Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-141/16 (S. K.)

Odluka donesena 15. 03. 2016.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-141/16

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

15. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Mirsad Ćeman predsjednik, Mato Tadić i Zlatko M. Knežević potpredsjednici na sjednici održanoj 6. aprila 2016.godine, u predmetu broj AP-141/16, rješavajući zahtjev Satka Kekića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Satka Kekića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Satko Kekić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Husein Mušić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 15. januara 2016. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 008645 14 Kžk od 6. novembra 2015. godine i presude Suda BiH broj S 1 2 K 008645 12 K od 18. decembra 2013. godine. Apelant je dana 15. februara dopunio apelaciju, kojom prilikom je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke po apelaciji.

2. Sud BiH donio je presudu S1 2 K 008645 12 od 18. decembra 2013. godine kojom je Rama Brkića, Senada Šabića i apelanta oglasio krivim da su radnjama detaljno opisanim u tački (u odnosu na apelanta 2., 3. i 4. presude) počinili krivična djela i to apelant krivična djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa krivičnim djelom Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ i Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine te ga je osudio nakaznu zatvora u trajanju od pet godina.

3. Po žalbi apelanta i ostalih optuženih, kao i Tužilaštva Bosne i Hercegovine Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je presudom broj S1 2 K 008645 1 4 Kž3 od 9. jula 2014. godine odbilo kao neosnovane žalbe Tužilaštva BiH i Rame Brkića izjavljene u odnosu na tačku 5. osuđujućeg dijela presude (koja se odnosi na Ramu Brkića) dok je uvažavanjem žalbi apelanta i ostalih optuženih u tačkama 1., 2., 3., 4. i 6. izreke presude ukinulo prvostepenu presudu i odredilo održavanje pretresa pred Vijećem Apelacionog odjeljenja Suda BiH.

4. Sud BiH, u Vijeću Apelacionog odjeljenja, donio je presudu broj S1 2 K 008645 14 Kžk, od 6. novembra 2015. godine, kojom su optuženi Ramo Brkić, Senad Šabić i apelant oglašeni krivim da su na način detaljno naveden u presudi (u odnosu na apelanta tač. 2., 3. i 4. presude) počinili (apelant) krivično djelo Organizovani kriminal iz člana 250. stav 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa krivičnim djelima Neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. KZ i Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 54. KZ, pa je Sud BiH apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

5. Presudom Suda BiH apelant je osuđen da je, kao član grupe za organizovani kriminal, početkom 2007. godine, nakon što su Ramo Brkić, Senad Šabić i ostali dogovorili da određena poimenično navedena lica organizuju proizvodnju opojne droge Cannabis sativa pa u tom cilju u skladu sa dogovorom iz Hrvatske izmjestili laboratoriju za proizvodnju navedene droge, koju je posjedovao Senad Šabić, pa su korištenjem opreme organizovali uzgoj opojne droge u mjestu Založje u hali vlasništvo Envera Okanovića, pri čemu je objekat pronašao Nedžad Kurtović, a Senad Šabić i druge njemu poznate osobe su dopremili opremu preko granice u Bosnu i Hercegovinu, pa je zajedno sa apelantom i drugim licima opremu stavio u upotrebu, na način opisan u presudi, te organizovali tri ciklusa proizvodnje Cannabis sative, pri čemu je uloga apelanta opisana na način da je preko graničnih prelaza prevozio drogu (tačka 2. presude). Tačkom 3. presude opisano je da je apelant sa ostalim navedenim licima nakon što je dogovoreno (između Senada Šabića i Rame Brkića) da se organizuje proizvodnja droge u mjestu Donja Slapnica, instalirao opremu u hali u Donjoj Slapnici, gdje su opremu instalirali i organizovali proizvodnju Cannabis sative u neutvrđenoj količini dok navedena hala nije otkrivena od strane policije, a nakon što je otkrivena Ramo Brkić je dao dovoljno vremena Senadu Šabiću i drugima da uberu cjelokupan rod, a kada je policija ušla u halu zatekla je dijelove opreme za proizvodnju kao i dijelove stabljike Cannabis sativa. Tačkom 4. presude utvrđeno je da je, nakon što je pronađena hala iz tačke 3. presude, Senad Šabić naložio apelantu da razmontiraju opremu koja se koristila u toj hali i instalira je u novi laboratorij koji su pronašli Senad Šabić i apelant u mjestu Mala peć-Brezove poljane, nakon čega je Senad Šabić sa njemu poznatom osobom dogovorio da se hala iznajmi, a apelant i ostala navedena lica instalirali opremu za uzgoj Cannnabis sative, u kojoj su proizvodili neodređenu količinu opojne droge do 24. marta 2010. godine kada su od strane pripadnika MUP otkriveni, ali radnici policije nisu izvršili pretres hale sve dok Senad Šabić preko apelanta nije obezbjedio iznošenje opojne droge iz navedene hale, već je pretres izvršen tek 25. marta 2010. godine kada su pronađeni oprema, laboratorija sa saksijama sa ubranim urodom i dijelovima stabljika (2000) Cannabis sative koji su prethodno obrane.

6. Apelant u apelaciji navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), navodeći da mu je ovo pravo povrijeđeno zbog proizvoljne primjene zakona i proizvoljnog utvrđivanja činjenica, povrede principa in dubio pro reo, zasnivanja presude na nezakonitim dokazima i drugo. Apelant posebno navodi da Tužilaštvo nije dokazalo da se uzgajala droga koja niti je zaplijenjena, niti je vještačena supstanca THC u biljnoj materiji za koju se sumnjiči da je droga. Takođe, u presudi nije preciziran datum i vrijeme (navodi se početak 2007. godine), a apelant je bio u KPZ Bihać do 30. septembra 2007. godine i bolnici, te apelant problematizira i vrijeme kako je određeno u tački 4. presude. Apelant ističe da je presuda zasnovana na iskazima svjedoka koji su iz osvete dali inkriminirajući iskaz u odnosu na ostale optužene, te uključili i apelanta. Apelant takođe navodi da je sud trebao provesti psihijatrijsko vještačenje u odnosu na njega jer ima dijagnosticiran PTSP i poremećaj ličnosti. U dopuni apelacije apelant je ponovio iznio nedostatke presude i u čemu se isti ogledaju, pozivajući se na relevantne zakonske propise, te je zatražio da Ustavni sud na temelju „apelacije njegove i drugih osuđenih lica u ovoj krivičnoj stvari“ donese privremenu mjeru kojom će se do konačne odluke Ustavnog suda privremeno obustaviti izvršenje krivične sankcije zatvora prema apelantu.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

9. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju apelant traži da se odloži izdržavnje kazne zatvora na koju je pravosnažno osuđen do okončanja postupka o apelaciji. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant uopće ne konkretizuje u čemu bi se ogledala šteta u odnosu na njega. Iz navedenog proizilazi da apelant očigledno smatra da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-141/16 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio