Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-68/13 (S. R.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Isplata duga
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-68/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 68/13, rješavajući apelaciju Seada Rekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Seada Rekića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 I 007155 12 Gž od 30. oktobra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj I-2677/04 od 18. aprila 2012. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sead Rekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić, advokat iz Cazina, podnio je 7. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 I 007155 12 Gž od 30. oktobra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2677/04 od 18. aprila 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i „Dajdža-AA“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 24. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 7. marta 2016. godine, a Općinski sud 8. marta 2016. godine. Dopis kojim je tražen odgovor od izvršenika je vraćen Ustavnom sudu 29. februara 2016. godine sa naznako da „ne postoji više“.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Sudskom nagodbom zaključenom pod brojem RS-375/01 od 2. decembra 2002. godine, koju su zaključili izvršenik, čiji je zakonski zastupnik bio Asmir Durić (u daljnjem tekstu: zakonski zastupnik izvršenika), sa jedne strane, i apelant i Husnija Bašagić, sa druge strane, utvrđeno je, u odnosu na apelanta, da će apelant smatrati da su mu u cijelosti izmirena potraživanja po osnovu plaća koje je apelant imao u odnosu na izvršenika pod uvjetom da mu na osnovu te nagodbe na ime dospjelih, a neisplaćenih plaća, koje imaju dospijevati do 1. novembra 2002. godine, izvršenik isplati iznos od 2.300,00 KM, te da se apelant ima javiti na posao i izvršavati svoje obaveze za koje će mu za naredne mjesece plaća biti redovno isplaćivana u visini minimale plaće, koliko prema zakonu bude iznosila, a najkasnije do petog u mjesecu za naredni mjesec.
6. Apelant je 21. decembra 2004. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu navedene sudske nagodbe, predlažući izvršenje prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
7. Općinski sud je Rješenjem broj I-2677/04 od 9. februara 2005. godine odredio predmetno izvršenje.
8. Apelant je Općinskom sudu 30. augusta 2010. godine dostavio pismeni podnesak kojim je predložio daljnje postupanje u predmetnom izvršenju (jer izvršenje zbog nesolventnosti izvršenika do tada nije bilo provedeno), te da se izvršeniku naloži da na propisanim obrascima dostavi podatke o svojoj imovini, jer je apelant bio u posjedu informacija da izvršenik nema nikakve imovine, ali da imovinu ima zakonski zastupnik izvršenika, te da bi izvršenje trebalo provesti na njegovoj imovini.
9. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 St 017540 10 St od 17. decembra 2010. godine odbijen je zahtjev zakonskog zastupnika izvršenika za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom zbog nedostatka stečajne mase.
10. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Reg-11-000 028 od 14. januara 2011. godine izvršeno je brisanje izvršenika iz sudskog registra, čime je izvršenik prestao da postoji.
11. Rješenjem Općinskog suda broj I-2677/04 od 18. aprila 2012. godine obustavljen je predmetni izvršni postupak i ukinute sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju su istaknute navedene činjenice, te navedeno i da je apelant podneskom od 22. marta 2012. godine zatražio da se izvršeniku, u smislu odredaba člana 34. stav 4. u vezi sa stavom 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), postavi privremeni zastupnik, i to raniji zakonski zastupnik izvršenika, koji je u posjedu osnivačkog uloga i druge imovine koja je predmet izvršenja, te da se izvršenje nastavi u odnosu na to fizičko lice. U vezi s tim, Općinski sud je ukazao da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da izvršenik kao pravno lice više ne postoji, budući da je izbrisan iz sudskog registra nadležnog suda, i to zbog nedostatka stečajne mase, dakle, zbog nedostatka imovine. Stoga, Općinski sud je naveo da okolnosti konkretnog slučaja ne dopuštaju da se, u smislu odredaba člana 34. stav 2. ZIP-a, predmetni izvršni postupak nastavi, niti da se izvršeniku imenuje privremeni zastupnik u odnosu na imovinu koja je navodno predmet izvršenja, a koje, zapravo, nema. Također, Općinski sud je naveo da je neosnovan i apelantov prijedlog da se izvršni postupak nastavi u odnosu na zakonskog zastupnika izvršenika, jer iz sadržine izvršne isprave proizlazi da su sudsku nagodbu zaključili apelant i izvršenik, te da je zakonski zastupnik izvršenika postupao u ime i za račun izvršenika kao pravnog lica. Pri tome Općinski sud je naveo da zakonski zastupnik izvršenika nije ometao taj sud u provođenju izvršnih radnji, te da je stoga neosnovan apelantov prijedlog da se navedeno lice novčano kazni. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti da se izvršenje obustavi u smislu odredaba člana 63. stav 3. u vezi sa stavom 4. ZIP-a.
12. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj 01 0 I 007155 12 Gž od 30. oktobra 2012. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Rješenjem je odbijen i apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe u iznosu od 240,00 KM, kao i zahtjev za naknadu takse. Obrazloženo je da je u konkretnom slučaju nesporno da je izvršenik izbrisan iz sudskog registra, te da brisanjem iz sudskog registra pravni subjekt prestaje postojati bez obzira da li je do brisanja došlo uslijed provedenog stečajnog postupka ili zbog nepostojanja imovine. Kantonalni sud je naveo da pravni subjekt koji je prestao postojati ne može biti stranka u postupku, niti se takvom pravnom subjektu može postaviti privremeni zastupnik. Osim toga, navedeno je da se predmetni izvršni postupak vodio u odnosu na pravno lice, a ne u odnosu na zakonskog zastupnika izvršenika. Pri tome Kantonalni sud je ukazao da apelant u predmetnom postupku nije dokazao da je zakonski zastupnik izvršenika preuzeo dug iz izvršne isprave. S obzirom na to, te budući da navedeno lice nije obavezno da izmiri taj dug po zakonu, Kantonalni sud je naveo da nije bilo uvjeta da se predmetni izvršni postupak nastavi u odnosu na to fizičko lice, te je donio rješenje kao u dispozitivu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog prava. Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe člana 63. stav 3. u vezi sa stavom 4. ZIP-a. Apelant navodi da je 21. decembra 2004. godine, na osnovu sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom broj Rs- 375/01 od 2. decembra 2002. godine, pokrenuo predmetni postupak radi prinudne naplate potraživanja u iznosu od 2.300,00 KM. Apelant navodi da nad izvršenikom nije proveden stečajni postupak, niti je u zakonom propisanom postupku utvrđeno da izvršenik nema imovine. Naime, apelant navodi da je Općinski sud u Bihaću odbio prijedlog zakonskog zastupnika izvršenika za otvaranje stečajnog postupka, jer nije predujmio određeni iznos za pokriće troškova stečajnog postupka. S obzirom na to, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno zaključili da izvršenik nema imovine i da zakonski zastupnik izvršenika nema svojstvo stranke u predmetnom izvršnom postupku, te da su na taj način onemogućili apelanta da ostvari svoje potraživanje. Apelant navodi da je predmetni izvršni postupak neopravdano dugo trajao, te stoga traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.000,00 KM, tj. po 300,00 KM za svaku godinu odgađanja donošenja odluke.
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da je treba odbiti.
15. Općinski sud je naveo da je predmet arhiviran kao završen.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 8. stav 3.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 34. st. 2. i 4.
(2) U drugim slučajevima prekida postupka, predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.
(4) U slučaju smrti izvršenika koji nema opunomoćenika ili zakonskog zastupnika sud će nasljednicima, ako to predloži tražilac izvršenja, u roku od 15 dana od dana kada je primio obavještenje suda o smrti izvršenika, postaviti privremenog zastupnika na trošak tražioca izvršenja, po pravilu, iz reda lica koja su u posjedu imovine koja je predmet izvršenja i nastaviti postupak. Sud imenuje privremenog zastupnika u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva. Ako ovlašteno lice ne predloži nastavak postupka u ostavljenom roku, sud će da obustavi postupak.
Član 63. st. 3. i 4.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 I 007155 12 Gž od 30. oktobra 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 10. novembra 2012. godine a apelacija je podnesena 7. januara 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant pobija navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud zapaža da su predmet osporavanja apelacijom rješenja donesena u izvršnom postupku u kojem se neophodno ne određuju građanska prava i obaveze. Međutim, pravo na izvršenje pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka čini sastavni dio prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 8/05, tačka 27). Iz navedenog proizlazi da apelant, kao tražilac izvršenja, u ovom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U odnosu na primjenu procesnog prava
25. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je do sada rješavao dvije apelacije istog apelanta povodom pitanja naplate potraživanja od istog izvršenika i po osnovu iste izvršne isprave. S tim u vezi, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2113/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2113/07 od 8. septembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda broj I-2678/04, te naložio tom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni izvršni postupak. Također, Ustavni sud je donio i Odluku broj AP 3376/12 ( vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 3376/12 od 17. juna 2015. godine, uskoro dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) u kojoj je rješavao pitanje dužine trajanja postupka i primjene procesnog prava u predmetu broj I-2678/04 (pokrenuta istovjetna pitanja kao u konkretnoj apelaciji), te zaključio da nije bilo kršenja apelantovog prava na pravično suđenje niti u jednom od navedenih segmenata.
26. Nadalje, u konkretnom slučaju apelant smatra da su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno primijenili odredbe ZIP-a i da su trebali provesti izvršenje nad imovinom zakonskog zastupnika izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
27. Ustavni sud zapaža da je navedenim rješenjima obustavljen predmetni izvršni postupak shodno odredbama člana 63. stav 3. u vezi sa stavom 4. ZIP-a, jer je u toku postupka utvrđeno da je izvršenik izbrisan iz sudskog registra, dakle, da kao pravno lice više ne postoji, te da stoga ne može biti stranka u predmetnom postupku. Također, redovni sudovi su obrazložili da se predmetni izvršni postupak ne može nastaviti u odnosu na zakonskog zastupnika izvršenika, kako je to predložio apelant, budući da je navedeno fizičko lice prilikom zaključenja sudske nagodbe postupalo u ime i za račun izvršenika, a ne u svoje ime i za svoj račun. Također je obrazloženo da u predmetnom postupku nije dokazano da je zakonski zastupnik izvršenika preuzeo dug iz izvršne isprave, tj. sudske nagodbe koja je zaključena između izvršenika i apelanta. Osim toga, ni iz jedne činjenice predmeta ne proizlazi da je zakonski zastupnik izvršenika kriv zbog nemogućnosti da se provede predmetni izvršni postupak, što je i konstatirano u rješenju Općinskog suda. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, dovodeći u kontekst navedene činjenice sa već citiranim odredbama člana 63. stav 3. ZIP-a, u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i argumentirane razloge za odlučenje iz kojih ne proizlazi bilo kakva proizvoljnost u postupanju tih sudova i koji su u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o proizvoljnoj primjeni procesnog prava neosnovani.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkrentom slučaju nije bilo kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenciju u odnosu na primjenu procesnog prava.
U odnosu na "suđenje u razumnom roku"
29. Apelant, također, smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 21. decembra 2004. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu, a da je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 I 007155 12 Gž od 30. oktobra 2012. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao sedam godina i 10 mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati. b)Analiza dužine trajanja postupka
32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog postupka bilo izvršenje sudske nagodbe kojom je apelant trebalo da naplati dio svojih potraživanja iz radnog odnosa. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su redovni sudovi trebali razmotriti.
33. Ustavni sud zapaža da je, nakon što je apelant podnio predmetni prijedlog za izvršenje, rješenje o izvršenju doneseno 9. februara 2005. godine, dakle, za manje od mjesec dana, ali da do 2010. godine nije bilo provedeno zbog nesolventnosti izvršenika, a što predstavlja objektivnu okolnost na koju redovni sudovi nisu mogli utjecati. Ustavni sud, također, zapaža da postupak nije ni nakon toga proveden zbog toga što je izvršenik brisan iz sudskog registra pravnih lica s obzirom na to da nad njim nije bilo moguće provesti stečajni postupak, jer izvršenik nije imao nikakvu pokretnu niti nepokretnu imovinu. Osim toga, Ustavni sud zapaža i da je apelanta, u vezi s navedenim, pozivao Općinski sud da dostavi novi prijedlog za provođenje izvršenja na drugoj imovini izvršenika. Međutim, apelant je u novim prijedlozima navodio imovinu zakonskog zastupnika izvršenika koji nije u izvršnoj ispravi bio naznačen kao izvršenik, niti je preuzeo dug, niti se na bilo koji način mogao pojaviti u predmetnom izvršnom postupku u ulozi izvršenika. Zbog toga, Ustavni sud smatra da se, iako je predmetni izvršni postupak koji je po prirodi stvari hitan trajao preko sedam godina, odgovornost za njegovo trajanje ne može staviti na teret redovnim sudovima (koji su, kako proizlazi iz činjenica predmeta, postupak vodili u skladu sa zakonskim odredbama) s obzirom na postojanje objektivne okolnosti u vidu nesolventnosti dužnika koji je zbog toga i prestao postojati za šta ne mogu redovni sudovi snositi odgovornost. Osim toga, nesporno je da je apelant provođenje postupka urgirao tek nakon pet godina od donošenja rješenja o izvršenju, te da je tražio izvršenje na imovini (bivšeg) zakonskog zastupnika izvršenika, dakle, lica koje nije izvršenik u predmetnom postupku, niti je treće lice koje je preuzelo obavezu izvršenja, niti je zakonom na to obavezano. Ustavni sud smatra da se navedeno može staviti apelantu na teret kao okolnost koja je, također, bila od utjecaja na dužinu trajanja postupka.
34. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja ni apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
35. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te utvrdio da pravo na pravično suđenje nije prekršeno. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
VIII. Zaključak
36. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na primjenu procesnog prava, jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a na predmetnu situaciju, a takva obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
37. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ni u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka kada je predmetni izvršni postupak trajao sedam godina i 10 mjeseci a pri postojanju objektivne okolnosti-nesolventnosti izvršenika zbog čega je izvršenik i brisan iz sudskog registra pravnih lica za šta redovni sudovi ne mogu snositi odgovornost i kada je apelant predlagao da se izvršenje provedene na imovini zakonskog zastupnika izvršenika koji nije u izvršnoj ispravi označen kao izvršenik, niti je treće lice koje je na bilo koji način preuzelo obavezu iz izvršne isprave, čime i apelant snosi dio odgovornosti za dužinu trajanja postupka.
38. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant navode o kršenju tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu procesnog prava, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije proizvoljno primijenjeno.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman