i tri godine nakon tog apelantova zahtjeva izvršni postupak još uvijek nije okončan niti je provedena bilo koja procesna radnja u tom smislu. Razlog koji se navodi jeste taj da je izvršenik u međuvremenu promijenio broj žiro računa, te da je u apelantovu predmetu postupalo više sudaca. Međutim, Ustavni sud ne nalazi da je Općinski sud u tom razdoblju provodio bilo kakve procesne radnje niti pokušao izvršenje za preostali dio za koji apelant nije namiren. Razlozi koje je Općinski sud naveo se ne mogu smatrati opravdanim za ovako dugo razdoblje neaktivnosti. Iako se Općinski sud na početku izvršnog postupka pokazao vrlo ažurnim i efikasnim, gdje je u razdoblju od svega par mjeseci proveo inicijalne procesne radnje, donio rješenje o izvršenju, dostavio ga banci na izvršenje, te obavijestio banku da je apelant namiren za glavni dio duga, to se ne može zaključiti i za ostatak postupka, i to za razdoblje od ožujka 2009. godine pa do dana donošenja ove odluke. U ovom razdoblju Općinski sud nije proveo nijednu procesnu radnju niti je u svom odgovoru na apelaciju ponudio neko razumno opravdanje.

31. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao žuran postupak, pokrenut 2009. godine i da je bio dužan postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud provodio određene procesne radnje na samom početku postupka, ali da je već nakon par mjeseci prestao sa poduzimanjem radnji i do dana donošenja ove odluke nije nastavio.

32. Ustavni sud konstatira da Općinski sud nije ispoštovao zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u dužem vremenskom razdoblju nije ponudio adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno odsustvo istog, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.

33. Imajući u vidu navedeno, a prije svega, činjenicu da je Općinski sud tijekom postupanja u apelantovu predmetu, izuzev inicijalnog aktivnog postupanja, bio zapravo pasivan i nije provodio nikakve procesne radnje, što je sve rezultiralo stagniranjem u apelantovu predmetu, Ustavni sud zapaža da se cjelokupno razdoblje od 2009. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim glede članka 6. Europske konvencije.

34. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom razdoblju značajno produljio trajanje izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.

35. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog duljine trajanja izvršnog postupka. Prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

37. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja iznimku, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i nalaganje Općinskom sudu da po žurnom postupku okonča predmetni izvršni postupak dovoljna satisfakcija za apelanta. B) Pravo na imovinu

38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi s člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu temelje na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak pred Općinskim sudom traje dulje od šest godina, u kojem razdoblju je Općinski bio pasivan u jako dugom vremenskom razdoblju, a svoju neaktivnosti nije ničim opravdao.

40. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3300/15 (I. J.) | Sudska praksa | Aktio